Nakon što se brzinom munje proširila vijest u medijima da je pjevačica i glumica Jennifer Lopez podnijela zahtjev za razvod od svog supruga, glumca Bena Afflecka te da njih dvoje nisu potpisali predbračni ugovor, mnogi se pitaju što zapravo predstavlja taj ugovor.
Lopezina neto vrijednost iznosi 400 milijuna dolara, a nakon udaje za Afflecka, snimila je četiri filma, uključujući projekt "This is Me… Now: A Love Story", vrijedan 20 milijuna dolara koji je sama financirala. Nije poznato kako će se njihova bračna stečevina podijeliti.
Sve više bračnih parova suočava se s razvodom, a ključno pitanje koje se pritom postavlja jest jesu li unaprijed potpisali predbračni ugovor.
Što je predbračni ugovor
Predbračni ugovor, koji se prema odredbama Obiteljskog zakona naziva bračni ugovor, predstavlja važan pravni alat kojim parovi mogu jasno i pravedno regulirati svoje imovinske odnose, kako sadašnje tako i buduće.
Prilikom izrade ovog ugovora, ključno je postupiti s pažnjom i uz konzultaciju odvjetnika specijaliziranog za imovinsko pravne odnose, kako bi se osigurala pravna valjanost i ravnopravnost za obje strane. Bračni ugovor mogu sklopiti osobe koje su u braku, ili osobe koje su u izvanbračnoj zajednici, a koja je po svojim pravnim učincima izjednačena s brakom.
Prema Obiteljskom zakonu, smatra se da su muškarac i žena u izvanbračnoj zajednici ako zajedno žive barem tri godine, a ako je rođeno dijete, onda i kraće. Isto se odnosi i za životno partnerstvo osoba istog spola, ako su u životnoj zajednici barem tri godine.
Sklapanje bračnog ugovora
Ako se sklopi bračni ugovor, na imovinu bračnih drugova primijenit će se zakonska pravila o bračnoj stečevini, koja predstavlja imovinu koju supružnici steknu tijekom trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
Parovi mogu biti u braku, ali ne i u bračnoj zajednici ako su prekinuli vezu i prestali živjeti zajedno, ali se nisu razveli. Imovinu predstavlja sve što je stečeno radom bilo kojeg supružnika, kao i imovinu stečenu zajedničkim ulaganjem, bez obzira čije ime je na vlasničkim dokumentima. Bračna stečevina obuhvaća materijalnu imovinu poput nekretnina i vozila, ali i nematerijalnu imovinu poput prava na intelektualno vlasništvo te ostala prava stečena tijekom braka. Kod razvoda braka, bračna stečevina uglavnom podliježe podjeli između supružnika, osim ako drugačije nije dogovoreno bračnim ugovorom ili ako se primjenjuju posebni zakonski izuzeci.
Bračna stečevina ne uključuje osobnu imovinu koju su supružnici imali prije braka ili imovinu koju su naslijedili ili dobili kao dar tijekom braka, osim ako nije drugačije određeno bračnim ugovorom.
Bračni ili izvanbračni partneri mogu bračnim ugovorom urediti svoje imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini, koja može biti i ona koja ne ulazi u bračnu stečevinu, a može se i isključiti imovina koja ulazi u bračnu stečevinu.
Ključni element bračnog ugovora predstavlja sloboda ugovaranja - da bračni drugovi mogu ugovoriti bilo što nije izrijekom zakonom zabranjeno, a ako se bračnim ugovorom nešto ugovara u odnosu na nekretnine, isto se upisuje u zemljišnu knjigu, suprotno neće vrijediti za treće osobe.
Što sadržava bračni ugovor
Bračni ugovor mora sadržavati odredbe o:
- imovini koja se uključuje u ugovor
- načinu upravljanja zajedničkom imovinom tijekom braka
- podjeli imovine tijekom braka, u slučaju razvoda ili smrti jednog od partnera
- uvjetima i okolnostima pod kojima se ugovor može izmijeniti ili poništiti
Bračni ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od obiju strana pred javnim bilježnikom kako bi bio pravno valjan. Svaki partner bi trebao imati odvjetnika kako bi im pregledao ugovor prije potpisivanja i osigurao da razumiju sve odredbe i posljedice. Bračni ugovor ne smije sadržavati odredbe koje su protivne javnom redu ili moralu. Odredbe o primjerice, odgoju djece i osobnim neimovinskim pravima i obvezama, ne mogu biti predmet bračnog ugovora.
POGLEDAJTE VIDEO: Najviše se razvode konobari, najmanje matematičari: Evo što je sve Direkt saznao o propalim brakovima
