Iako nam je sasvim prirodno o braku misliti kao o zajednici u koju nas, barem u okolini kakvu znamo, nitko ne tjera, već partnera odabiremo sami, bračne zavjete izgovaramo sami i svoj bračni život živimo sami, u nekim zemljama dogovoreni brakovi i dalje su sasvim prisutni. I jako česti.
Štoviše, takvi brakovi, prema istraživanju ABC News-a iz 2009. godine, čine veliku većinu brakova uopće. Čak 60 posto brakova diljem svijeta, barem prema tadašnjim podacima, bilo je dogovoreno.
A nedavno je na Redditu postavljen upitnik za ljude koji doista i žive u dogovorenim brakovima. Tko je htio, mogao se uključiti i ispričati svoje iskustvo; Kako je to živjeti u dogovorenom braku? Kako je to živjeti s nekim koga si upoznao tek netom prije vjenčanja? Pročitajte iskustva onih koji danas tako žive.
'Zahvalna sam ocu što je pronašao ovog muškarca za mene'
"Rođena sam u Americi, ali dobro balansiram svoje američke i indijske korijene. Za Amerikance sam, ipak, uvijek bila previše 'Indijka'. Za Indijce sam uvijek bila previše 'Amerikanka'. Nikad nisam imala dečka i puno sam učila. Išla sam na spojeve s brojnim dečkima s indijskih stranica za upoznavanje, ali ni s jednim nisam 'kliknula'. A kako sam navršila 30. godina, pritisak je postajao sve veći.
Već sam pomalo odustala od toga da ću nekoga naći. Zatim mi je moj otac poslao profil jednog dečka i rekao mi da bi volio da ga pogledam. Nisam bila nimalo zainteresirana. Pretvarala sam se da sam moj tata i poslala mail njegovom tati. Njegov tata (a to je na kraju bio on, koji je pisao u tatino ime) je odgovorio mom tati (meni) da bismo trebali porazgovarati.
Poslala sam mu e-mail i čekala da mi odgovori. Prošlo je mjesec dana, a zatim sam 1. dana nove godine, 2010., dobila mail. Bio je on. Rekao je da godinu želi započeti sa mnom. Neko smo vrijeme razgovarali preko e-maila. Zatim telefonom. U veljači smo se prvi puta vidjeli. U ožujku smo se vjenčali. Danas imamo šestogodišnjeg sina i on i moj suprug su mi sve na svijetu. Tako da, otprilike dogovoreni brak. I jako sam zahvalna svom tati što je pronašao ovog muškarca za mene."
'Sve što osjećam za njega je ono što za mene predstavlja ljubav. Nisam imala iskustva prije njega'
"Svog sam supruga upoznala s devet godina, pristala sam na brak s njim kad mi je bilo 15, a vjenčali smo se s 20. Jedva smo prozborili nekoliko riječi jedan s drugim, a prisutno je bilo petero članova njegove obitelji. Sada smo zajedno više od 13 godina. Odnos ima uspone i padove, baš kao što zamišljam da ih ima i svaki drugi brak - bio dogovoren ili ne. Mi zajedno jako dobro funkcioniramo. On se trudi učiniti me sretnom na svaki mogući način. Jako smo dobri prijatelji i volim ga, naravno. Nisam imala iskustvo ni s kim drugim niti sam ikada bila u vezi osim s njim, tako da - sve što osjećam za njega je ono što za mene predstavlja ljubav."
'Nije sve 100 posto savršeno, ali nije ni u jednom braku'
"Svoju sam tada buduću suprugu upoznao u Chandigarhu u Indiji. Moj djed i njen tata obojica su bili u vojsci, pa smo ih s obiteljima otišli posjetiti. To je bilo taman nakon što sam završio fakultet, a ona je još bila u srednjoj školi. Ne sjećam se svega, ali oboje smo rekli 'Hej' jedno drugome, ali to je bilo otprilike to. A u to su vrijeme naše obitelji započele taj 'proces' (nedostaje mi bolja riječ za to).
Preselio sam u SAD i nakon diplome prihvatio sam posao u Intelu. Često sam posjećivao Indiju. Moja tada buduća supruga bila je na fakultetu na Sveučilištu Delhi. Preselio sam se na bolje plaćeni posao, a u to vrijeme naše su obitelji spomenule ideju da bismo se nas dvoje trebali vjenčati. Jedva sam je se sjećao, s obzirom da sam je vidio samo onaj jedan put u ovih nekoliko godina. Ponovno smo se susreli u Indiji i krenuli na spojeve. Godinu dana nakon - vjenčali smo se. U to smo se vrijeme znali već dosta dobro. Nedugo nakon toga, preselila je k meni u SAD. Radio sam nekoliko godina, a zatim smo dobili prvo dijete. Sada smo u braku gotovo 20 godina. I oboje smo jako sretni u braku. Naravno, ništa nije 100 posto savršeno, s vremena na vrijeme se svađamo, baš kao i svaki drugi par. Ali ona mi je potpora i predivan partner svih ovih godina, a volim misliti da i ona o meni misli isto."
'Da sam bio prepušten sam sebi, nikad ne bih mislio da sam dovoljno dobar za nju'
"Ja imam 27, a moja supruga 26 godina. Oboje smo liječnici i u dogovorenom smo braku.
Iako sam možda pristran, moram reći da je ovo, barem za mene, ispalo super. Imao sam dosta problema i nisko samopouzdanje. A zatim su me spojili sa zaista predivnom djevojkom. Paničario sam kad je sve počelo i umalo sam prekinuo zaruke jer sam mislio da samo previše različiti, kako bi to uopće moglo funkcionirati? Ali ono što nisam očekivao jest - činjenica da ću se toliko ludo zaljubiti u nju.
Ona je probudila moju uspavanu, divlju stranu. Ona u moj život donosi radost i zabavu, točnije do te mjere da postajem depresivan ako ujutro ne vidim njeno lice. Zaista je volim. Da sam ostao prepušten sam sebi, nikad ne bih mislio da sam dovoljno dobar za nju. A sada je naš život krasan - upravo sam počeo sa stažiranjem, a volim misliti da je to sreća koju mi je ona donijela."
'Sretna sam s muškarcem za kojeg sam se udala, ali ne i s načinom na koji je do toga došlo'
"Moj brak bio je na neki način protiv moje volje. Prvo sam samo htjela završiti faks. No u mojim krugovima, djevojke se udaju između 18. i 20. godine, a dečki između 24. i 30. godine. Ja sam tada imala 22 i moji su roditelji već paničarili. Pristala sam na dogovor, ali ne i na brak dok ne završim petu godinu na Stomatološkom fakultetu (tada sam bila na 2. godini).
Došla sam doma za Božić i moji roditelji mi nisu dopustili da se vratim. Prijetila sam da ću reći svom sadašnjem suprugu i njegovoj obitelji da su me prisili na taj brak. Nikad se nisam vratila na fakultet. Sa svojim sam se sadašnjim suprugom dopisivala nekoliko mjeseci. Prvi sam ga put vidjela na našim zarukama. Zapravo, to je bio 'Nikah', vjenčali smo se legalno i religijskim obredom, ali su to nazvali zarukama. Vjenčani prijem održao se tek godinu dana kasnije, a tada smo već živjeli zajedno kao muž i žena.
Sretna sam s muškarcem za kojeg sam se udala, ali nisam sretna zbog načina na koji je do toga došlo. Sada smo vjenčani godinu i pol. Na početku je za mene sve bio prešutni kompromis, ali sada ga zaista volim i ne mogu zamisliti brak ni s kim drugim."
