Kada se iz jednadžbe uklone svi strani faktori i kada priroda u potpunosti ide svojim tijekom, a ljudsko tijelo je gurnuto do krajnjih granica, koliko bi jedna osoba mogla najviše poživjeti? Znanstvenici iz Singapura vjeruju da imaju odgovor na to pitanje, piše IFLScience.
U novoj studiji objavljenoj u časopisu "Nature Communications", znanstvenici su predstavili pametnu strategiju korištenja krvnih testova za koje tvrde da mogu izmjeriti maksimalnu dob koju ljudsko tijelo može doseći. Prema njihovom pokazatelju, koji se naziva dinamički pokazatelj stanja organizma (DOSI), ljudsko tijelo ima maksimalni životni vijek od 150 godina.
Autori studije kombinirali su brojne dobne varijable i putanje starenja u jedan pokazatelj koji im je omogućio generiranje pojednostavljenog, kvantitativnog maksimalnog životnog vijeka. Starenje uključuje progresivan pad funkcije i čini tijelo osjetljivijim na pojavu bolesti, bilo da se radi o raku, neurološkoj bolesti ili srčanim stanjima. Starenje se događa kako se naša DNK replicira i replicira, postajući sklonija pogreškama, što dovodi do bolesti.
Jedan od najboljih pokazatelja sveukupnog zdravlja trenutno je kompletna krvna slika. Prateći rezultate te pretrage na putanji starenja i pregledavajući podatke o pacijentima, znanstvenici su otkrili da bi se varijacije u kompletnoj krvnoj slici mogle iskoristiti u stvaranju pokazatelja starenja. Taj pokazatelj predstavlja mjerenje fizičke otpornosti, a DOSI je bio povišen kod ispitanika s načinom života koji povećava smrtnost, primjerice kod pušača. Povišeni DOSI bio je u značajnoj korelaciji s učestalošću uobičajenih zdravstvenih stanja i dobi, što ukazuje na to da je snažan faktor starenja ljudskog tijela.
Kada dosežemo puni dobni potencijal?
Kada su znanstvenici promatrali zdrave osobe, DOSI je predvidio učestalost kasnijih bolesti povezanih sa starošću, iako u to vrijeme nisu pokazivali očite znakove pojave bolesti.
Kako bi primijenili taj pokazatelj na postizanje maksimalnog životnog vijeka, znanstvenici su se osvrnuli na budućnost svojih ispitanika. Kako se DOSI linearno povećavao s godinama, mogli su pratiti korelaciju i doći do maksimalnog životnog vijeka. Otkrili su da progresivni gubitak funkcije ukazuje na to da ljudi dosežu svoj puni dobni potencijal sa 120 do 150 godina, što je u skladu s prethodnim istraživanjima.
Zanimljivo, njihovi rezultati sugeriraju da čak i uz najnaprednije terapije za borbu protiv bolesti koje će nam biti dostupne u budućnosti, ljudi ne bi mogli preći tu granicu bez rješavanja temeljnog problema starenja. Naime, gubitak elastičnosti u tijelu daleko je veća pokretačka snaga nego smrtnost od određene bolesti pa tvrde kako je rad na modelu starenja imperativ za terapije koje produžuju život, umjesto da ciljaju na određenu bolest.
