Blaža Gašpić Lojen je pametan kupac koji dobro
promisli što će sve staviti u košaricu. Nije ona jedina koja
uvijek prevrće proizvode po rukama. Naime, čak 95 posto građana
Hrvatske najprije dobro istraži rok trajanja, a tek onda sastav i
cijenu proizvoda.
"Rok valjanosti je zapravo vrijeme koje se hrana održava na
tržištu zadovoljava ili zadržava najviše od svojih svojstava koje
je dobila pri pakiranju. Ipak rok trajanja je sigurnosni dio koji
proizvođač želi upozoriti potrošača da nakon toga ne bi smio
koristiti tu hranu", poručio je MarijanKatalenić, Hrvatski zavod za javno
zdravstvo.
Na jajima, mesu i mliječnim proizvodima nalazi se oznaka najbolje
upotrijebiti do - određenog datuma. I to bi trebalo shvatiti vrlo
ozbiljno! U to se uvjerila i naša Blaža.
"Kupila sam hrenovke. Skuhala sam svom sinu, on ih je pojeo i
završili smo na zaraznoj. Završilo je ekcemom, ništa strašno, sve
je brzo prošlo. Ja sam to prijavila u dućanu, da sam to kupila, i
od te firme, čije sam hrenovke kupila, sam kroz mjesec dana
dobila sam povratnu unformaciju, jedan paket doma, gdje su se oni
ispričali", kazala je.
Na policama se mogu pronaći i proizvodi koji imaju čak nekoliko
rokova trajanja.
"Uzmite npr. Kulenovu seku, to je polutrajni porizvod. Ako ga
ostavimo u takvom stanju njegov rok trajanja je više mjeseci, ako
ga razrežemo, tada je rok trajanja 24 sata, a kada ga razrežemo i
odmah upakiramo u foliju plastičnu. Tada je rok trajanja osam
dana. Dakle, zavisi o dosta uvjeta", dodaje Katalenić.
Sada dolazimo na onu kategoriju hrane čijem roku trajanja ne
treba slijepo vjerovati.
"Možemo naprimjer voće, povrće. Ako vidimo da nije trulo, možemo
još pojesti. To su neke namirnice, kruh. Piše rok trajanja do
sutra, ali ako ga dobro skladištimo, može trajati i po nekoliko
dana. I ako nemamo problema da moramo jesti friški kruh".
Stručnjaci priznaju da proizvođači često skraćuju rok trajanja
kako bi povećali potrošnju, a time i kupnju hrane.
"Danas nitko od stručnjaka ne moće staviti ruku u vatru i kazati
da nešto možete konzumirati jer se može svašta desiti. Ako se
desi trovanje, jasno tko je kriv, govorimo o pitanju krivnje i
poklanjanju hrane pučkim kuhuinjama. Što ako se desi nešto?
Ipak, postoji nekoliko namirnica koje su vječne!
"Mogu pretpostaviti da bi to mogli biti sol i šećer, ulje i ocat.
Tako neke stvari koje konzumiramo za koje nikad ne gledam jel' im
je rok trajanja prošao. Jer nikada nemaju neke čudne mirise ili
se nešto desilo".
Sol se, tako, ne može pokvariti. Ali, i njoj godine, provedene u
našoj kuhinji, donose znakove starosti.
"Nema rok trajanja, ali se zna da nakon godinu i pol jod
sublimira, odlazi i nestaje, i ta sol ostaje čista sol. Čovjek
gubi oligoelemente koje treba unijeti u organizam".
I za kraj - konzervirana hrana, za koju mislimo da može trajati
godinama. Međutim, svako oštećenje konzerve, koja je zaštićena
prehrambenim lakom, može izazvati vrlo opasne kemijske
reakcije.
I zbog svega toga - oprez! Posebice što zbog recesije vrlo često
posežemo za hranom pred istekom roka trajanja, jer se ona nudi po
akcijskim cijenama.
Baciti ili pojesti? Vjerojatno ste se ovo i vi često pitali kada ste iz hladnjaka izvadili namirnicu kojoj je istekao rok trajanja. Što bez straha smijemo konzumirati, a što ipak treba baciti?