Kognitivni budžet potreban nam je za intelektualni rad bilo koje vrste, između ostalog, i za učinkovito i racionalno donošenje odluka. Svaka odluka, bila ona velika ili mala, svaki trenutak mentalnog fokusa, svaki pokušaj shvaćanja i razmišljanja, oduzima dio našeg kognitivnog budžeta. A kada ga potrošimo, vraćamo se onoj 'lijenoj' verziji sebe (vjerojatno znate o čemu pričamo!).
Osjećamo se usporeno, tromo i uglavnom ponavljamo navike i radnje koje su nam poznate, rutinske. Ako sada povežemo 'dva i dva', eto konačno odgovora na pitanje zašto nam je uvečer toliko teško odoljeti omiljenim kombinacijama hrane iako znamo da su nezdrave.
Budući da smo potrošili svoj kognitivni budžet za taj dan, naš mozak 'hvata zavoj' koristeći navedeni prečac (nedostaje mu energija tj. snaga volje) pa racionaliziramo nezdrav izbor otprilike ovako: "Sad sam previše umorna da bih razmišljala o tome što bih večerala. Sutra ću sigurno biti odmornija pa ću se potruditi zdravije se hraniti."
Naravno, sutradan do večere već potrošimo svoj kognitivni budžet pa isto obećanje odgodimo za sljedeći dan.
