Lik Isusa Krista jedan je od najprepoznatljivijih u povijesti. Nalazi se na milijunima slika, a ljudima se njegovo lice 'ukazuje' čak i na komadima tosta ili kalifornijskih palačinki - tvrdi Joan E. Taylor, autorica knjige "Kako je izgledao Isus" ("What did Jesus look like?"), povjesničarka i stručnjakinja za ranokršćansku povijest, profesorica na londonskom King's Collegeu.
U evanđeljima se ne spominje njegov izgled
Taylor zapravo želi reći da smo razvili mentalnu sliku onoga kako mislimo da je Isus izgledao: visoki muškarac, europskog lica, duge kose i brade, odjeven u halju vrećastih rukava koja mu seže do gležnjeva, piše Daily Mail.
Međutim, niti jedno od četiri evanđelja ne sadrži ikakav opis Isusova fizičkog izgleda. Nigdje se u njima ne spominje ni njegova kosa niti brada. Pa ipak, potreba da se njegovu svetom imenu doda i lice već stoljećima je snažna potreba kršćanskih vjernika.
Lentulovo pismo, Veronikin rubac, Torinsko platno...
Taylor citira tzv. Lentuolovo pismo za koje se pretpostavlja da ga je napisao rimski službenik i Isusov suvremenik koji ga je navodno vidio i bio očaran njime. On ga je opisao kao "visokog i divnog" muškarca kestenjaste kose koja mu je "nježno padala preko ušiju". Nažalost, piše Taylor, Lentulovo pismo datira iz srednjeg vijeka, a ne iz rimskog doba.
Postoje i crkvene relikvije koje navodno daju neposredne dokaze o Isusovu izgledu. Najpoznatija je priča o sv. Veronici i njezinu rupcu koji je pružila Isusu na njegovu križnom putu do raspeća i kojim je on obrisao krv i znoj s lica. Odraz njegova lica, vjeruje se, čudom se prenio na rubac.
Veronikin rubac je kao kršćanska relikvija bio izložen još u srednjem vijeku, a sačuvan je do danas. Također, sačuvano je i Torinsko platno za koje mnogi, unatoč drugačijim znanstvenim dokazima, vjeruju da je umotan u njega Isus bio položen u grob.
Na prvim slikama imao je magareću glavu
Znanstvena metoda utvrđivanja starosti, tzv. datiranje ugljikom, poduzeto 1988. godine pokazalo je, međutim, da tkanina Torinskog platna potječe iz srednjeg vijeka. To je platno prvi put bilo izloženo u sjeveroistočnoj Francuskoj potkraj 14. stoljeća, no čak ga je i tadašnji tamošnji biskup nazvao "vješto oslikanom krivotvorinom".
Zagovornici autentičnosti Torinskog platna unatoč svemu i dalje vjeruju da je na platnu doista odraz Isusova lika. Taylor je, međutim, više zainteresirana za dokaze koji sežu dublje u prošlost odnosno pitanje kriju li književnost i umjetnost prvih stoljeća nakon Kristove smrti ikakve naznake o tome kako je izgledao.
Nažalost, prva svjedočanstva o tome nisu od pomoći jer zidne slikarije nađene podno Palatina, središnjeg od sedam brežuljaka na kojima leži Rim, prikazuju Isusa s magarećom glavom i očito su služile ismijavanu tada nove vjere, kršćanstva. Riječ je o Aleksamenosovu grafitu ili "bogohulnom grafitu" ("grafito blasfemo").
Mršav, mišićav, tamnije puti, kratke kose i brade
Taylor piše kako se lik dugokosog i bradatog muškarca, u kakvom danas prepoznajemo Isusa, pojavio tek u umjetnosti 4. stoljeća. Katkad je čak bio prikazan bez brade, ne mnogo različit od klasičnih skulptura rimskih bogova. Druge ga, pak, slike prikazuju kao razbarušenog filozofa koji je toliko zaokupljen duhovnim stvarima da nema vremena brinuti o svome izgledu. Jedan antikršćanski pisac iz 2. stoljeća otišao je toliko daleko da ga je opisao kao "niskog, ružnog i neuglednog", a taj su opis bili spremni prihvatiti i neki rani kršćani premda je bio posve u suprotnosti s njegovom duhovnom slavom.
Najbolji način za stjecanje slike o mogućem izgledu Isusa, smatra Taylor, jest uvid u arheološke dokaze o izgledu ljudi koji su u ono doba živjeli u Judeji te uvid u izgled današnjih ljudi na tom pdoručju.
Vrlo je vjerojatno, piše Taylor u svojoj knjizi, da je Isus bio visok oko 165 centimetra, mršav i pomalo mišićav, maslinastosmeđe puti i kose tamnosmeđe do crne boje. Vjerojatno je, smatra Taylor, bio bradat, ali ne odveć duge brade s kakvom je prikazan na većini kasnijih slika. Također, vrlo vjerojatno je imao kratku, a ne dugu kosu.
