Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderón pravo je ime svjetski poznate slikarice Fride Kahlo, treće kćeri Guillierma Wilhelma Kahla, fotografa židovskog podrijetla iz Njemačke, i Španjolke Matilde Calderón y González. Već se u ranom djetinjstvu susrela s teškom sudbinom oboljevši od dječje paralize čime je zadobila trajne poremećaje na području nogu i stopala. Godine 1922. upisala se na najprestižniju obrazovnu instituciju u Meksiku, koja je upravo tada počela primati djevojke, a ispostavit će se da će u toj školi upoznati i svog budućeg muža.

Zla kob pratila ju je i kad je u dobi od osamnaest godina doživjela sudar u kojem je, osim borbe za život, oštetila kralježnicu, slomila rebra i zdjelicu, što je kasnije utjecalo i na njezinu neplodnost. Sve je to ostavilo znatnog utjecaja na njen život te je sada, osim što je nosila duge suknje i haljine ukrašene meksičkim narodnim simbolima kako bi sakrila svoj hendikep, počela svoju tugu prenositi na slikarsko platno.

Osim nesretnih okolnosti veliki poticaj u njenom stvaralaštvu bio joj je suprug Diego Rivera. On joj je bio najveći oslonac, ali i najveći nož u leđa. Jednom je prilikom izjavila: "Ja sam pretrpjela dvije teške nesreće u svom životu ... prva je bio tramvaj koji me srušio, a druga je bio Diego". Naime, Frida je uz Diega prihvatila komunističku ideologiju kojoj je ostala vjerna do kraja života. No, on nije ostao vjeran njoj, a pokazat će se - ni ona njemu.

Frida se Diegu odlučila osvetiti za njegov boemski život te afere s brojnim ženama. Nastavila je njegov niz prevara te je tako njen ljubavnik, ujedno i prijatelj njenog supruga, postao marksistički revolucionar Lav Trocki. S druge strane, Diego se upustio u aferu s Fridinom sestrom Cristinom što je rezultiralo rastavom braka. Frida se upuštala i u odnose sa ženama, a poznato je da je bila u vezi i sa svjetski poznatom plesačicom, glumicom i političkom ikonom Josephine Baker, te američkom umjetnicom Georgiom O’Keeffe.

Njena bol nikad nije prestajala, a njeno izmučeno tijelo sve češće ju je primoralo na mirovanje i samoću. Upravo su joj te muke bile i glavna inspiracija za nadrealne autoportrete. Primjerice, "Autoportret s ogrlicom od trnja" jest autoportret koji reprezentira njezine osjećaje, glas te samo racionaliziranje afera i rastavu od dugogodišnjeg supruga.

Godine 1938. ponudili su joj priliku za izlaganje u modernoj galeriji Julian Levy u New Yorku, a nakon nje uslijedila je i izložba u Parizu, na kojoj je njeza djela zamijetio slavni slikar i suosnivač kubizma Pablo Picasso. Među njima se rađa blisko prijateljstvo. Picasso joj je kao znak zahvalnosti poklonio naušnice koje je Frida stalno i svuda nosila.

Na poziv francuskog pisca i pjesnika Andrea Bretona, otišla je u Pariz u kojem je jednu njenu sliku otkupio sami Louvre. Njen uspjeh još većim čini spoznaja da je njezina slika bila prvo umjetničko djelo meksičkog umjetnika koje je Louvre otkupio u 20. stoljeću.

Činjenici da se nije uklapala u patrijarhalno meksičko društvo možda najbolje svjedoči podatak da je, unatoč čitavom nizu izložbi po svijetu, prvu u Meksiku održala tek 1953. godine. Kad joj je otac umro 1941. godine, Frida je počela i psihički drastično padati u depresiju. Utjecalo je to na njen biznis pa je opala i prodaja njenih slika jer se nije željela prilagođavati željama klijenata. U prvoj polovici 50-ih godina, pogoršalo se njeno ionako loše zdravstveno stanje. Naime, morali su joj amputirati desnu nogu ispod koljena kao posljedicu gangrene, zbog čega je još više upala u depresiju.

Fridino je zdravlje nastavilo propadati. Posljednji je put svoja djela izložila u galeriji Lole Avarez, a na otvorenje je došla u nosilima. Ambulantsko vozilo donijelo ju je na nosilima, a zatim su je postavili u sredinu galerije kako bi bila na otvorenju. Umrla je 1954. godine, a kao službeni razlog navedena je embolija. Ipak, još uvijek postoji sumnja na namjerno ili slučajno samoubojstvo, s obzirom na to da su njene posljednje riječi u dnevniku bile: "Nadam se da je izlaz sretan – i nadam se da se neću vratiti".

Lijes s njezinim tijelom, izložen u Palači likovnih umjetnosti u Mexico Cityju, Diego Rivera prekrio je komunističkom zastavom. Po vlastitoj želji Frida Kahlo je kremirana, a urna s pepelom pohranjena je u Casi Azul koja je 1958. pretvorena u muzej posvećen ovoj velikoj umjetnici i aktivistici.

Zanimljivo, svu njezinu odjeću njen je suprug Diego Rivera dao zaključati nakon njezine smrti. Ta osebujna garderoba pod ključem je bila pedeset godina, sve dok 2004. godine napokon nije ugledala svjetlo dana. Njen je život poslužio i kao predložak filma "Frida" iz 2002. godine, u kojem lik Fride tumači glumica Salma Hayek, a inspirirala je i Slavenku Drakulić za knjigu "Frida ili o boli".

Danas se njene slike prodaju za više novca od djela bilo kojeg drugog ženskog umjetnika. Tako je njen autoportret "Constantini" u New Yorku prodan za 34.9 milijuna dolara.