"Ja sam dugo vremena bila toliko ogorčena na svoju svekrvu, da sam se ponekad sama sebi gadila.. I onda sam pomalo shvatila da je to jedna sitna, nesretna mala duša kojoj treba pomoć i ljubav. Pomirila sam se u svojoj glavi sa činjenicom da se nikad neće promijeniti i od tada ona za mene ne postoji", započela je na forum.hr-u svoju priču jedna Hrvatica.
Kazala je kako je od svekrve doživila razne ružne situacije koje nikada neće zaboraviti.
No, na početku majka njezinog supruga bila je potpuna suprotnost. Kako kaže "divna i krasna žena" koja je imala velikih problema u komunikaciji sa svojim sinom. Supruga je stoga, kada bi se posvađao s majkom, pokušavala pomiriti ne bi li živjeli u idili.
"Bila je sve to moja greška. Nikada ga nisam trebala prisiljavati da se pomiri s njom. Pa on tu ženu poznaje cijeli život i znao je najbolje zašto je često odbijao komunikaciju s njom", kaže danas.
Preseljenje kao okidač
Situacije je bila poprilično zadovoljavajuća te je svekrvu vidjela jedno mjesečno s obzirom na to da su boravili u različitim gradovima. No sreća nije dugo potrajala...
"Dobili smo posao u njegovom rodnom gradu i preselili se tamo, u njihovu kuću - njegovi roditelji žive u stanu. U toj kući boravi samo njegova baka koja ima poseban ulaz i skroz je odvojena od nas. Nakon nekog vremena, suprug je morao otići u inozemstvo na par mjeseci, a ja sam ostala u toj kući. To mi je bila druga greška, što sam uopće ostala tamo. Prvo me njegova baka maltretirala, znala bi mi konstantno zvoniti, zvati na mobitel, pa i krenut sama otključavati vrata ako joj ne bi otvorila.
Suprug bi ju nazvao, spustio na zemlju, ali ona bi opet po starome. Nakon toga - šok, svekrva je zaključila da ne mogu ostati u kući, nego da bi trebala sa njim vani. Ja sam tu imala siguran posao, a dogovor između nas dvoje bio je da ostanem tu, jer će se i on vratiti i nema smisla da gubim posao radi par mjeseci. Uostalom u to doba moj se otac razbolio i ja sam skoro svaki vikend išla kući, bio je jako loše i ja jednostavno nisam željela ići vani, nego sam htjela što više vremena provesti sa svojim ocem", kazala je nesretna žena
No morala je iseliti, a čak ni svojim roditeljima nije rekla da je uselila u podstanarski stan dok su oni i dalje slali pakete njezinoj svekrvi i svekru neznajući kako su se ponijeli prema njihovoj kćer.
Tajila je istinu i od roditelja
"Bila sam praktički sama i nisam imala s kim to razočaranje podijeliti. Suprug je kazao kako je tako najbolje, a i nitko mi više nije upadao u kuću, stekla sam nove prijatelje... No to razočaranje nikada nisam zaboravila. Kada se suprug vratio preselili smo se u drugi grad i ja sam se zaklela da nikada nogom neću kročiti u onu prokletu kuću. Podstanari smo, nije nam lako, al smo sretni.", kazala je.
Iako je svekrva još nekoliko puta došla kod njih, odlučila je da ne želi s njom imati posla te se sada njezin suprug bavi s majkom s kojom je kontakte sveo na minimum.
Smatra kako je nekada unatoč dobrim namjerama potrebno povući crtu i sam se izboriti za svoj mir i svoju privatnost.
