Tko ne voli čips? Ova slasna grickalica tako savršeno upotpunjuje večernje opuštanje uz dobar film ili pak ludo druženje s prijateljima. I onda, kada počnete jesti, ne možete se zaustaviti sve dok ne ispraznite cijelo pakiranje. Pitanje je zašto - zašto čips ima tako hipnotizirajuće djelovanje da samo posežete za još. Evo odgovora.
Sol blokira osjetila već pri prvom kontaktu s jezikom, što se u industriji hrane naziva raspršivanjem okusa. Masnoća iz ulja u kojemu se prži, stvara osjećaj ugode jer takav signal trigeminalni živac šalje u mozak. Šećer se ne nalazi samo u krumpiru za čips, već određenu količinu dodaju proizvođači u pakiranje kako bi on bio još primamljiviji.
Želja za hranom koja obiluje solju, šećerom i mastima, vjeruje se, potječe još od naših predaka lovaca, koji su morali jesti visokokaloričnu hranu da bi imali dovoljno snage za fizički zahtjevne aktivnosti. Ništa se nije promijenilo, osim toga da je životni stil postao daleko ljenji i tijelo jednostavno ne treba takvu hranu - ali je traži.
Zabrinjavajuće je to da su ljubitelji čipsa vrlo slični ovisnicima o drogi. Kada bi se, u istraživanju, ljudima s prekomjernom težinom pokazale fotografije brze hrane, njihov je mozak reagirao jednako onako kako bi reagirali ovisnici o drogama na fotografije kokaina, govore stručnjaci.
I pakiranje igra ulogu u stvaranju ovisnosti i osjećaja ugode - što je vrećica bučnija prilikom otvaranja, više ćete uživati u čipsu. Senzacija topljenja u ustima stručno se naziva gubljenjem gustoće kalorija, piše Daily Mail.
"Ako se nešto brzo rastapa u ustima, mozak misli da u tome nema kalorija i samo nastavljate jesti. To je velika zabluda", objašnjava znanstvenik Steven Witherly.