"Bila sam u vezi u kojoj sam dala sve što sam imala", piše Bridget Reggi.
"Dala sam sve od sebe da ga zadržim, ali jednoga dana ostavio me je, bez ikakog obrazloženja. Bila sam potpuno zaslijepljena pa sam ostala slomljenog srca", dodaje djevojka koja govori u ime mnogih što su se opekli u ljubavi.
Nakon dužeg promišljanja i oplakivanja prve prave ljubavi, došla je do nekoliko zaključaka koje nije loše promotriti. Imala je samo 21 godinu kada joj je slomljeno srce. Vjerovala je u ljubav, ali ljubav kakvu je priželjkivala nije dobila. Pa ipak, tri je pouke iz svega izvukla:
1. Kad ti slome srce, odrasteš!
Doista vjerujem kako bi svi ljudi trebali iskusiti kako je to kada im netko slomi srce. Govorim o, ne mogu jesti, ne mogu spavati, samo mogu plakati, slamanju srca. Kada ti netko slomi srce, prvo što spoznaš je poniznost. Jednom kada ti netko slomi srce shvatiš koliko je to bolno i, ako si normalna osoba, nikada to ne želiš ti uraditi drugome.
Uvjerena sam da, ukoliko si osjetila ili osjetio kako je to kada ti netko iščupa srce iz grudi i baci ga u prašinu, znat ćeš u budućnosti biti obazriv kada su u pitanju prekidi. To je doista specifična bol i svatko bi ju trebao iskusiti.
2. Znaš da si živ!
Biti povrijeđen samo je dokaz da si sposoban osjećati. Ukoliko te takve stvari ne povrijede, to je nešto najgore što ti se može dogoditi. Živjeti, a nikada ne osjetiti tugu, bol ili radost jednostavno nije prirodno. To znači da uopće ne živiš! Prolaziti kroz ljubavni brodolom jedno je od najbolnijih iskustava, ali zahvaljujući tomu postala sam svjesna da sam živa.
To znači kako mogu proniknuti u duboke emocije iz kojih mogu naučiti mnogo toga. Ne želim živjeti život, lišena emocija. To bi značilo da moram lagati svima oko sebe, a to je pogrešno. Prihvaćam bol zbog koje shvaćam da postojim!
3. Patiš li, ranjiv si, ali vratiš vjeru u ljubav!
Najgore je prihvatiti vlastitu ranjivost. Otvoriš dušu i nekome pokloniš srce. Povjeravaš ga toj osobi, da ga čuva i za njega brine. Ako ne uspije, jer ta osoba nije čuvala tvoje srce, nepovratno si pogrešnoj osobi poklonio jedan važan dio sebe. Dati se nekome, do te mjere, znači biti ranjiv!
Pa ipak, koliko god te takvo što pogodi, u ljubav i dalje treba vjerovati. Upravo si okusio onu neuzvraćenu, pa je vjerojatnost da je uzvraćena predivna, porasla. Logika je jednostavna, ako postoji patnja zbog neuzvraćene, onda zasigurno postoji i radost zbog uzajamne ljubavi.
