Iako se svaki roditelj trudi što je moguće bolje razumjeti svoje dijete, pogotovo kad dijete više nije maleno i kreće u istraživanje svijeta, ljubavi, seksualnosti i svega što već dolazi s time, često je to poprilično nemoguće ako o nekim stvarima otvoreno ne razgovarate sa svojom djecom.

Moderne veze? Moderno dejtanje? To je nešto što ne razumiju ni sami 20-godišnjaci, a objasniti isto svojim roditeljima ponekad im se u startu čini kao nemoguća misija.

No, Sam, 20-godišnjak iz SAD-a, svojoj je mami Leslie pokušao objasniti veze i dejtanje u ovim tehnološki naprednim vremenima, u vremenu Tindera, ali i u vremenu #MeToo pokreta i prekida šutnje žena koje godinama trpe seksualno i ostalo nasilje u obitelji i na radnom mjestu. Evo kako je izgledao njihov razgovor, a donosi ga The Cut. I da, i dalje je sve ostalo poprilično komplicirano...

"Evo primjera. Uđeš u prostoriju na predavanje, okej? Sjedneš pored neke djevojke. I onda mi se u glavi vrti scenarij u kojem ona sigurno misli kako sam sjeo pored nje jer želim očijukati s njom. I zato uvijek odaberem sjesti pored nekog frajera"

Sam: "Ja u potpunosti podržavam #MeToo pokret - čini mi se da smo se u 21. stoljeću napokon pomaknuli u pozitivnom smjeru kad su veze u pitanju. No, ako govorimo o negativnim stranama, sada moraš biti mnogo, mnogo oprezniji. Čini mi se kao da više ne bih samo tako mogao prići nekoj djevojci na kampusu, reći joj "Hej" i započeti razgovor. Ni moji prijatelji to ne rade. U mojoj glavi neprestano je taj glasi koji mi govori: Je li to racionalno ili iracionalno? Možda samo mislim da je djevojka slatka, a ako joj priđem i započnem razgovor, možda će misliti da je jedino što želim seks.

Leslie: "Ljudi žele seks, da."

Sam: "Točno, ali sad postoji ta čitava kultura ljudi koji žive od toga da prilaze djevojkama, na primjer na YouTubeu ti neki tipovi snimaju videa i nazivaju ih "Koliko ću brojeva djevojaka uspjeti dobiti pomoću ovog trika?" I to na neki način sve to čini mnogo prljavijim, sad je čitava ta kultura postala nekako pogrešna. Također, tu je još jedna stvar. Vi nekad niste cijelo vrijeme visjeli na mobitelima. Na primjer, kad čekaš autobus na kampusu, nekako se očekuje da buljiš u mobitel. Ili da slušaš glazbu na slušalice, što je još jedan način blokiranja vanjskog svijeta. A i ako su svi ostali na svojim mobitelima, neće ti mnogo koristiti činjenica da ti jedini nisi, zar ne?"

Leslie: "Da, možda bi ispao čudan, ako bi nekome prišao i rekao: "Hej, kako si?" A oni bi ti odgovorili: "Hmm, slušam glazbu...""

Sam: "Zaista bih dao sve da sam mogao živjeti studentskim životom prije doba pametnih telefona. Jer, imam problem ne samo sa započinjanjem potencijalnih veza, već i sa stvaranjem prijateljstava, a sve upravo zbog tih telefona."

Leslie: "Ne možeš započeti razgovor u tim slobodnim trenucima, zar ne? Kad čekaš da počne predavanje, ili nakon predavanja, ili za vrijeme ručka?"

Sam: "Čak i ako se radi samo o blesavom čavrljanju, pristajem i na to, jer ondje barem nemaš nula posto šanse da upoznaš tu drugu osobu, kao kad buljiš u telefon. No, čak ni u uzbudljivim trenucima ne razgovaramo, čak ni kad se dogodi nešto skroz ludo. Na primjer, prije nekoliko tjedana zapalio se jedan od autobusa na kampusu. I nitko nije razgovarao. Svi su samo snimali videa svojim telefonima. I slali Snapchatove svojim prijateljima. Možda je netko s nekime razmijenio nekoliko riječi, ali..."

Leslie: "Znači, ni sa kim ne izlaziš?"

Sam: "Ne."

Leslie: "A tvoji cimeri?"

Sam: "Ne. S ne izlazi ni s kime. J je upravo otkrio Tinder, ali nema baš previše uspjeha."

Leslie: "To mi je nevjerojatno čudno. Na studentskom ste kampusu prepunom mladih i prekrasnih ljudi, a svi koristite Tinder."

Sam: "Ja sam mu se neko vrijeme opirao - jednostavno sam htio da se to nešto dogodi prirodno i spontano. Nisam očekivao nešto spektakularno, ali samo sam htio da se nešto dogodi. Ali...ali nije se događalo apsolutno ništa. A onda sam pomislio, zašto pokušati razgovarati s nekime oko tebe tek toliko, bezveze, kad imaš taj neograničeni izbor u kojem možeš swipeati lijevo i desno na svom telefonu? Uvijek nađeš nešto bolje."

Leslie: "Nadam se da ćeš nekoga pronaći."

Sam: "Još sam na početku, tako da..."

Leslie: "Ali, zar sam sebi nikad nisi rekao: 'Danas je dan kad ću izazvati samoga sebe. Danas ću jednostavno ustati i otići razgovarati s nekime?'"

Sam: "Ne. Evo primjera. Uđeš u prostoriju na predavanje, okej? Sjedneš pored neke djevojke. I onda mi se u glavi vrti scenarij u kojem ona sigurno misli kako sam sjeo pored nje jer želim očijukati s njom. I zato uvijek odaberem sjesti pored nekog frajera. Ili, uvijek vidim ljude kako namjerno sjedaju tako da oko sebe ostavljaju nekoliko praznih mjesta. I zbog toga nikad nećeš sjesti točno pored nekoga..."

Leslie: "Ali što ako neka djevojka želi da neki sladak i dobar dečko sjedne pored nje?"

Sam: "Kako bih to trebao znati? (Smije se) Nemam baš dobru intuiciju kad su te stvari u pitanju."

Leslie: "Ti nisi jedan od onih tipova iz bratstva koji su najponosniji kad u ruci drže limenku piva. Ti si dobar dečko. I zbog toga si vjerojatno ovoliko pažljiv oko čitave situacije..."

Sam: "Kad bih ispred nekoga ispao čudakom, ali na onaj negativan način, to bi za mene bilo najgore. Osjećao bih se odvratno. Jednom sam tako stajao u autobusu, s mobitelom u rukama. I možda sam se mrvicu naginjao, a jedna je djevojka sjedila na mjestu do mene. U jednom mi je trenutku rekla: "Oprosti, možeš li se malo odmaknuti?" I meni je to zvučalo kao da ta osoba misli da sam ja ljigavi čudak. Ta osoba vjerojatno misli..."

Leslie: "Možda je jednostavno samo htjela malo prostora."

Sam: "Da..."