Uza sve probleme korupcije, uništavanja potencijala i disfunkcionalne države, jedan reditovac istaknuo je kako su ga na odlazak iz Hrvatske prije svega natjerali ljudi.
"Kao netko tko svakodnevno radi s ljudima, sa sigurnošću mogu reci da smo jedan jako nekulturan i sve više mentalno bolestan narod (u doslovnom smislu mentalno bolestan), koji gotovo pa ne vidi drugog osim sebe, niti drži do bilo kakvog oblika poštivanja drugog.
Ljudi koji nisu u neprestanom kontaktu s drugima neće se složiti sa mnom, ali to je razumljivo, s obzirom na to da nemaju priliku dubinski vidjeti problem u našem trenutnom mentalitetu. Uz ovu lopovsku 'državu', prepunu potencijala, nažalost i vlastiti puk me je naveo na odluku za napuštanje iste, za koju su se moji borili i u kojoj sam odrastao; grabeći svoju obitelj za ruku", ogorčen je reditovac.
'Ljudi znaju biti životinjski bezobrazni'
Mnogi se slažu i ističu kako ih zbog toga i najobičniji poslovi mogu izmožditi.
"Ja se dandanas još čudim koliko pos*an znam doći doma nakon što obavljam neke najobičnije posliće po gradu. Ljudi su užasno ogorčeni, na svakodnevnoj bazi u ovim nekim najbazičnijim interakcijama znaju biti životinjski bezobrazni i svakome imalo labilnijem tko već nije otupio to sigurno malo sje*e dan. Ne znam jel to specijalitet ovog dijela Europe ili jednostavno generalno stanje, ali baš smo tvrdi jedni prema drugima.
Šaljem pakete u pošti, obavezan red vrijeđuckanja 'pa što ste sad došli s ovoliko toga, pa kako ste ovo napisali, pa kud baš sve meni'. U trgovini pitam nešto, 'pa gospon jel ne vidite ispred sebe, pa dajte se malo skoncentrirajte pa ćete vidjeti gdje je sir'. Susjedi drukaju i prijavljuju jedni druge zbog najsitnijih stvari. I tako 10 puta dnevno, dođeš doma izmućen od tih mini ratova, a najgore što se onda događa je da se na kraju prepustiš tome i postaneš isti takav", sumira jedan reditovac.
'Samo sam sjedila i dobila tiradu agresije i psihoze'
Reditovka je opisala kako je upravo to ono što ju je potaklo na emigraciju. "Meni je kap koja je prelila čašu bila situacija kad sam se vraćala s faksa doma u autobusu i lik se random počeo derati na mene: "što radiš ovdje, vidiš da nitko ne može sjesti zbog tebe glupačo, pi*a ti materina", jer sam stavila ruksak do sebe (a autobus je bio poluprazan jer je bilo kasno navečer). Doslovno samo sjedila u autobusu i dobila tiradu agresije i psihoze. To je bio najbolesniji verbalni napad, ali jednostavno mi je kako ti kažeš, dozlogrdilo da se nikome ne možeš obratiti, a da se ta osoba ne izdere na tebe. To nije normalno, ta konstantna tenzija, sve kao da je na rubu incidenta.
Daleko od toga da tu gdje jesam nema ispada, ali živim u gradu koji je napučeniji od čitave Hrvatske i doživjela sam manje neugodnosti tu nego u jednom Zagrebu, koji je relativno malen grad. Ne znam što se to događa u Hrvatskoj, ali ne ide u dobrom smjeru. Ljudi su jednostavno preživčani (obavezno: ne svi, ima divnih ljudi)", opširna je.
Jedan reditovac se slaže, a ironično se osvrće i na predodžbu Hrvatske kao prijateljske zemlje. "Odvratno se ljudi ponašaju, svi su valjda duboko nesretni i iskaljuju se na drugima, ali bitno da smo mi svi "jako prijateljski nastrojeni i družimo se po kavama čega nema u drugim državama."
'Tek kad odeš, vidjet ćeš što znači individualizam'
Doduše, ima i onih koji ističu kako ni vani nije drugačije, a neki dodaju kako su tamo još gori kada shvate da si doseljenik.
"Meni je isto ovako, a živim u Njemačkoj. Toliko nadr*anih i hladnih ljudi, užas. Da ne govorimo kako znaju biti bezobrazni prema tebi kada čuju slavenski naglasak", piše jedan. "Tek odlaskom iz te države ćeš vidjeti što znači kada ljudi misle samo na sebe. Zapadni mentalitet koji potiče individualizam i 'neograničenost mogućnosti' te da svatko može biti što želi biti to izražava više nego naš mentalitet."
Ipak, mnogi misle da je to samo stvar percepcije.
'I pored 100 dobrih zapamtit ćeš onog nadr*anog'
"Kao netko tko je radio s ljudima, percepcija je malo iskrivljena jer ako je čovjek normalan i kulturan nećeš ga ni primijetiti i zapamtiti jer će sve interakcije proći brzo i bez poteškoća, a kada dođe do problema su puno glasnije i duže ostaju u sjećanju", ističe reditovac kojem povlađuju i neki drugi.
"To je dobro napisano. Većinom su glasni ljudi upravo oni koji su najviše u ku*cu. I to u bilo kojoj skupini, od razreda, ekipe, supkulture, branitelja, vjernika itd. Npr. ako je neko glasan vjernik onda s popriličnom sigurnošću možeš zaključiti da je teže nemoralna osoba. Uvijek je tako, a iznimku nisam upoznao ni jednu. Dobri ljudi žive svoje umjetnosti od života neprimjetno", analiza drugi, dok je jedan reditovac slikovito sumirao: "100 dobrih i jedan šu*ak i pokvari ti cijeli dan. Zato mi nikad rad s ljudima nije bio imperativ jer opet na kraju ti si taj koji mora jest tuđa go*na ni kriv ni dužan, a ako reagiraš kako bi trebao možeš popiti otkaz."
