U ovom se članku objašnjavaju razlike između sode bikarbone i praška za pecivo te kako zamjena jedne s drugom može utjecati na vaše pecivo.
Što je soda bikarbona?
Soda bikarbona je sredstvo za dizanje koje se koristi u pecivima poput kolača, muffina i kolačića. Soda bikarbona aktivira se u kombinaciji s kiselim sastojkom i tekućinom. Nakon aktivacije nastaje ugljični dioksid koji omogućuje pecivu da se digne i postane lagano i pahuljasto (1). Zbog toga će recepti koji sadrže sodu bikarbonu također sadržavati kisele sastojke, poput soka od limuna.
Što je prašak za pecivo?
Za razliku od sode bikarbone, prašak za pecivo je potpuno kvasilo, što znači da sadrži i bazu (natrijev bikarbonat) i kiselinu potrebnu za uzdizanje proizvoda. Kukuruzni škrob se također obično nalazi u prašku za pecivo. Dodaje se kao pufer kako bi se spriječilo aktiviranje kiseline i baze tijekom skladištenja. Slično kao što soda bikarbona reagira s vodom i kiselim sastojkom, kiselina u prašku za pecivo reagira s natrijevim bikarbonatom i oslobađa ugljični dioksid kada se spoji s tekućinom. Kad recept traži prašak za pecivo, najvjerojatnije se misli na vrstu dvostrukog djelovanja. To znači da prah stvara dvije odvojene reakcije: u početku, kada se spoji s tekućinom na sobnoj temperaturi, i drugo, nakon što se smjesa zagrije.
Kada koristiti?
Soda bikarbona koristi se u receptima koji također sadrže kiseli sastojak, poput kreme od tartara, mlaćenice ili soka od citrusa. Nasuprot tome, prašak za pecivo obično se koristi kada recept ne sadrži kiseli sastojak, jer prah već sadrži kiselinu potrebnu za proizvodnju ugljičnog dioksida. Neki recepti mogu zahtijevati i sodu bikarbonu i prašak za pecivo. Obično je to zato što recept sadrži kiselinu koju treba nadoknaditi sodom bikarbonom, ali možda neće biti dovoljna za potpuno kvašenje proizvoda.
