Iako je 'Tvoj drugi život…' roman, u njemu se nalazi gomila vrlo korisnih savjeta i tehnika kako poboljšati kvalitetu svog života. Radi se o Parižanki Camille koja na pragu četrdesetih shvati da joj život i nije baš tako sjajan kako joj se činilo.

Ima sve: muža, prekrasnog sina, odličan posao. No u njoj titra vibracija nezadovoljstva koja se pretvori u pravi vulkan kada upozna zanimljivog 'rutinologa' Claudea. Isprva se opire njegovim savjetima, ali ubrzo se njih dvoje otisne u istraživačku avanturu njezina života. Raphaelle je divna osoba, a izdavač Egmont nam je omogućio prenošenje jednog intervju s njom koji će vas inspirirati da obavezno pročitate knjigu.

Vaš roman „Tvoj drugi život počinje kad shvatiš da imaš samo jedan“ među najprodavanijim je knjigama, dakle traganje za srećom obilježje je ovog vremena. Kako objašnjavate taj uspjeh?

Rekla bih da traganje za srećom nije posebno obilježje ovog vremena. Oduvijek su se ljudi trudili pronaći više sreće u svom životu. Čini mi se, međutim, da je pojam sreće pomalo nejasan, pa radije govorim o traganju za ravnotežom, stabilnošću i skladom. Ljudi žele doznati kako da što manje pate, kako da lakše savladavaju životne poteškoće, kako da se odupru životnoj stihiji i ponovno postanu gospodari svog života.

Ovaj roman rezultat je dvadeset i pet godina osobnih istraživanja. Često sam i sama pitala kako ostvariti svoje snove, kako mirno i sretno živjeti. Znači, uspjeh knjige objašnjavam činjenicom da mi se čini da sam ukazala na nešto univerzalno, što sve nas muči, pa i mene samu. Zbog čega krenuti putem moguće promjene. Kako pronaći najbolju inačicu sebe... To, mislim, znači pronaći svoju sreću.

Sve se češće govori da je društvo bolesno, pa i na Zapadu gdje ljudi žive u boljim materijalnim prilikama. Zašto smo onda nesretni, zašto nam trebaju takve knjige?

Bolest društva nije a priori vezana za Zapad jer je knjiga tražena i u azijskim zemljama.Trebalo bi prije govoriti o razvijenim društvima gdje postoji taj paradoks obilja materijalnih dobara i sve manje potrage za smislom našeg života. Možda ćemo na kraju završiti tako da izgubimo iz vida ono bitno u svojim životima. Mnogi ljudi ustaju ujutro kako bi zaradili za život, ali su mrzovoljni i bezvoljni, boluju od onog što sam u knjizi nazvala 'akutnim rutinitisom'.

Mislim da postoji potreba da pronađemo nešto veće od onoga što živimo i da se zapitamo tko smo. Ljudi ne znaju kako bi to učinili. Napisala sam svoj vodič u obliku priče koja ima početak, sredinu i kraj. Na taj način može se vidjeti kako proći tim putem promjene. To traganje za samim sobom nije posebno vezano uz neko društvo ili vremensko razdoblje, nego od davnine čini dio velikih, bitnih pitanja. Svi veliki mislioci bavili su se time i svojim romanom s dvostrukim učinkom samo sam nastojala prenijeti kreativne misli, a o tim problemima progovaram na suvremen i kreativan način.

U knjizi govorite o nedostatku duhovnosti u zapadnim društvima. Je li duhovnost za vas ključ potrage za srećom?

Riječ sreća je riječ koja znači sve i ništa. Ključ je daleko izvan traganja za srećom. Nisam znanstvenica koja se bavi srećom, nisam 'srećologinja'; to bi bilo pretjerano. 'Srećizam' znači misliti da se može biti sretan svaki dan, cijeli dan. To je besmisleno i smiješno. Traganje za istinom, osim što stvara osjećaj sreće, znači razumjeti i prihvatiti što je život i koja su njegova pravila. Najstrašnije u životu jest, naravno, patnja koju želimo izbjeći po bilo koju cijenu.

Uzrok zbrci u našim društvima vjerovanje je da ćemo, ako se prepustimo užicima, izbrisati patnju. To je posve krivo. Užici i želje su kratkotrajni i prolazni i vode razočaranju. Sve to odvodi s pravog puta pronalaženja autentične vedrine onog unutarnjeg mira koji je stalan i koji se ne mijenja. Ne traga se za srećom, nego se traga za mirom koji se neće poremetiti kada se čovjek suoči sa životnim izazovima. Treba prihvatiti tu istinu i biti spreman na život koji donosi patnje i poteškoće, ali nastojati pronaći pravi način kako bi se s njima nosilo sa što je moguće većim mirom u sebi. To je uloga duhovnosti.

Možete li objasniti zašto ste odabrali Konfucijevu misao kao naslov knjige?

Ta želja za drugim životom djeluje kao okidač u onom trenutku kada shvatimo da trebamo prestati iznalaziti loše izgovore za životarenje i da smo, kao što je učinila moja junakinja, pohranili svoje snove u ormar i podignuli sve moguće ograde i kočnice na putu prema sreći. Danas je prvi dan ostatka tvog života, živi ga dakle sasvim u skladu s onim što jesi i rabeći svoj cjelokupni potencijal kako bi otkrio sve što imaš u sebi.