Zamislite scenu - na ležernoj ste večeri kod prijatelja, a poznajete samo domaćina koji je išao provjeriti kako napreduje njegovo jelo. Uočili ste nekoga tko vam izgleda poznato pa ste s tom osobom započeli razgovor. Prvo ste izmijenili imena, pa popričali o prometu i vremenu, ispucali sve uobičajene teme za čavrljanje.
A onda ste sugovornika upitali: "I, čime se ti baviš?" i nastao je tajac. Da ste u filmu, vjerojatno bi zaškripala gramofonska ploča, svi gosti na zabavi bi zašutjeli i okrenuli se prema vama.
Iako ste samo čavrljali, prema stručnjacima za bonton ispali ste poprilično nepristojni, piše Independent.
Profimedia
Naime, većina ljudi ne voli takva pitanja jer djeluju vrlo osobno. Osim toga, kada saznate čime se netko bavi, to vam može promijeniti percepciju te osobe. Socijalni radnik? Ne zarađuje puno. Domaćica? O ne, stalno će pričati o djeci i pelenama.
Pitanje koje potiče stereotipe
"Prije nego što postanete toga svjesni, počet ćete projicirati klišejizirane karakteristike zanimanja na vašeg sugovornika. Na taj ćete način propustiti mogućnost da nekoga bolje upoznate jer ste ih već etiketirali i smjestili u pripadajuću ladicu. Isto tako, kada vi odgovarate na pitanje čime se bavite, morate biti spremni na niz dodatnih pitanja na koja možda ne želite odgovoriti", tvrdi spisateljica Christine Manby.
Sjetite se samo liječnika koji su morali pregledavati nečiji osip dok su se pokušavali opustiti na zabavi ili odvjetnika koje na vjenčanjima ispituju o brakorazvodnim parnicama
"Spisateljima je najgore. Kada nekome kažem čime se bavim, devet od 10 ljudi mi želi pričati o knjizi koju oni pišu. Pitaju me bih li mogla napisati knjigu, a da mi oni daju 10 posto zarade. Samo jednom u 20 godina karijere potpuni stranac mi je ispričao priču zbog kojeg sam poželjela zgrabiti olovku", objašnjava Manby koja razumije zašto je pitanje "Čime se baviš" nekima posebno teško.
No, razgovor s potpunim strancem nije lagan. Moderni razgovor je poput minskog polja i ne bismo trebali nekoga osuđivati samo zato što je pri prvom susretu iskoristio jednostavna pitanja jer nije znao što drugo reći.
Nekoć se nije smjelo razgovarati o vjeri i politici, a danas nam se čini kao da se lista zabranjenih tema još produljila. Ako ništa, još uvijek možemo razgovarati o vremenu.
O čemu onda razgovarati s nepoznatim osobama?
Što je onda bolje upitati sugovornika? Manby savjetuje da razgovarate o hobijima i interesima kojima se bave u slobodno vrijeme. Ljudi uglavnom odrađuju svoje poslove kako bi platili režije i stanarinu pa bi ono čime se bave van radnog mjesta trebalo biti nešto čemu pristupaju s veseljem i strašću. Dakle, upitajte nekoga što voli raditi prije nego što ih pitate što moraju raditi.
Ako ne možete smisliti pitanje "Čime se baviš?", uvijek možete sugovorniku ponuditi neki šaljivi odgovor kojim ćete ga ušutkati. Recite mu da testirate vodene tobogane i čekajte reakciju, savjetuje Manby.
Unatoč tome što poznavatelji bontona upozoravaju da je nepristojno pitati nekoga čime se bavi, članovi britanske kraljevske obitelji na svečanim primanjima uvijek pitaju goste za njihovo zanimanje. "Zanima me je li im itko uzvratio istim pitanjem", upitala se spisateljica.
