Sreća je probuditi se vikendom u pola 11, lagano doručkovati i upiti prvo proljetno sunce. Sreća je stisnuti se uz partnera dok zajedno gledate film; vama glava već lagano pada, ali on se ne ljuti jer zna da ste umorni od posla. Sreća je šalica vruće čokolade, dekica i neka dobra knjiga...mogle bismo tako unedogled, ali kužite poantu. Sreća je sve što nam pruža zadovoljstvo i ne kaže se bezveze da je u malim stvarima.

Potpuno je subjektivna jer što je nekome super, drugome je užasno. No, novo istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Journals, navodi Independent, sugerira da korijen sreće seže puno dublje nego što mislimo i zapravo ima veze s veličinom određenog područja mozga.

Tim sveučilišnih profesora u Japanu istraživao je veze između strukture mozga i doživljaja sreće i otkrili da ljudi koji sami sebe smatraju sretnima imaju veći volumen sive stvari u precuneusu. To je područje mozga između dvije celebralne polutke odgovorno za kreativnost i dozivanje nekog sjećanja.

Ispitanici su u ovom istraživanju trebali procijeniti koliko su sretni prema japanskoj verziji subjektivne skale sreće (SHS), a stručnjaci su im potom skenirali mozgove. "Došli smo do zaključka da bi precuneus mogao igrati važnu ulogu u integraciji različitih vrsta informacija koje bi pretvarao u subjektivnu sreću", objasnili su.

Međutim, ovime ne tvrde da sreća ovisi o sivoj tvari, već da je neke promjene životnog stila mogu povećati i tako utjecati na razinu sreće. "Mnoga istraživanja su pokazala da meditacija povećava razinu sive tvari u precuneusu", rekao je autor studije dr. Wataru Sato.

Samo sedam dana meditacije, tvrdi ovo istraživanje, potiče osjećaj životne svrhe, obogaćuje naš društveni život i uklanja simptome raznih bolesti. Eto, sada znamo što nam je činiti.