Palačinke se danas jedu diljem svijeta, a nose i zanimljive nazive. Mi ih nazivamo po njemačkom nazivlju dok je u cijeloj srednjoj europi naziv gotovo isti. U Italiji se zovu crespella, indijske su dosa, a meksičke su tortilje. Kod waffla, crepes i američki palačinki razlika se vidi u načinu pripreme skoro istog tijesta.
Klasične palačinke ili crepes
Kod nas su najpopularnije crepes palačinke. Neki ih nazivaju i klasičnim palačinkama, tankim palačinkama ili pak francuskim. One se rade od pšeničnog brašna, jaja i mlijeka. Netko u recept dodajte i mineralnu vodu, dok se u fancuske palačinke dodaje i maslac.
U pripremi crepes ili klasičnih palačinki, tekuća smjesa se izlijeva u tavicu na kojoj je prije toga otopljeno ulje. Razvalja se po cijeloj tavici da bude široka i tanka, pa se peče s obje strane. Pečenje je kratko.
U svijetu se mijenjaju običaji i načini pripreme. U Francuskoj su uobičajene izrazito tanke palačinke. Ruskim palačinkama na primjer, dodaje se kvasac. Engleske i finske palačinke imaju razliku u izvedbi. One se peku u pećnici umjesto da se prže na tavi. Punjenja za klasične palačinke slična su svugdje - džem, pekmez, sir, voće, orasi, šećer.. Prelijevaju se sirupima pa su tako popularni postali javorov sirup, čokoladni preljev, preljev od meda, trešnje i drugi.
Povijest ovih palačinki seže iz Rimskog carstva gdje su bile popularne u kombinaciji s medom i paprom. Neka mjesta imaju različite ideje kako pripremati palačinke, pa su tako znale biti pripremane s narančinom koricom, s vidnom, s jagodama i slatkim vrhnjem i drugo. Indijske palačinke nazivaju se dosa, a rade se od riže i leće. Radi toga su te palačinke izvana hrskave, a iznutra spužvaste. Slane su i začinjene povrćem. Engleske palačinke rade se slane, a pune se kobasicama ili svinjetinom. Zapeku se u pećnici i premažu jajima. U Kini se jedu palačinke s mladim lukom koji se dodaje u tijesto.
Waffli stižu iz Belgije
Vafli ili waffli pojavili su se u samostanskim kuhinjama u srednjem vijeku. To je bilo prvi put da su u tijesto od vode i brašna dodani jaja, maslac i med. Vafli su nastali u Francuskoj i Belgiji i mogu se peči u različitim oblicima. U tim zemljama izrazito su popularni još od 13. stoljeća kada su se tek polako počeli širiti po ostatku Europe i svijeta. Svaka zemlja je u recept za vafle dodala neki svoj sastojak. Tako se u Belgiji sada peku s vanilijom i radi toga su postali dodano popularni. Krajem 18. stoljeća je Thomas Jeffereson iz Francuske donio napravu za izradu tjestenine i pekač za vafle. Od onda nadalje, vafli su postali popularni i u ostatku svijeta.
S obzirom na to da vafle nisu jeli ljudi svih staleža, izrađivani su različiti recepti za vafle. Neki su bili za siromašne pa su u sebi imali ječmeno brašno, a tek bi bili posuti šećerom. Oni bogatiji koristili su jaja, maslac, šećer i med. U nekim zemljama oblici su bili plosnati, okrugli, kockasti, ali čak i zarolani kao palačinke. Pečenje je prije zahtijevalo mnogo iskustva, dok se danas može kupiti pekač za vafle u koji samo ubacite tijesto i pričekate.
Američke palačinke kao alternativa tankima
Amerikanci su odlučili smjesu za palačinke prilagoditi svom načinu pa su tako u smjesu za obične palačinke odlučili dodati nove sastojke. Uz jaja, brašno i šećer, kod njih se dodaje maslac ali i prašak za pecivo. Američke palačinke trebaju biti deblje i duže se peku. Smjesa za njih treba biti puno gušća kako se ne bi previše razlila u tavi. Glavna im je karakteristika da su debele. Pri pečenju ovih palačinki morate paziti da je vatra blaga, a jedna strana je gotova tek kada potpuno nestanu mjehurići. Jedna palačinka se peče po nekoliko minuta. One se poslužuju uz razne sirupe, a najpoznatiji je javorov sirup, med, svježe voće i maslac od kikirikija.
