Deset stvari koje su naši preci radili bolje od nas: Čitali su, nisu znali za teretane i imali su lijepe manire

Polieten, najčešći oblik plastike koji se danas koristi, krenuo je u masovnu proizvodnju tek 1930-ih, no tek je 60-ih godina prošlog stoljeća proizvodnja postala održiva. Od tada su sveprisutni proizvodi poput slamki, vrećica, posudica i brojni predmeti koji se koriste u svakodnevnom životu doveli do strašnog zagađenja. S druge strane, naši preci su dobra skladištili u staklenim posudama koje su potom ponovno koristili. Većinu hrane proizvodili su kod kuće pa otpada gotovo i nije bilo.

Ljudi su u prošlosti zarađivali novac svojim radom te su štedjeli. Kad su trebali nešto kupiti, koristili su ušteđeni novac. Nisu koristili kartice da bi platili prihodom iz budućnosti. Robu nisu mogli dobiti sve dok nisu platili u cijelosti. Ukratko, ako se vratite starim načinima trošenja, bit ćete daleko bogatiji od drugih.

Iako danas svi imamo pristup knjigama, preferiramo mobitele i skrolanje po društvenim mrežama. Postoji puno načina na koje možemo oponašati svoje pretke, a prvi je da se jedan dio dana odmaknemo od korištenja mobitela ili računala. Odvojite sat vremena za čitanje knjige koja će vam otvoriti maštu na bezbroj načina. Tko zna, možda imate um koji je sposoban izmisliti sljedeći presudni koncept u razvoju civilizacije, no previše ste zauzeti listanjem memova da biste to primijetili.

Iako je i u prošlosti postojala pretilost, kao i mnoštvo pogrešnih informacija oko prehrane, danas je ona ogroman problem. Mitovi oko prehrane i dalje su posvuda, a promoviraju se proizvodi i namirnice koje će obogatiti pojedince. Važno je prilagoditi prehranu sebi sve dok netko bez skrivenih motiva ne financira znanstvene studije i idealnoj prehrani.

Danas smo programirani da mislimo da je tjelovježbu najbolje izvoditi u zatvorenom prostoru, intenzivno i kratko. No, naši mršaviji preci znali su bolje. Naši preci nisu znali za teretane, već su jednostavno hodali svuda gdje su išli i samo su obavljali teške poslove. Pranje rublja trajalo je cijeli dan, a prosječna domaćica zvala bi prijateljice u pomoć. Stoga sat vremena dnevno šetajte susjedstvom i uvidjet ćete kako vam se zdravlje poboljšava.

Ne tako davno pisane zahvalnice su se davale iz milijun različitih razloga, primjerice ako vam je netko nešto poklonio ili odveo na večeru. Vrhunac bezobrazluka bio je ako se niste zahvalili osobi na trudu koji je uložio u vaše zadovoljstvo. Najviše što danas možemo očekivati jest "hvala", a ni to često ne dobijemo.

Novi građevinski propisi skupa s novim građevinskim materijalima (poput stiropora, plastike i raznih metala) značili su da možemo graditi kuće mnogo brže i nekonvencionalnije nego što smo to činili u prošlosti. No krajnji rezultat ponekad su zgrade koje jednostavno ne mogu izdržati godine, vremenske uvjete ili prirodne katastrofe na isti način kao stara gradnja s kamenom i drvom.

Danas osjećaji nadilaze činjenice, a teorije zavjere nalazimo na svakom kutu interneta. U kasnom 20. stoljeću srušilo se praktički sve što su veliki umovi prije toga uspjeli dokučiti, dok se u obrazovnom sustavu naglašava kako objektivna istina ne postoji. Možda je vrijeme za djelomični povratak klasičnom obrazovnom sustavu u kojem su se prenosile dokazane činjenice.

Ono što danas prolazi pod "umjetnost" pomalo je zabrinjavajuće, a umjetnost je sigurno najesktremniji primjer razlika između nas i naših predaka. Umjetnost je u jednom trenutku u 20. stoljeću prestala pričati priču o ljepoti te je postala izraz novosti ili šoka. Aristotelov koncept mimeze (umjetnička mimikrija) kaže da "umjetnost nije samo oponašanje, već i uporaba matematičkih ideja i simetrije u potrazi za savršenim, bezvremenskim". Sada živimo u postmimetičkom svijetu u kojem se traži rušenje savršenog.

Kada bi buduće generacije gledale današnje reklame, povjerovale bi da živimo u zabavnom periodu. Međutim, istina je da poslušno odlazimo na posao, zarađujemo novac za povremeni odmor i provodimo puno vremena na internetu uzrujavajući se zbog mišljenja i osjećaja drugih ljudi. No, naši preci su živjeli u vremenu otkrića i izuma, kada su prvi muzeji otvoreni za javnost, a djeca su obožavala bajke.