U nekim kulturama je upotreba živih životinja u prehrani dio tradicije. U nekim zemljama, kao što je Koreja, na primjer, naročito se cijene jela sa živim životinjama.
Naravno, ima ljudi koji će reći da je to možda pomalo "nezgodno" s moralne točke gledišta, ali je tako kako je i to ne mijenja činjenicu da su ta jela delicije.
Ali, ako stvari pogledate iz druge perspektive, recimo iz perspektive 21. stoljeća, koncept koji podrazumijeva da jedete nešto što vam migolji po tanjuru ima notu sadizma, morate priznati.
Da ne govorimo o tome da se može dogoditi da ako jedete, recimo, živu hobotnicu, ona vas može doslovno ugušiti ako vam se pipcima zakači u grlu na nezgodnom mjestu. Iako, u tome bi možda i bilo neke kozmičke pravde...
Barbarska praksa
Tema nedavne istrage koju je provela PETA bila je upravo ova barbarska praksa.
U rujnu su aktivisti ove organizacije posjetili restorane u Los Angelesu i snimali šefove kuhinja kako trančiraju žive hobotnice i ostavljaju ih u agoniji.
Kako im je objašnjeno, ponekad u porciju ide "samo" polovica hobotnice. Žive.
Oni onda prepolove hobotnicu, polovicu serviraju, a druga polovica u agoniji čeka da neki sljedeći gost naruči isto jelo. Kad se to dogodi, tako poluživoj hobotnici bit će iščupani unutrašnji organi, da bi joj tek nakon toga bilo "dopušteno" da ugine.
Kada se priprema jelo "sannakji", hobotnici se, recimo, krakovi odsijecaju dok još migolji.
"Hobotnica koju tako komadaju, osjeća bol svake sekunde", objasnila je aktivistima PETE stručnjakinja za glavonošce, dr. Jennifer Mather.
"I to je bol kakav bi osjetlia svinja, riba, zec, bilo koja životinja koju biste komadali dio po dio dok je još živa. Barbarski je raditi tako nešto bilo kojoj životinji", kaže
Sve pati
Aktivisti PETE pozivaju se i na stručnjaka za beskičmenjake, zoologa dr. Jarena Horsleyja, koji je rekao da recimo jastog "trpi nepodnošljiv bol kad se naživo rasijeca i da taj bol istim intezitetom osjeća sve dok mu ne bude uništen živčani sustav".
PETA je sad pokrenula peticiju kojom će se od američkih vlasti zatražiti da ovakvo sakaćenje, pripremanje i serviranje živih životinja postane protuzakonito.
I da, na ovom svijetu svake sekunde pati i umire više ljudi nego što možemo zamisliti, i da, među njima ima i djece više nego što naš mozak može prihvatiti.
Ali na to (uglavnom) ne možemo da utjecati, bar ne previše. I to što i ljudi pate (ipak) nije dovoljno dobro moralno opravdanje za ovakvu tradiciju. Ne u 21. stoljeću.
