Analiza mozga makakija pokazala je da su od najranije dobi morali biti izloženi istim licima kako bi ih kasnije mogli prepoznati. Novo je saznanje bacilo svjetlo na raspon neuroloških stanja, uključujući ona u kojima ljudi imaju poteškoće s razlikovanjem drugačijih lica od autizma, što se objašnjava averzijom prema gledanju u lice.
Studija također upućuje na važnost ranijih iskustava za normalan senzorski i kognitivni razvoj. Istraživači ističu da je mozak makakija evolucijski najbliži ljudskomu i samim time dobar model za proučavanje razvoja mozga.
Reagiraju na vizualne podražaje
Do 200 dana starosti, oni formiraju skupine neurona koji su odgovorni za prepoznavanje lica u području mozga koji se zove superiorni temporalni sulkus. Znajući to, i činjenica da dojenčad preferencijalno prate lica rano u razvoju, dovelo je do dugogodišnjeg uvjerenja da prepoznavanje lica mora biti urođeno.
Međutim, i ljudi i primati također razvijaju područja u mozgu koja reagiraju na vizualne podražaje s kojima se nisu susreli tijekom evolucije, dovodeći u pitanje teoriju da se primati rađaju s prepoznavanjem lica.
Eksperiment s makakijima
Istraživači su odgojili dvije skupine makakija. Prva je skupina odrastaal normalno, provodeći isprva vrijeme s majkom, a onda i s drugim makakijima i ljudima, dok su drugu skupinu othranili na bočicu noseći maske na licu. Ti makakiji nisu vidjeli ničije lice prvih godinu dana života.
Nakon toga su obje skupine izložili licima ljudi i primata te pratili njihove mozgove magnetnom rezonancijom. Mjerili su prisutnost markera za prepoznavanje lica i drugih područja, uključujući i ona koja su odgovorna za prepoznavanje ruku, predmeta, prizora i tijela.
Makakiji koji su odrasli gledajući lica imali su dosljedna područja prepoznavanja u svom mozgu za svaku kategoriju, ali oni koji tijekom odrastanja nisu vidjeli lica razvili su područja mozga povezana sa svim kategorijama osim lica. Regija prepoznavanja ruku kod njih je bila nerazmjerno velika u usporedbi s drugim područjima.
To upućuje na teoriju kako senzorsko lišavanje utječe na način na koji mozak funkcionira. On prepoznaje stvari kojima je izložen, a loše se snalazi s onima koje nije gledao tijekom razvoja, piše Daily Mail.
