U serijalu Ljubav briše granice pričala sam sa strancima koji su za svoje druge polovice izabrali upravo Hrvate. Otkrivat ćemo vam običaje njihovih država, upoznavat ćemo različite nacije iz cijelog svijeta - Europe, Sjeverne i Južne Amerike i Afrike te ćete također otkriti i kako su oni prihvatili hrvatske običaje i ljude.
Ekonomist Maxemile Andújar Ponciano (35) iz Dominikanske Republike svoju suprugu Hrvaticu je upoznao na Erasmusu. Nama je otkrio više o odgoju djece u Dominikanskoj Republici, njihovim običajima za vjenčanja i babinje, ali je pričao i o borbi za radnička prava, kao i o svom odnosu s Hrvatima.
Odgoj djece u Dominikanskoj Republici
Djecu uglavnom odgajaju roditelji uz veliku pomoć bake i djeda. Ne postoji određena dob kada mladi napuštaju obiteljski dom, a zbog financijskih razloga mnogi žive s roditeljima čak i nakon tridesete. Sve ovisi o tome kada ćete pronaći posao koji će vam omogućiti neovisnost.
Majke u Dominikanskoj Republici nisu jako stroge - prije su udarale djecu japankama, a sada ih prizemljuju. Na primjer, djeci oduzimaju mobitele ili laptope.
Običaji u Dominikanskoj Republici za vjenčanja
Mi smo uglavnom kršćani. Kako nemamo puno stranaca, nemamo puno ljudi drugih religija, tako da vjera ne predstavlja problem niti je važna kada tražite partnera. Ali prilikom traženja partnera važno je da je ta osoba obrazovana - s diplomom, ili još važnije - da ima posao ili neke mogućnosti da se zaposli. Također je važno da obitelj prihvati partnera.
Gosti na vjenčanjima uglavnom daju novac za večeru jer mladenci plaćaju sve. Osim toga, mladenci inače naprave popis stvari koje su im potrebne za novi život (TV, računala, krevet ili namještaj). Također biraju trgovinu u kojoj ih gosti mogu kupiti i na taj način ljudi mogu birati što će im kupiti jer bi trgovina označila koje stvari su već kupljene kako ne bi dobili iste. Neki mladenci daju gostima broj tekućeg računa za donacije.
Kada se dijete rodi, ljudi se okupljaju i puštaju glazbu, rade neke aktivnosti, igraju igre i jedu grickalice. Gosti obično donose darove za bebu. Za vjenčanja istospolnih partnera nisam čuo, ali znam da su legalna.
Svoju partnericu iz Hrvatske sam upoznao na Erasmusu, upoznala nas je zajednička prijateljica. Kad smo počeli izlaziti, bila je jako ljubazna, promišljena, otvorena za nove stvari (naučio sam je plesati) i jednostavno smo kliknuli. Sretan sam što imam suprugu iz Hrvatske jer smo zajedno postigli mnogo toga, kupili smo kuću, imamo planove i za druge kupnje, znam da joj stvarno mogu vjerovati i da se na nju mogu osloniti u svakoj situaciji.
Borba za radnička i ljudska prava u Dominikanskoj Republici
Ljudi obično prosvjeduju kada se radi o nepravednim situacijama, recimo, kad je oslobođen kriminalac koji je počinio zločin, kada su kriminalna djela u porastu, a policija ne može ništa. Za okoliš uglavnom ne prosvjedujemo. Mnogi često prosvjeduju zbog povišica, posebno liječnici.
Mogu reći da je moj narod liberalan jer ljudi koji su u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici ne mare toliko za tu “etiketu”, ali iz nekog razloga žene se obično više žele vjenčati nego muškarci. Kod nas je nevjera nešto sasvim normalno pa nije tako čudno vidjeti da oženjeni ljudi imaju druge partnere u tajnosti.
Opuštenost kod Hrvata
Mi smo sto posto opušteniji od Hrvata, imamo vrlo drugačiji način interakcije. Vi, Hrvati ste puno ozbiljniji od nas i treba vam više vremena da steknete povjerenje ljudi. U našem slučaju, nama Dominikancima je vrlo lako započeti razgovor i upoznati ljude bilo gdje. Čak sam upoznao neke svoje prijatelje u trgovini i u banci. Ono što sam primijetio kod Hrvata, i što je vama sasvim normalno - da vičete jedni na druge i dvije minute nakon toga se smijete. To mi je nekako zbunjujuće. Dominikanci su vrlo prijateljski raspoloženi, pričljivi i volimo biti s ljudima - obično ne volimo biti sami.
Trenutno učim hrvatski i malo razumijem, ali to još uvijek nije dovoljno. Kada smo bili kod moje svekrve, htio sam jesti i pitao sam ženu gdje je večera, a ona je rekla da je punjena paprika u pećnici. Umjesto 'punjena paprika' shvatio sam da ona misli na pire krumpir pa sam svugdje tražio krumpir. Kada sam napokon pronašao nešto što je izgledalo kao pire krumpir, stavio sam to u mikrovalnu pećnicu i htio zagrijati, ali srećom pojavile su se moja žena i njezina mama pa su se smijale iz sveg srca. Ispalo je da sam našao svinjsku mast i htio je zagrijati. Nemam pojma kako je do toga došlo, ali još uvijek se tome smijemo.
Do sada sam imao lijepa iskustva u Hrvatskoj, ali moram priznati da su svi ljudi koje ondje poznajem zapravo članovi obitelji i prijatelji moje supruge, tako da nisam imao priliku upoznati Hrvate kada ona nije u blizini. Njezina obitelj i prijatelji su me jako dobro prihvatili, čak govore engleski kad sam tamo jer ne pričam hrvatski. Ne znam puno o hrvatskim običajima, bio sam na jednom vjenčanju i bilo je dobro. Također sam bio na okupljanjima kod rodbine svoje supruge i svidjela mi se hrana, a i ljudi su vrlo gostoljubivi, rekao je Maxemile.
POGLEDAJTE VIDEO: Provjerili smo kako se udvaralo nekad, a kako sada
