Svoj prvijenac 'Dobro ili loše, Google ili Strina' poduzetnica iz Našica objavila je ovog mjeseca, a ona će i službeno biti predstavljena na Interliberu u četvrtak poslijepodne.

O tome kako je uz vlastiti biznis (Romb d.o.o.) našla vremena za pisanje knjige koja, kako kaže, povezuje poduzetništvo i osobni razvoj te odakle je sve crpila teme otkrila je u intervjuu za ŽenaNet.

Osim toga, Marina Marija Hipp ispričala nam je i kako je počela njezina poduzetnička karijera, ali i kako je nastala knjiga 'Dobro ili loše, Google ili Strina', koja je sve samo ne dosadna.

Kako je sve počelo? Jeste li imali strah od neuspjeha ili spadate među one optimiste koji vjeruju da ništa neće krenuti po zlu ako zaista vjerujete u ono što radite?­

Za početak da kažem da sam nepopravljivi optimist. Uvijek u svemu vidim i nešto dobro. Ne opterećujem se unaprijed. Nakon završenog studija socijalnog rada, zaposlila sam se u Centru za socijalni rad u Osijeku. Bilo je vrijeme krize i Domovinskog rata. Spletom okolnosti suprug je dobio posao u drugom gradu. Odluka je pala, išla sam za njim. Napustila sam posao u državnoj službi i krenula u avanturu života. Poduzetništvo. Nije to bilo nešto što smo dugo planirali. Neke stvari kao da dolaze same od sebe.

Bojim se visine, ali posla ne. Imam sreće, moji strahovi su uglavnom iracionalni i nadam se da će tako i ostati. Ne hvatam se poslova za koje nemam prirodnih talenata, a učiti i ulaziti u nove izazove sam uvijek spremna.

Nakon više od dvadeset godina u privatnom sektoru, odlučili ste napisati knjigu zanimljivog naziva, ali i još zanimljivije tematike - one koja povezuje poduzetništvo s osobnim razvojem. Zašto ste se odlučili na taj potez, što vas je osobno motiviralo na to?

Dulje vrijeme prijatelji su me nagovarali da napišem knjigu ili barem otvorim blog. Prošla sam više procjena i svi su se složili da trebam sjesti i pisati. Kada sam napisala prve tekstove ponosno sam ih pružila prijateljici koja me cijelo vrijeme poticala na pisanje. Pročitala je jednu stranicu i sve bacila na pod. "Ovo nisi ti, to je obično pametovanje. Ne želim to čitati. Piši kao što govoriš i nikako drukčije".

Bile su to njezine riječi koje me nisu baš ugodno iznenadile. Sagnula sam se, nasmijala i pokupila papire s poda. Zahvalila sam Bogu na iskrenim prijateljima i na tome što sam ih zaslužila. Krenula sam od početka. Pisala sam knjigu kao da pričam s prijateljicom i to mi je pomoglo da se izrazim.

Knjiga je pisana dosta zabavnim stilom, a s druge strane, naravno, poučno. Kako ste se odlučili za naslov i što vas je sve, od osjećaja do osobnih iskustava, potaknulo na pisanje ovih brojnih poglavlja?

Prvo da kažem da iskustva nisu samo moja. Nije važno ni čija su, važno je možemo li nešto iz njih naučiti. Poslužila sam se iskustvima ljudi iz šire i bliže okoline. Trudila sam se da pritom nikoga ne povrijedim i nadam se uspjela. Koristila sam i razne tehnike prepričavanja. Drago mi je da ste prepoznali moj stil pisanja kao zabavan.

To mi je bila i želja. Napisala sam prvu 3D interaktivnu knjigu i to su svi primijetili. Opisali su je kao drukčiju. Moram reći da su mi tijekom pisanja mnogo pomogli prijatelji sa stalnim kritikama. Naglašavali su mi da je dobro još ponegdje ubaciti malo humora i primjera. Naziv knjige trebao je biti samo Dobro ili loše.

Kada je urednik Izvora pročitao prve tekstove nazvao me i inzistirao da promijenim ime knjige. Htio je da Strina i Google svakako uđu u naslov. Smatrao je da je ime koje sam željela "previše bljedunjavo za tako punokrvnu knjigu". Razmislila sam i odlučila da ćemo Strinu i Google samo dodati postojećem naslovu jer to stvarno ima smisla. Zašto? Shvatit ćete kada počnete čitati.

Znamo koliko je danas teško biti poduzetnik u našoj ekonomiji, ali koliko je teško biti poduzetnica?

Rijetko sam osjećala da me netko smatra manje vrijednom samo zato što sam žena. Više puta sam baš zbog toga osjetila dodatno poštovanje. Mogu reći da sam u nekoliko navrata osjetila da su se neki iznenadili. Ne bih to ipak nazvala omalovažavanjem samo iznenađenjem, plavuša sam. Danas je i muškarcima i ženama isto teško.

Poduzetništvo se u posljednje vrijeme uglavnom stigmatizira kao loše. Poduzetnici se obilježavaju kao negativci. Kakvu mi to klimu stvaramo o poduzetništvu i poduzetnicima kada jedan ministar na vijestima kaže da poduzetnici lažu? Onako paušalno. Koliko smo svjesni da bez poduzetništva nema ničega? Tko puni blagajne? Ako je jedan građanin nekog grada ubio nekoga ne znači da su svi ubojice. Drastičan primjer, znam. Nije dobro takvo razmišljanje. Stvara otpor i svima otežava napredak. Tema je to o kojoj sam isto tako mnogo napisala u knjizi.

Jesu li se stvari na tom području promijenile otkad ste krenuli u poduzetničke vode do danas?

Promijenili su se političari, ali politika je ostala ista. Većina koja dođe na vlast želi pokazati svoju moć. Obični sitni ljudski interesi. Nije im važno hoće li uništiti nekog dobrog privrednika, željni su osvete ili iskazivanja moći.

Često su spremni i ubiti kravu samo zbog repa, kako bismo to lijepo rekli. Uglavnom su u sukobu interesa s onima koji ih financiraju. Rijetko tko se iskazao u uspješnom upravljanju svojim domaćinstvom ili poslom, a vode nam državu. Zanimljivo, kao da dopustimo doktoru kojemu je smrtnost na operacijama 100 posto da nas operira.

Što vas usrećuje, motivira, pokreće? Što vas inspirira?

Kada sam bila mala željela sam dvije stvari. Raditi u slastičarnici i pomagati djeci. Htjela sam zadovoljiti tjelesnu i duhovnu dimenziju gladi. Ovo sa slastičarnicom mi se nekom srećom nije ostvarilo. I bolje, propali bimo, a ja ne bih mogla proći kroz vrata. Željela sam pomagati djeci i to je bio najjači motiv za studij socijalnog rada. Shvatila sam da pomagati mogu ljudima i izvan sistema, ali na drukčiji način. Opet široka tema, dobro opisana u knjizi.

Glazbu obožavam, ali kao što ćete u knjizi otkriti nemam sluha. Ipak, uživam dok slušam i lako me ponese emocija pjesme. Volim se družiti s prijateljima u svojoj kuhinji dok svira glasna glazba. Inspiraciju pronalazim u promjenama. Ne dopuštam si da dugo ostanem na istom mjestu. Čim osjetim da mi posao postaje rutina proširim opseg rada. Na neki način stalno težim novim izazovima. Pokreću me na promjenu i ponovno učenje. Knjiga je još jedan izazov.

Kako nemamo Strinu u Našicama, pitali smo Google :) Kaže kako je Privredni vjesnik 2014. godine vašu tvrtku stavio među 400 najvećih tvrtki hrvatskog gospodarstva. Kako se dolazi među najveće?

Marina Marija Hipp

Radom. Poštovanjem partnera, stalnim učenjem i promjenom. Bitno je prihvatiti da svaki posao ima, kao i sve ostalo, dobre i loše strane. Što je za nekoga dobra, a što loša strana nekog posla vrlo je individualno.

S obzirom na vaše bogato iskustvo, nemojte uskratiti naše čitateljice za savjete kako da krenu u poduzetničke vode i ne popuste pred izazovima tržišta i društva?

Prije svega treba se pokrenuti. Maknuti s mjesta. Mijenjati se. Sve se mijenja pa ni mi zauvijek ne možemo ostati isti. Svi trebamo poticati vlastite ideale, ići prema njima. Kada nešto zapne ne odustati nego hrabro "otresti koljena", zahvaliti na iskustvu i krenuti dalje. Ne sramimo se svojih pogrešaka nego iz njih učimo. One mogu biti veliki teret, ali i veliki dar. Nema bezgrešnih i savršenih na našem planetu pa ne moramo glumiti. Promjena. Ključ je uvijek promjena. Definicija ludila je ponavljati istu radnju, a očekivati drukčiji rezultat.