Dolaskom sve hladnijih dana, jedna od prvih asocijacija na hladnoću i božićne lampice, definitivno je Beč. Ok, u cijeloj toj kulisi svira i Straussova glazba i ispija se kava, ali krenimo redom. Neki će reći da Beč podsjeća na Budimpeštu. Drugi će reći da Budimpešta podsjeća na Zagreb. A treći će reći naravno kada ih je gradila ista kompanija zvana Austro-Ugarska d.o.o. Ako se pita mene, a znam da me se ne pita, no uvijek kažem - u Beču sam se osjećala kao doma. Prvenstveno zato što je službeni jezik ovog grada hrvatsko-srpski. Da, dobro ste pročitali. Autohtono stanovništvo Beča su Hrvati, Srbi i Bosanci. Još uvijek nisam shvatila gdje su Austrijanci, ali očito su pobjegli pred najezdom sada već otprilike 500 000 tzv. naših. Pa tako u restoranu možete naručiti na "našem", provozati se u Uberu ili taxiju isto tako. "Naša" usluga seže do svih djelatnosti, stoga ako mislite da vam je jezična barijera najveći kamen spoticanja u posjeti ovom gradu, ne oklijevajte više ni sekunde. Jedina stvar na koju morate pripaziti je naše omiljeno komentiranje situacija i ljudi na glas. Zapamtite, ovo nije strana zemlja jer ovdje vas sve razumiju.
(FOTO: Privatni album)
Odlučila sam. Idem za vikend u Beč. Kako to inače biva kod mene, odlučim u pet minuta, spakiram stvari u svega pola sata i spremna sam. Bilo je otići u još jedan zagrebački izlazak ili u onaj bečki. Logično, presudio je onaj drugi. Srećom, zvijezde su me pomazile pa imam divne prijatelje po cijelom svijetu, pa tako i u Beču. Naime, moj fakultetski supatnik s kojim sam provodila sate i sate na američkom kampusu u sklopu jednog ljetnog programa nakon Hong Konga, karijeru je odlučio graditi u Beču. Bogu hvala jer mi je ova druga opcija nekoliko tisuća kilometara bliža. Nakon posla, trčim na autobusni kolodvor, kupujem kartu u minuti i krećemo. Za svega tristo kuna i deset sati, pet u svakom pravcu - doći ćete do austrijske prijestolnice. Realno, jeftinija opcija ne postoji, a zahvaljujući modernizaciji buseva, uživat ćete u komfornim sjedalima, wi-fiju i ostalim blagodatima. Kao što već svi znate, po cijeloj Europskoj uniji možete se kretati samo s osobnom iskaznicom, gužve na granicama nema. Znači, ostvarili ste sve preduvjete.
(FOTO: Privatni album)
Dolaskom na Erdberg, poznati bečki bus terminal shvatit ćete da zagrebački ipak nije tako loš. Bio je to moj neznamnijavišekoji posjet Beču. Od onih izletničkih tijekom školovanja, pa do trošenja prvih zarađenih novaca u švedskom gigantu na Mariahilfer Strasse, pa sve do poslovnih obaveza. U svakom slučaju, krasna je ta ljubav između mene i Beča jer se svaki put iznova upoznajemo i svaki put mi se nešto drugo svidi. Veliki doprinos tome ima njihova bogata slastičarska kultura jer u ovaj dio svijeta ne idete ako ste na dijeti. Ni pod razno. Nakon što sam odradila borbu s plaćanjem U-bahn karte s karticom, za svega nekoliko minuta sam ugledala omiljeno poznato lice i "naš jezik". Ne znam kako je vama, ali u mom životu ima tih nekih ljudi s kojima se uvijek osjećam kao doma. Topao osmijeh i još topliji zagrljaj garantirali su mi vikend iz snova! Zabava je mogla početi! Wunderbar!
Rodno mjesto Sacher torte
I tradicije ispijanja kave uz kolače. Bilo da se zaputite u kultni hotel Sacher ili pak u lanac slastičarnica Aida, definitivno nećete požaliti. Ok, možda hoćete kada shvatite koliko ste kolača pojeli, ali svi mi moramo imati jedan dan blagostanja, zar ne? Da, ide odmah u bokove, ali jednom se živi. Uostalom, u Beču je sve nekako kraljevski. I stvarno ne morate biti plave krvi da bi se osjećali poput princa ili princeze, a kamoli da bi se prejedali kolačima. Okruženi s toliko dvoraca, imate osjećaj da ta famozna kraljevska obitelj predvođena Sisi još uvijek živi.
(FOTO: Privatni album)
Ovisno u koje doba godine posjetite Beč, jedna lokacija je neizostavna! Naravno, to je dvorac Schonbrunn, nekada kraljevska ljetna rezidencija, a danas mjesto u kojem se zimi održava jedan od najpoznatijih adventskih sajmova na svijetu. Punč, kuhano vino i kobasa u ovom gradu smatraju se božanstvom. Sad vam se više ima smisla zašto se Beč i ja tako volimo. Znam. Kako se ne zaljubiti u grad u kojem se dobro jede i pije i svi vas razumiju?!
Da budem iskrena, Beč volim više od Berlina. Ne znam to objasniti, a da ne uvrijedim veliki klub obožavatelja popularnog njemačkog grada, međutim moja energija i energija Beča pronašle su zajednički jezik što s Berlinom baš nije išlo. Sto ljudi, sto ćudi.
(FOTO: Privatni album)
Logično, država koja graniči s Njemačkom, Italijom, Češkom i Mađarskom ne samo da ima bogatu povijest, već ima jednako bogatu gastronomiju. A ja kao ja, samo da mi je jesti i piti. Od jutra do mraka. Za doručak Figar, nakon toga Palmenhaus - mjesto u kojem osim ukusne hrane možete uživati i u spektakularnoj kulisi u obliku njihova staklenika, a navečer obilje svjetskih kuhinja koje vas čeka na svakom uglu ili pak Graben - popularni restoran i bar iza kojeg stoje uspješni hrvatski ugostitelji. Nemojte se uopće ustručavati jesti sushi u Beču. Jednako je dobar!
Cijene su naravno veće nego u Zagrebu, pa tako ćete kavu platiti otprilike tri eura, doručak u obliku avokado tosta nekih 15 eura - a nešto konkretniji ručak ili večeru - 30 eura. Naravno, uvijek imate opciju street fooda koja je ovdje jednako dobra, zastupljena i naravno povoljna.
Beč je puno više od opere i bečke šnicle
Dani u kojima se navečer išlo na bečke balove i dalje postoje, no definitivno u nešto manjoj mjeri jer bečki noćni život nudi puno više od kostimiranih zabava i valcera na skliskom parketu. Što je najbolje, najviše ćete uživati u ovom gradu ako ga prehodate. Pogotovo nakon što ste se prežderali kolačima. Krenuvši od Ringa pa sve do Stephan's Platza na kojem se nalazi veličanstvena katedrala uživat ćete u magičnoj arhitektonskoj kulisi. Jednako tako razveselit će vas i šetnja kroz Hofburg, carski grad ispunjen palačama, koji je nekada bio dom Habsburgovaca, a danas je prijestolnica austrijskog predsjednika, ali i mjesto na kojem se nalazi većina muzeja. Svakako na popis obilazaka dodajte i dvorac Belvedere. Bečani možda jesu malo dosadni, ali stručni su u lijepom življenju. Tu se ipak nudi puno više od bečke šnicle. A da ne ispadne da sam ovdje samo jela po cijele dane, u pauzama sam stigla obići i noćni život.
(FOTO: Privatni album)
Prvo i osnovno, tu je super electro club koji se zove Grelle Forelle za koji plaćate ulaz. Zanimljivo, u njemu je zabranjeno fotografiranje. Naravno, mi Hrvati kršimo sva pravila života pa tako i ta. Što mislite jesmo li se moj prijatelj i ja fotografirali? Naravno da jesmo.
Nakon njega posjetite Volksgarten, a ako se zaželite "naših ljudi" bez brige, imate samo "našu ulicu" baš kao i naš klub koji se zove Village. Kako su tamo svi naši, našima se smatraju i Turci i Albanci, pa ćete se tako naslušati i njihovih hitova. Bitna je samo zabava.
(FOTO: Privatni album)
Beč i mi imamo još nešto zajedničko, a to je da u pet ujutro svi traže istu stvar. Hranu. Srećom, ovdje se na svakoj tramvajskoj tj autobusnoj stanici nalazi kiosk s popularnim kobasama tako da ako malo pretjerate s pićem, bez brige, nećete ići gladni u krevet.
Na lijepom plavom Dunavu
Baš poput svih europskih gradova, i Beč iskorištava svoju rijeku pa se tako na obali Dunava smjestio simpatični lokal Tel Aviv na kojem je napravljena svojevrsna plaža koja podsjeća na izraelski "Miami". U njemu ćete uživati u finim koktelima, još ako vas pomazi sunčano vrijeme kao mene, nitko sretniji od vas!
(FOTO: Privatni album)
Za ljubitelje umjetnosti, jedna adresa je neizostavna. Naime, bečki muzej suvremene umjetnosti Mumok zadovoljit će apetite i onih najizbirljivijih. Uostalom, što ne znaš, pitaj. I ne zaboravi. Pričaj hrvatski da te cijeli svijet razumije. I kad to kažem, ne šalim se. Jednostavno, ima nas po cijelom svijetu, ali u Beču očito najviše.
Istina, Beč je najljepši za vrijeme Adventa, ali ne morate čekati da vam se smrzne nos da bi posjetili ovu šarmantnu austrijsku ljepoticu! Mislim, realno, kakav čovjek moraš biti da odoliš Mozart kuglama, Sacher torti ili pak vožnji fijakerom kroz centar Beča? Očito Marsovac.
Nadam se da će i vama biti jednako dobro kao i meni, ako ne i bolje!
Sretan put!
PS. Jesam vam rekla da sam se otrovala medom. Moje sumnje da sam alergična na isti, napokon su se dokazale. Baksuz ostaje baksuz, pa čak i kad ode van Lijepe naše. No, ni to me nije sprječilo u istraživanju austrijske prijestolnice.
Ako mislite da je putovanje opasno, probajte rutinu. To je ubojito.
Našu Mariju Pajić možete pratiti i na Instagramu Meri goes around the world
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
