Dok vi bezbrižno planirate večerašnje proslave, neki od nas jos uvijek sjede u redakciji. Nije da se bunimo jer postoji i gori način da dočekaš Novu godinu od toga da sjediš na radnom mjestu.
Ovih dana svi su pričali o svojim planovima za doček - neki idu van, drugi ostaju doma s frendovima ili obitelji, a treći će možda do Trga. No, za sve one koji nemaju plan ili nemaju ništa posebno u planu, ne brinite, doček vam vjerojatno neće biti tako grozan kao nekim našim kolegicama i kolegama koji su nam otkrili svoje priče o najgorim Novim godinama.
Ida Tomašković, novinarka (29)
„Dečko i ja nismo znali kamo bismo pa smo dočekali Novu godinu na glavnom trgu. Bilo je užasno hladno, pucale su petarde i postala sam jako nervozna. Htjela sam da se maknemo iz te gomile što prije, a na kraju sam se naljutila na njega, što je preraslo u žestoku svađu nasred trga.“
Vlatka Ernečić, novinarka (23)
„Jednu Novu godinu sam čekala na istom mjestu na kojem je bio i moj bivši i bilo je samo jako neugodno. A bilo je jako neugodno zato što smo bili na istom mjestu, ta je činjenica bila sasvim dovoljna.“
Vanja Žeželić, novinar (35)
"Slavili smo Novu godinu u kući od moje bivše cure Ane, a na proslavu sam pozvao svojeg jako dobrog prijatelja Beru. Slučajno je bio zgodan i imao dugu, plavu, kovrčavu kosu. Ana je bila jako dobra domaćica prema Beri te mu je posvećivala puno više pažnje nego meni, što mi je tada bilo sasvim normalno. Na kraju večeri me posjela za stol i rekla da se zaljubila u Beru. Eto... ta noć mi nije ostala u najboljem sjećanju."
Mateja, novinarka (28)
"Jedne smo godine nas dvoje odlučili Novu provesti doma. Plan je bio nazdraviti u ponoć i gledati naše najdraže filmove, ali on je zaspao i prije ponoći, a ja sam nazdravljala sama sa sobom. U jednom sam trenu samo čula kako je rekao: 'Sretna ti Nova Mateja', okrenuo se na drugu stranu i nastavio spavati. To mi je bila najdosadnija Nova godina."
Ana Kanazir, novinarka (27)
„Najgora Nova godina bila mi je prošla. Dečko i ja smo zajedno s prijateljem i njegovom curom otišli u Budimpeštu. Odlučili smo ponoć dočekati na nekoj utvrdi gdje se najbolje vidio vatromet. Bilo je toliko hladno da nisam osjećala prste na nogama. Nakon toga smo se spustili do grada, a na naše iznenađenje sve je bilo pusto. Ušli smo u jedan kafić koji se ubrzo zatvarao. Tu sam već bila poprilično nervozna. Ponovno smo krenuli u potragu za novim mjestom za slavlje, ali nismo ništa pronašli pa smo otišli prema stanu u kojem smo bili smješteni. Naravno da nam je pobjegao bus, a lokalnim dečkima je bilo jako zabavno gađati ljude na autobusnoj stanici petardama. Inače, mrzim petarde i strašno ih se bojim pa sam bila još nervoznija i cijelo sam se vrijeme derala dok mi se dečko samo smijao. Nismo pričali do odlaska u Zagreb idućeg podneva.“
Marijan Mikolić, grafički dizajner (22)
„Cura i ja smo jednu Novu godinu slavili s ekipom u kolibi u šumi. U jednom trenutku je netko trebao otići po drva za peć koja su se nalazila u šupi, malo dalje od kolibe. Čim je Antonio izašao van primijetio je nešto neobično. Po travnjaku, ali i drvima bili su otisci grebanja kanđi. Odmah smo znali da se radi o medvjedu. Ipak smo bili u divljini pa to nije bilo toliko čudno. Bacali smo svugdje oko kolibe petarde kako bi otjerali divlju životinju. Znam da su petarde grozne, ali nismo imali ništa drugo. Kad je otišao, jedini problem je naravno bio tko će idući otići po drva. Tad smo se svi posvađali.“
