Udruga Pobjede veliki je ponos Osijeka. Osnovana je 2009. i od svog osnutka aktivno promiče zaštitu svih prava životinja i uključuje lokalnu zajednicu. Azil Osijek preuzeli su 2010. i od tada aktivno promiču udomljavanje, nenapuštanje, kastraciju (kao mjeru prevencije) i volonterizam.
Razgovarali smo s Mašom Riznić iz Udruge o njihovom radu, budućnosti, ali i o akciji udomljavanja "Budi razlog za nečiji osmijeh" koja je krenula nedavno. Kako je naglasila njihov rad pokazao je da je volontiranje društveni kapital i da se "brda mogu pomaknuti ako se tako odluči" jer ovise isključivo o volonterima. U Azilu se brinu o 180 pasa, a svaki od njih dobije svojih 30 minuta za šetnju ili istrčavanje po čemu su, na žalost jedinstveni u Hrvatskoj.
- Koliko volontera danas pomaže u Azilu?
Sva ljubav prema životinjama od koje su izgrađeni i Azil i Pobjeda već godinama dolazi iz srca ne samo Osječanki i Osječana nego svih onih ljudi koji su nam odlučili pomoći zahvaljujući kojima nižemo sve naše Pobjede. U 2018. godini ukupno 61 aktivnih volontera/ki odradilo je 8958 volonterskih sati, a 52 volontera odradilo je 7824 volonterskih sati u 2017., što potvrđuje da je naš angažman pozitivno vrednovan od strane zajednice, no svjedoči i o našoj ulozi u promicanju pozitivnih vrijednosti.
- Koliko pasa se nalazi u Azilu?
Sklonište ima kapacitet za 180 pasa. To znači da u Azilu u svakom trenutku živi 180 njih koji čekaju dom i novi pas može ući tek kada se jedan iz Azila udomi. To je vrlo jednostavna matematika o kojoj pokušavamo stalno informirati društvo i zato i inzistiramo na principu osobne odgovornosti jer tko god nije dio rješenja dio je problema. Svatko tko kupi psa, ostavi psa ili okrene glavu na drugu stranu dio je problema, nasuprot tomu su volontiranje, nenapuštanje, udomljavanje i privremeno udomljavanje o kojemu također ovisi brojka pasa spašenih kroz godinu.
U ovom trenu imamo i oko 50 pasa smještenih po domovima naših sugrađana, odnosno privremeno udomljenih što znači da brojka spašenih varira i o smještajnim kapacitetima izvan Azila. U takvim slučajevima mi kroz Azil i u suradnji s Gradom Osijekom osiguravamo sve veterinarske potrebe psa, čip, cjepiva i kastraciju i naposljetku i smještaj u Azilu ako se pas ne udomi.
Kako bismo podigli vidljivost pasa iz Azila i ukazali na sve te prelijepe pse koji strpljivo čekaju svoje ljude pokrenuli smo u suradnji s Gradom Osijekom kampanju "Budi razlog za nečiji osmijeh – Udomi psa iz Azila!". S bilborda diljem Osijeka već se smiješi azilantica Sonya podsjećajući svoje sugrađane na to kako mi u Azilu definiramo "dobre ljude".
(Foto: Azil Osijek)
- Kakvi su kriteriji ako netko želi udomiti psa?
Tko nam dođe u Azil jer želi pseće društvo dobro će se razumjeti s nama, shvatit će zašto nam je bitno da ugovorom zaštitimo pse koje smo mi spasili i voljeli ih do trenutka kada ih odlučimo predati u njihove ruke.
Mnoge stavke ugovora definirane su Zakonom o zaštiti životinja, kao što je zabrana držanja psa na lancu, pristup hrani i vodi, redovite šetnje, liječenje ako je ono potrebno i obaveza cijepljenja protiv bjesnoće koja se provodi jednom godišnje. Čipiranje, cjepiva i kastracija, naš su miraz udomljenom psu što znači da taj inicijalni trošak pokriva Azil. Jednom godišnje mi dolazimo u provjeru ispunjenja tih navedenih uvjeta. Sve manje od toga smatrala bih izdajom tog psa.
(Foto: Azil Osijek)
- Koji su trenutno najveći problemi Azila?
Naš najveći problem, kao i svake udruge za zaštitu životinja u zemlji su ekonomske migracije stanovništva koje za sobom ostavljaju nevine žrtve na cestama. Nedovoljan senzibilitet javnih politika odnosno gradovi i općine koji ne ispunjavaju svoje zakonske obveze, ne surađuju s lokalnim udrugama i nemaju razvijene sustave zbrinjavanja napuštenih životinja, ali neprovođenje postojećih zakona.
Hoću reći da nemamo niti sustav sanacije problema razvijen na državnoj razini, a ono što bismo mi voljeli vidjeti da se razvija jest sustav prevencije koji bi uključivao edukaciju, ali paralelno i represivne mjere. I sami puno radimo na prevenciji pa ovu jesen pokrećemo veliki projekt za čiju provedbu smo pronašli sredstva u suradnji sa stranim organizacijama te ćemo građanima Osijeka odnosno njihovim psima moći ponuditi besplatne kastracije.
Lani je udomljeno 355 pasa
- Koliko vam pomažu Vaši sugrađani?
Bez pomoći naših sugrađanki i sugrađana sigurno ne bismo bili tu gdje jesmo. U prilog tome svjedoči i brojka od 355 udomljenih pasa u 2018. godini, 335 udomljenih pasa u 2017. godini te preko 1000 zbrinutih pasa u dvije godine.
Svi naši psi svakodnevno se istrčavaju, imaju božićni ručak i privremene smještaje za oporavke od operacija, stari psi imaju posebne konzerve mekane hrane, štenci imaju hranu za bebe jer kad god objavimo neki apel – sugrađanke i sugrađani uvijek se odazovu.
S Gradom Osijekom smo 2015. prvi puta potpisali ugovor i time ostvarili partnerski, sada već kontinuirani, odnos u zbrinjavanju i udomljavanju napuštenih pasa, ali i u prevenciji napuštanja, zanemarivanja i zlostavljanja pasa.
(Foto: Azil Osijek)
- Kako prikupljate potrebna novčana sredstva?
Svaka kuna koju su ljudi uložili u naš Azil vidljiva je već s Nemetinske ceste, uvijek smo transparentni, otvoreni (jedini smo Azil u Hrvatskoj koji je svakodnevno otvoren za javnost) i zato nam ljudi i vjeruju jer mi dajemo rezultate kakve priželjkuju.
Zajedno imamo hrabrosti provesti ono o čemu se dugo sanja u Hrvatskoj, a to je svijet koji se poznaje po solidarnosti, prijateljstvu i povjerenju. I tako se osjećaju svi koji prođu kroz našu azilsku kapiju.
Ovu zimu poželjeli smo da konačno, nakon svih surovih slavonskih zima koje smo zajedno osjećali godinama na svojoj koži, i kerovci i mi, da napokon kerovci dobiju kućice u kojima se nikada više neće tresti od hladnoće! Konstruirali smo kućice od termopanela i predložili svima koji vole naš Azil da realiziramo tu svoju želju; za sada smo uspjeli gotovo 2/3 Azila skućiti kućicama koje će trajati vječno pa će u konačnici biti i ekonomski isplativije jer više nikada nećemo morati razmišljati o novim kućicama, o tome jesu li mokre, hladne, raspadnute il ne…
Imamo vjere da ćemo i preostalu trećinu pasa useliti u tople kućice do zime. I ovim putem apeliram na one koji mogu da zajedno učinimo svijet mrvicu privlačnijim za život i nama, ne samo psima!
(Foto: Azil Osijek)
- Kako Udruga Pobjede vidi Azil u budućnosti?
U nekoj našoj sanjanoj budućnosti Azili ne postoje. I to je ono na čemu zapravo radimo sve ove godine, na tome da ljudi shvate da se društvo pozna po onome kako tretira svoje najslabije članove.
Nepravda je uvijek nepravda bez obzira na koga ona bila adresirana i nikada se nećemo, kao društvo, maknuti iz kruga nasilja i netolerancije dok god ne shvatimo da je svatko od nas nulta točka od koje sve kreće. Na nama je da izaberemo koji će to biti put. I da, put je težak ali dokle god u nama postoji barem mala doza optimizma bit će dovoljna da radimo dokle god ne ugledamo svjetlo na kraju tunela. U našim krugovima to se zove veganski svijet.
