"Kad sam tek upoznala svog supruga bio je zabavan, samouvjeren i nježan. On je radio posao u prodaji, a ja sam bila pred dobivanjem certifikata za osobnog trenera, kojim sam u potpunosti trebala zaokrenuti svoju karijeru. Bio je to drugi brak za nas oboje, pa smo imali osjećaj kao da smo iz prethodnih odnosa puno toga naučili i da će nam to pomoći da ovoga puta uspijemo. I neko sam vrijeme stvarno mislila da ćemo uspjeti - vodio me na prekrasne večere, na romantične izlete, i provodili smo sate i sate smijući se i razgovarajući. I seksualnost nikada nije bila problem. On je bio taj koji bi prvi izgovarao prljave šale, a naša je fizička kemija bila na potpunom vrhuncu.

No, s vremenom, naš se seksualni život promijenio. A pod time mislim da je postao - nepostojeći. Dok smo nekada vodili ljubav i nekoliko puta na tjedan, sada se to pretvorilo u jedan ili dva puta na mjesec. I to ako sam imala sreće. Postao je emocionalno udaljen i bilo mu je sve teže napaliti se, i dok sam istovremeno znala da se nosi s velikim financijskim stresom na poslu (a ja sam zarađivala manje zbog promjene karijere), nikada nije htio otvoreno razgovarati sa mnom, niti otići liječniku.

Što sam više pokušavala razgovarati, to se više povlačio u svoj posao - počeo je spavati na kauču, bio je sve manje nježan, a sve je više govorio o tome kako ga privlače druge žene. Pitala sam se zašto se povlači, kad se ja zaista trudim biti otvorena i podržavati ga, i bila sam gotovo u potpunosti sigurna da me vara, iako ga nikad nisam pitala. Znala sam da trebam, ali to bi značilo da će mi se raspasti i drugi brak, pa sam se potajno nadala da će se stvari promijeniti.

'Uhvatio me usred akcije, zatim je pobijesnio i posvađali smo se'

Ja prva priznajem da sam izuzetno seksualna osoba, stoga sam u tom periodu odlučila preuzeti kontrolu i sama sebe zadovoljiti. Nikad prije mi nije bilo neugodno masturbirati, ali to je uvijek bilo nekakvo privatno iskustvo; to je uvijek bio 'posao sa strane', koji sam obavljala kad sam osjetila potrebu - ali to nikad nije bila središnja stvar.

Jedne večeri uhvatio me usred akcije. Bila sam u krevetu i ispod pokrivača sam koristila svoj vibrator, a pretpostavila sam da je zaspao na kauču, kao što je to obično činio, tako da ga definitivno nisam očekivala. Bila sam gotovo na vrhuncu...i on je u tom trenutku ušao. Čim je shvatio što se događa, postalo je nevjerojatno neugodno. Kao kad mama uhvati svog tinejdžera da to radi, otprilike tako neugodno. Što me zapravo iznenadilo jer, nije da nikad prije jedno drugoga nismo vidjeli bez odjeće, ili se seksali. Ali umjesto da se uzbudi (kao što su mi govorili da dečki inače čine), izgledao je prilično povrijeđeno i šokirano, što se ubrzo pretvorilo u bijes te u svađu oko toga kako mi on nije dovoljan.

I dok sam mu ja pokušavala objasniti da imam fizičke i seksualne potrebe, on nije shvaćao da je to nešto što sam radila za sebe. Činjenicu da se ne seksamo stavio je sa strane te mi je rekao kako bih se ja trebala više potruditi inicirati seks. I zatim je dodao kako mu je zbog zajedničkog života ponestalo uzbuđenja - ako ćemo o pravom, pravcatom udarcu. Zatim mi je rekao kako nikada nije htio znati ili čuti išta o meni, a da je povezano s masturbacijom. Bila sam šokirana, povrijeđena i, u neku ruku, posramljena.

'Otišli smo na bračno savjetovanje. I tamo smo shvatili da nam srca jednostavno nisu unutra'

Nakon toga, emocionalni zid koji je izgradio postao je još čvršći, a ja sam bila sve nesigurnija. Predložila sam mu bračno savjetovanje, kao što sam to i ranije činila, i iako je uvijek bio nepovjerljiv oko toga, odlučio je otići sa mnom. I nažalost - ili nasreću - ovisi kako gledate na to, tada smo shvatili da naša srca jednostavno nisu 'unutra'. On se emocionalno već odavno odjavio iz naše veze, a ja se nisam mogla više truditi za oboje.

I dok su, očito, između nas kao partnera postojali i veći problemi, intimni moment je bio taj koji je signalizirao potpuni raspad naše veze, barem što se mene tiče. Moj je suprug mogao prihvatiti mene i moju seksualnost, a umjesto toga osjećala sam se osuđivanom. Zaista bih voljela da smo bili otvoreniji oko naših želja, potreba i strasti, ali s vremenom sam shvatila da je čitava njegova osobnost, kad sam ga tek upoznala, pa čak i one 'prljave šale', zapravo bila paravan; nešto što je koristio kako bi prekrio svoje nesigurnosti. Napokon sam shvatila da nisam ja baš zbog svega kriva. U zadnje vrijeme pomalo ponovno izlazim na spojeve, i sada se osjećam puno sigurnije u vlastitoj koži, nakon što sam odlučila individualno posjećivati terapeuta. A ono što je još važnije, osjećam se potpuno sigurno reći svom partneru što želim i trebam - i izvan i unutar spavaće sobe."

Izvor: Marie Claire