Ali da li je trovanje olovom moglo srušiti cijelo carstvo? Neki znanstvenici su se zapitali da li je trovanje olovom doprinjelo padu Rimskoga Carstva, piše The Washington Post. Kanadski znanstvenik Jerome Nriagu, 1983. godine, istraživao je dokaze o prehrani 30 rimskih imperatora i uzurpatora kojji su vladali između 30 g prije Krista do 220. godine. Nriagu je došao do zaključka da je njih 19 koji su imali veliku sklonost prema hrani i vinu začinjenima olovom, vjerojatno imali trovanje olovom i giht.
Ne govori se o maloj količini olova. Da bi zasladili svoja vina i drugu hranu, stari Rimljani su kuhali grožđe do različitih sirupa, a koji su svi imali nešto zajedničko, prema Nrigainom članku u New England Journal of Medicine, kuhani su polako u olovnim loncima ili u olovom obloženim bakrenim kotlovima.
Rimljani su bili svjesni opasnosti olova?
Kada su recepti testirani u današnje vrijeme, pokazalo se da sirupi imaju koncentracije olova od 240 do 1000 miligrama po litri. “Jedna čajna žličica 5 ml takvog sirupa može biti više nego dovoljna da izazove kronično trovanje olovom", piše Nriagu.
S obzirom na veliku proždrljivost starih Rimljana, ne bi iznenadila činjenica da su pokazivali simptome utjecaja olova, vjeruje Nriagu. On opisuje cara Klaudija, kao glupog i bez imalo mozga, za kojeg smatra da je imao trovanje olovom. Imao je poremećaj govora, nezgrapan hod, slabašne udove, tresavicu, napade neobuzdanog smijeha u krivo vrijeme, neopravdane izljeve bijesa i često je slinio. Znanstvenici se slažu da je uzrok Klaudijevih bolesti predmet dugotrajne rasprave.
Klasicist John Scarborough napisao je “Mit o trovanju olovom kod starih Rimljana" u kojem odbacuje Nriegine argumente. Scarborough piše da su Nriegine osnovne pretpostavke brljave i zaključuje da su Rimljani bili svjesni štetnosti olova i trovanje olovom u njihovom društviu nije bilo endemsko, a Rim nije nikako zbog toga pao.
Voda iz slavine vjerojatno je sadržavala 100 puta više olova nego izvorska voda
06.02.2014., Zagreb - Za kucanstva ce od veljace poskupiti voda prema odluci Vlade, u osnovnu cijenu kubika pitke vode od ove godine povecane su stavke za koristenje i zastitu voda, i to s 0,80 i 0,90 lipa na 1,35 kuna. Ilustracija. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Nriagu i dalje stoji oko svoje tvrdnje. Profesor emeritus Odjela za zdravlje okoliša, sa Sveučilišta Michigan, kaže da “Scarborough ne zna ništa, apsolutno ništa, o trovanju olovom.” I drugi se znanstvenici bave ovim pitanjem. Tri desetljeća poslije Nriaginog članka, tim arheologa i drugih znanstvenika ispitivao je kako su olovne cijevi vodovoda konatminirale vodu Rimljana. Mjerenjem izotopa olova u talogu rijeke Tiber i u luci cara Trajana, procijenili su da je voda iz pipe vjerojatno sadržavala 100 puta više olova nego izvorska voda.
Francuski znanstvenik Hugo Delile i njegov tim, zaključuju u članku objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences, da je malo vjerojatno da su takve koncentracije uistinu bile toliko štetne. Oni tvrde i da je kroz tri desetljeća Nriagina teorija sakupila dovoljno kritika koje joj oduzimaju ugled i vjerodostojnost. Delile piše da se olovo više ne smatra glavnim krivcem pada Rimskog Carstva.
