Uobičajneo je mišljenje da pizza potječe iz Italije. no, to nije točno. Smišljena je još u antičkoj Grčkoj čim su Grci usavršili 'tajnu' miješanja brašna s vodom.
Isprva je to bio plosnati kruh koji se pekao ispod užarenog kamena, a drevni 'pizza-masjtori' premazivali su ga uljem pomiješanim sa začinima.
Izgled kakav nam je danas poznat, poprimila je vjerojatno tek negdje krajem 16. ili početkom 17. stoljeća, kada je iz Amerike u Europu stigla rajčica, bez koje danas pizzu gotovo ne možemo zamisliti.
U 18. stoljeću, ova 'pogača premazana umakom od rajčice' stiže do Napulja, u Italiji, i vješti trgovci namirisali su potencijal: pizza se, već tada pod tim imenom, počela peći i prodavati po trgovima.
Za kraljevsko nepce
Bila je deblja nego ova koju danas spravljamo, i bila je odličan način da sirotinja zavara glad - debelo reš pečeno tijesto premazano tankim slojem umaka od rajčice. Ukusno i jeftino.
1889. godine kraljica Margherita Savojska je posjetila Napulj i vidjela kako mnogo ljudi jedu nešto njoj nepoznato. Bila je radoznala, ali, s obzirom da obroci koji su dobri za seljake nisu dovoljno dobri i za jednu kraljicu, dvorski kuhar je odlučio da pizzu prilagodi kraljevskim nepcima.
Na tijesto je stavio rajčicu, mozzarellu i svježi bosiljak, navodno inspiriran bojama talijanske zastave (crvena, bijela i zelena). To je, naravno vjerojatno samo romantizirana verzija, jer je puno vjerojatnije da je kraljevski kuhar na novo jelo koje je kraljica trebala probati stavio provjerenu kombinaciju sastojaka.
Pizza je, naravno, dobila ime Margherita (sasvim prikladno). I, tako je sve počelo...
