12 potresnih ispovijesti djece masovnih ubojica: 'Znali smo da se nešto kuha ispod površine'

1. ''Država me sada drži na oku jer sam iz nasilne obitelji. Gdje je bila kad su me zlostavljali?". Mae West, kći Freda i Rosemary West, više puta je govorila koliko su zločini njezinih roditelja utjecali na njezin život. Između 1967. i 1987. Fred i Rosemary West ubili su najmanje 12 mladih žena, nagađa se i do 20 - uključujući Fredovu bivšu suprugu, Renu West, i dvoje njihove djece. Par je čak pokopao nekoliko žena ispod zajedničkog doma u Gloucestershireu u Engleskoj. Zbog postupaka svojih roditelja, Mae West osjeća da ne može raditi s djecom, objašnjavajući: "Radi se o samozaštiti - ako bi se bilo što dogodilo djetetu o kojem brinem, ako padne i ozlijedi se, bila bih kriva zbog mog podrijekla." Također je razgovarala o svojim problemima kada je započela novi život drugdje, nakon što se pokušala preseliti u Australiju: "Nisu me pustili u zemlju zbog onoga što su moji roditelji učinili." Diskriminacija se proteže čak i na njezina supruga. "Prijavio se da postane policajac. Ali nije prošao; sigurna sam da je to zato što je u braku sa mnom." Mae navodi da ju je kao dijete maltretirao otac i silovao ujak; također kaže da joj je otac silovao sestru. Osvrćući se na svoje djetinjstvo, Mae je shvatila da su se ona i njezina sestra, kao i većina mladih djevojaka, igrale s odjećom koju su našle u kući. One to nisu znali, ali odjeća je pripadala žrtvama njihova oca. Smatra da je licemjerno da policija pokazuje zabrinutost za njezinu obitelj sada, kada su nas u prošlosti "vlasti ignorirale dok su nas roditelji seksualno i fizički zlostavljali kao djecu. Sada kao odrasle, govore: 'Vi ste iz nasilne obitelji Morat ćemo te držati na oku." Mae je često posjećivala majku u zatvoru, unatoč tome što je učinila, jer je vjerovala da je pravi krivac njezin otac. Ali misli da je njezina majka njome manipulirala: "Počela me grliti i držati za ruku kad sam je posjetila. Nikada mi prije nije iskazivala nikakvu naklonost. Potpisivala je sva svoja pisma s "Volim te kao i uvijek, mama', ali nikad mi prije nije rekla da me voli." Mae je ubrzo shvatila da njezina majka nikada neće odgovoriti ni na jedno njezino pitanje niti preuzeti bilo kakvu odgovornost. Zapravo, postala je "prilično osorna i umišljena u zatvoru, tvrdeći da moja sestra Louise ne bi bila dobar roditelj, zanemarujući činjenicu da su ona i tata bili odgovorni za njeno nasilno i seksualno zlostavljanje." Srećom, Mae je bila kod terapeuta i ostala je usredotočena na budućnost. Sretno je udana, ima odraslu kćer i malog sina. Ona nastavlja sa svojim životom, ali je još uvijek proganja prošlost: "Ne mogu podnijeti da me stjeraju u kut u hodniku ili sobi. Uvijek sam na oprezu oko toga što se može dogoditi." Također, kako kaže, ima problema s emocionalnim povezivanjem s ljudima. "Ugasila sam svoje osjećaje kada me ujak zlostavljao. Učinila sam to da se zaštitim. Ja sam praktična. Vrlo sam dobra u pomaganju ako nekoj od mojih sestara treba popraviti perilicu, ali ako se javi plačući, ne znam što da kažem ili učinim", zaključuje.

2. Nikad nas nije zlostavljao, ali osjećali smo da nešto kipi ispod površine; Keith Jesperson, vozač kamiona na velike udaljenosti iz Britanske Kolumbije, također poznat kao Ubojica sretnog lica, silovao je i ubio osam žena tijekom 1990-ih. Jesperson je svoja ubojstva proširio na nekoliko država, uključujući Kaliforniju, Floridu, Nebrasku, Oregon, Washington i Wyoming. Jespersonova kći, Melissa Moore, otkrila je čudan odnos koji je imala sa svojim ocem: "Nikad nije zlostavljao ili tukao nikoga od nas, ali imali smo osjećaj da se nešto gradi, kipi ispod površine. Jednom sam to pokušala artikulirati u školi savjetniku, ali nije ispalo kako treba. Mislim, mnoga djeca misle da im je tata čudan." Moore je otkrila da se osjećala neugodno i zbog očevog ponašanja prema ženama. Pričao bi joj pojedinosti o svojim seksualnim podvizima, "zurio bi u žene u javnosti, davao neumjesne primjedbe i uznemiravao ih." Moore se u jednom trenutku osjećala kao da joj je otac htio reći što radi, ali je na kraju rekao: "Ne mogu ti reći, dušo. Ako ti kažem, reći ćeš policiji. Nisam ono što misliš da jesam, Melissa." Nekoliko mjeseci nakon tog posljednjeg sastanka, Mooreova majka rekla joj je da je Jesperson uhićen zbog ubojstva. Moore je shvatila da je vidjela znakove devijantnog ponašanja svog oca, prisjetivši se kada je pronašla neke mačiće u seoskoj kući, a njen otac ih je "nehajno objesio na konop za rublje i počeo ih mučiti. Sjetila sam se njegovog uživanja dok sam vrištala i molila ga da ih skine. Kasnije sam pronašla njihova tijela u vrtu." Prisjetila se i vremena kada joj je otac rekao da zna ubiti nekoga i izvući se nekažnjeno. "Počeo mi je pričati kako će žrtvi odrezati gumbe, da ne bi ostali otisci prstiju, a nosio bi biciklističke cipele koje ne ostavljaju prepoznatljiv otisak u blatu." Kao odrasla osoba, vratila se na mjesto gdje su bili i shvatila da su putovali područjem gdje je ubio ženu po imenu Taunja Bennett, a on je najvjerojatnije govorio o njoj. "Mislim da je želio to proživjeti i ponovno uživati u trenutku", smatra. Posljedice jezivih ubojstava njezina oca ostavile su traga Čitanje novina postalo joj je preteško, jer nije htjela čuti što ljudi govore o njezinom ocu, iako je shvatila da je loš čovjek. Kasnije je "bila u nasilnoj vezi - nešto za što me je otac pripremao." Čak je bila izolirana u školi: "Roditelji su bili jako potreseni i strahovali kako bi im djeca mogla biti u opasnosti, pa su ih držali podalje od mene i počela sam osjećati ogromnu krivnju i sram.", prisjeća se. Na sreću, Moore je na kraju uspjela nastaviti sa svojim životom, pa čak i udati se i imati djecu. Prekinula je kontakt s ocem nakon što je njezin djed otkrio da mu je Jesperson tijekom posjeta priznao da je razmišljao o ubojstvu Moore i njezine braće i sestara.

3. Vodio je sina da se igra na mjesto gdje je bacao tijela: Za razliku od većine druge djece ubojica, Matthew Ridgway se sjeća svog oca Garyja Ridgwaya kao vrlo uključenog i nježnog roditelja koji nikada nije povisio ton. Njih dvoje su često išli na kampiranje, a otac ga je naučio igrati bejzbol. "Čak i kad sam bio u četvrtom razredu, kad sam bio na nogometu on bi uvijek bio uz mene. Mislim da se nikad ne sjećam da ga nije bilo." Gary Ridgway, poznatiji kao ubojica iz Green Rivera, započeo je svoju mučnu karijeru u jesen 1982. Sljedećih je godina ubio desetke seksualnih radnica. Činilo se da ubojica nikada neće biti uhvaćen, sve dok DNK tehnologija nije omogućila vlastima da ga povežu s nizom mjesta zločina 2001. godine. Za vrijeme ubojstava Gary se preobratio i propovijedao biblijske stihove od vrata do vrata. Ted Bundy je kasnije pomogao u istrazi predlažući policiji da usmjere istragu bliže jednom od mjesta na kojima je ubojica volio bacati tijela. Matthew Ridgway nikada nije vjerovao da je njegov otac ubojica iz Green Rivera, misleći: "On je samo jedan od tipova koji su slučajno bili na jednom mjestu, i znaš, on je moj tata. On to nije učinio". Međutim, ono što Ridgway tada nije znao je da je njegov otac često koristio sinovu fotografiju kao alat da namami žene i smiri ih prije nego što ih ubije. Gary je također poveo Matthewa da se igra u blizini Green Rivera gdje je bacao tijela žena koje je ubio.

4. Borila se protiv puštanja maćehe: 'Dok god će moći dizati ruku, ona će nekoga napasti' James Carson, razvedeni otac i navodni diler marihuane iz Phoenixa, i Suzan Carson, razvedena žena s dvoje tinejdžera koja je vrijeme provodila u lokalnom seoskom klubu, upoznali su se na zabavi povodom Dana zahvalnosti. Smrtonosni dvojac ubio je između tri i 12 ljudi od 1981. do 1983., tvrdeći da bore protiv vještica, homoseksualnosti i pobačaja. Jennifer Carson, kćer Jamesa Carsona iz prvog braka, vidjela je kako se stvari tijekom godina dosta mijenjaju. Suzan je, primjerice, "živjela otmjenim stilom života u seoskim klubovima prije nego što je počela koristiti LSD i spetljala se s mojim ocem." I njezin je otac prije susreta sa Suzan bio naizgled normalan: "Kad je moja mama upoznala [mojeg oca], bio je fin židovski lik. Nitko to nije mogao predvidjeti – pogotovo koliko je to postalo čudno. Obično vaš otac Židov ne prijeđe na islam, a zatim na radikalni islam i promijeni ga u neku čudnu religiju gdje uzgajaju travu i ubijaju gay ljude.", kaže. Jennifer je vjerovala da je Suzan imala mnogo utjecaja na njenog oca, koji je obično bio povodljiv. "Da se zaljubio u teleevanđelisticu, postao bi to. Da se ona pridružila ISIS-u, i on bi. Bio je toliki sljedbenik. Privlačili su ga ekstremisti, ljudi koje je smatrao zaista uzbudljivima", smatra. Ponašanje para postalo je sve mahnitije i manje racionalno. "To je apsolutno ludo. Svakodnevno su uzimali LSD-u", rekla je Jennifer. Nije znala koliko je izopačen njihov način života, ali se prisjetila incidenta u kojem je zamolila svoju maćehu da joj izmasira leđa prije spavanja, "a ona me počešala po leđima i rekla da će izbaciti demona iz mene." Jennifer se uplašila, a onda joj je Suzan rekla: "Možeš prevariti svog oca, ali ja znam da si ti vrag, i izvući ću ovog demona iz tebe." Kad se Jennifer konačno slomila i rekla svojoj majci o Suzan i njezinom ocu, i što su radili, njezina se majka spakirala i njih dvoje su otišli u južnu Kaliforniju. Godine 1983., nakon trećeg poznatog ubojstva od strane dvojca, Carsonovi su konačno uhićeni i osuđeni na 50 godina zatvora. Suzan je 2015. imala pravo na uvjetni otpust. Jennifer i drugi koji su se protivili njezinu oslobađanju planirali su svjedočiti na njezinom saslušanju, rekavši: "To nije osvetoljubivost nego briga za sigurnost i odgovornost prema javnosti. Sve dok [Suzan] može dignuti ruku... mogla bi nekome nauditi." Na kraju, Suzan se nije pojavila na saslušanju i nakon toga nije puštena na uvjetnu slobodu. Ovo je bilo olakšanje za Jennifer, koja je rekla: "Umrijet će u zatvoru. Provest će ostatak života u zatvoru, a to bi se i trebalo dogoditi."

5. 'Nosim dvije krivnje što sam predala vlastitog oca policiji, i što to nisam učinila ranije': April Balascio je uvijek znala da nešto nije u redu s njezinim ocem, Edwardom Edwardsom. Obitelj se često selila, uvijek usred noći. "Rekao bi nam da se moramo preseliti u tajnosti zato što nas štiti jer ima ljudi koji žele povrijediti njega ili nas", prisjeća se. Balascio ga je opisala kao dr. Jekyla i Mr. Hyde-a s kojim se ponekad teško nositi. "Mogao je biti vrlo dobar s nama djecom. Bio je društven, šarmantan, ali je također mogao biti nasilan i zao. Kad je bio zao, to je bio pakao." U ožujku 2009. osjetila je potrebu provjeriti hladne slučajeve u područjima u kojima je živjela kao dijete. Dok je čitala o nekoliko slučajeva u Wisconsinu, prepoznala je mjesto zvano Concord House, mjesto za vjenčanje u Wisconsinu gdje je njezin otac bio majstor dok su živjeli u tom području. Shvatila je da se slučaj - nazvan Ubojstva dragih nakon što je mladi par koji je prisustvovao svadbenom prijemu u Concord Houseu ubijen neposredno nakon toga - činio vrlo poznatim. Balascio je odmah znala da je njezin otac odgovoran. "Drhtala sam se; tresla sam se jer sam odmah znala tko je počinio ubojstva", rekla je. Čini se da Edwards odveo obitelj u park gdje su tijela para pronađena idući dan.. "Sljedeći dan sam tamo su bila kola hitne pomoći i sirene posvuda, odveo nas je gdje su bila njihova mrtva tijela." Balascio je svoje nalaze podijelila s policijom, a nekoliko mjeseci kasnije, Edwards je uhićen i priznao četiri ubojstva. FBI-jev detektiv smatra da je Edwards mogao biti odgovoran za nekoliko zloglasnih ubojstava, uključujući ubojstva Zodijaka i ubojstvo Terese Halbach. Edwards je također navodno ubio vlastitog sina 1996. kako bi naplatio životno osiguranje. Godine 2001. Edwards je dobio dvije doživotne i smrtnu kaznu. Međutim, umro je od komplikacija dijabetesa mjesec dana nakon izricanja presude. Balascio zna da je donijela ispravnu odluku, ali još uvijek je opterećena krivnjom. "Živim s dvije vrste krivnje. To što ga nisam prijavila ranije i možda spasila živote i krivnjom što sam vlastitog oca predala policiji. Obje krivnje su snažne ".

6, Kći BTK ubojice morala je gledati kako Stephen King ekranizira njenu obitelj: Kerri Rawson prilično zamjera Stephenu Kingu. U rujnu 2014. Stephen King je najavio roman koji je postao film inspiriran njezinim ocem, Dennisom Raderom, odnosno ubojicom BTK, i njegovom obitelji. Rawson je tvrdio da King "iskorištava 10 žrtava mog oca i njihove obitelji. Otac će se umisliti a to mu apsolutno ne treba." BTK je skraćenica za bind, torture, kill odnosno vezati, mučiti i ubiti, što je bila Raderova metoda ubijanja svojih žrtava u razdoblju od 31 godine počevši od 1974. Uhićen je 2005. i dobio 10 doživotnih zatvorskih kazni. Rawson se sjeća kada je ubijena jedna od žrtava njenog oca, Marine Hedge, i kako je njezin otac reagirao. Ona zna da nije bio kod kuće one noći kada je Hedge nestala: "Bilo je olujno, a ja nisam htjela sama spavati. Mama me pustila u svoj krevet - tako znam da ga nije bilo." Nakon što je otkrila tko je zapravo njezin otac, emotivno se borila: "Nikad ga nisam mrzila. Bila sam izuzetno povrijeđena zbog njega, ali ipak ga volim. Bio je moj tata. Tako da sam bila izuzetno ljuta i povrijeđena." Dok je bio u zatvoru, Rader se naljutio što ga nitko od obitelji nije posjetio. Rawson je odgovorila: "Imao je te tajne, vodio 'dvostruki život' 30 godina; mi o tome znamo samo tri mjeseca... Pokušavamo se nositi i preživjeti... Lagali ste nam, prevarili nas. " Rawson je na kraju oprostila ocu i napisala mu pismo. Ispričala mu je o svom životu, svojoj djeci i kako cijeni kako ju je odgojio. Napisala je: "Ne znam hoću li ikada uspjeti doći u posjet, ali znaj da te volim i nadam se da ću te jednog dana vidjeti na nebu." Rawson je napisala knjigu o svojim iskustvima.

7. 'Jedne večeri sam zakasnila kući, kad sam došla uzeo je Princezu i zavrnuo joj vratom. A bila je velik pas'. Merrick Kuklinski prisustvovala je filmskoj premijeri filma The Iceman 2012., s Michaelom Shannonom u glavnoj ulozi njenog oca, Richarda Kuklinskog. Nakon što je film završio, prišla je Winoni Ryder, koja je glumila suprugu Kuklinskog, Barbaru, i napomenula: "Da je lik koji ste igrali bila moja majka, moj bi život bio vrlo drugačiji... Dobar film, nema previše veze sa stvarnosti." Richard "The Iceman" Kuklinski radio je kao ubojica za mafiju i odgovoran je za više od 200 ubojstava. Nadimak je stekao po navici zamrzavanja tijela kako bi prikrio vrijeme ubojstva. Ubijao je i izvan posla, kad god je htio. Merrick se sjeća svog oca kao velikodušnog obiteljskog čovjeka, koji često iza kamere snima kućne filmove. “Ako je tata snimao, želio je da se svi smiješe”, rekla je. "Naučili smo iskoristiti sretne trenutke", dodaje. Opisuje ga kao brižnog oca, uvijek tu za svoju djecu bez obzira na sve. Govorila je o idealnom djetinjstvu: "Ništa nam nije uskraćivao. Želio je da mu život bude kao na televiziji. Jednostavno nije znao kako doći do toga." No kada je Richard Kuklinski bio loše raspoložen često je tukao svoju ženu i razbijao namještaj, kojeg bi potom redovito mijenjao. Merrick se prisjetila kako je otac čak ubio nekoliko kućnih ljubimaca: "Jednom sam zakasnila kući, uzeo je Princezu i slomio joj vrat. Princeza je bila samojed, a ne mali pas. Rekao je da više nikad neću zakasniti. I nisam." Merrick je mrzila ići preko određenog mosta u susjedstvu, jer se činilo da svaki put kad bi prošli preko njega nastane neki incident. "Jedne nedjelje bili smo na putu u crkvu, a drugi auto nas je presjekao na mostu. Tata je otkinuo vozačeva vrata i teško pretukao vozača. A onda smo otišli u crkvu kao da ništa nije bilo." Još jedan incident dogodio se kada je Kuklinski pretukao vozača na cesti pred djecom: "Vratio se u auto i počeo pjevati pjesmu na radiju. Nisam rekla ni riječi." Kad je Merricku bilo oko 10 godina, Kuklinski se počeo povjeravati svojoj kćeri govoreći joj da je ubijao ljude. U jednom trenutku počeo je tražiti njezinu pomoć. Nikad nije znala što se događa, ali smatrala je da vjerojatno nije dobro. "Bilo je trenutaka kada bi mi rekao da ne gledam na stražnje sjedalo ili u prtljažnik, a ja bih ga odvezla u neku garažu i otvorila prtljažnik, gledajući ravno naprijed kako mi je rekao, dok bi on istovario što god da je bilo unutra". Kuklinski je uhićen 1986. i osuđen na doživotnu robiju. Umro je 2006. Merrick se u međuvremenu još uvijek bavi kompliciranim emocijama: "Najviše me proganja činjenica da je moj otac bio vrlo, vrlo bolestan, poremećen čovjek. Između njegovog vlastitog porijekla kao zlostavljanog djeteta i iskustava koja su ga oblikovala kao odraslu osobu, kocka je bila bačena. Možda bi se, da je dobio liječenje, nešto ili sve ovo moglo spriječiti. Ta me pomisao proganja svaki dan", zaključuje.

8. 'On sigurno nije ubojica... strah me da moj sin ne naslijedi manijakalne sklonosti' Mnoga djeca ubojica na određenoj razini razumiju da je njihov roditelj počinio ubojstvo. Katja - kći Mihajla Popkova, poznatog kao Vukodlak koji je navodno odgovoran za smrt 81 osobe - vjeruje da je njezin otac nevin. Katja je objasnila: "Gledajte kako radi mesar, krvav je od glave do pete. Žene su same krotko legle? Kladim se da bi ostavile tragove – ugrize ili ogrebotine. Ne možete to sakriti. Ali moj otac nije imao nikakvih sumnjivih tragova na tijelu ili licu", kaže. Katya se sjeća idealnog djetinjstva i osjeća da otac za kojeg je znala nije mogao biti odgovoran za toliko ubojstava. "Ne vjerujem ništa od ovoga. Uvijek sam se osjećala kao 'tatina curica". 25 godina smo bili zajedno, ruku pod ruku. Zajedno smo šetali, vozili bicikle, išli u trgovine, a on me dočekivao iz škole. Oboje skupljamo modele automobila, tako da imamo isti hobi.". kaže. Ona čak citira svoje studije kriminologije kako bi opravdala svog oca: "Htjela sam biti kriminologinja pa sam pročitala knjigu sa savjetima kako istražitelji hvataju serijske ubojice, a postojale su i osnovne klasifikacije [o ubojicama]. Tata se ne uklapa ni u jednu od ovih klasifikacija – ne izgleda kao neki manijak.", pravda ga. Iako Katya tvrdi da ne vjeruje da je njezin otac počinio nasilne zločine, priznaje da se brine da bi njezin nerođeni sin mogao "naslijediti manijakalnu sklonost svog djeda". S druge strane, izgleda da Katjina majka Elena ne bira stranu: "Ne možemo ni razmišljati o tome, šokirani smo i zadaje nam bol. U našoj obitelji uopće nije bilo nasilja. Samo želimo znati odgovor je li to učinio ili ne."

9. Nakon očeve smrti našao dokaze da je krivac za neriješeno ubojstvo koje je potreslo svijet: Ubojstvo Crne Dalije jedan je od najpoznatijih hladnih slučajeva u Sjedinjenim Državama. Lijepa mlada glumica Elizabeth Short pronađena je u dvorištu u Los Angelesu, njezino tijelo prepolovljeno kirurškom preciznošću, a dva dijela ležala su jedan pored drugog. Slučaj nikada nije riješen, ali Steve Hodel vjeruje da je njegov otac, dr. George Hill Hodel, odgovoran za njezinu smrt i ubojstva nekoliko drugih mladih žena u tom području. Nakon što je dr. Hodel umro, Steve je u očevim stvarima pronašao malu fotografiju, "mlade žene, gole, tamne kose" koja je jako nalikovala Short. Steve je kasnije saznao da je FBI čuvao tajni dosje u kojem je detaljno opisana njihova sumnja da je njegov otac ubojica: "Radna skupina od 18 detektiva bila je dodijeljena da istražuje i prisluškuje njegove osobne razgovore 24 sata dnevno." Dokaz koji je Hodela gurnuo preko ruba da istinski povjeruje da je njegov otac ubojica bio je "rukopis". Kako je objasnio: "To je napravio kirurg, tata je bio vješt kirurg. Sljedeće što nađem je rukopis. I pogledam to, i jasno ga identificiram kao očev. Nema sumnje." Steve je također pronašao dokaze koji povezuju njegovog oca s vrećama cementa koje je ubojica koristio za transport tijela. Uspio im je "ući u trag i smjestiti ih u kuću Sowden/Franklin, kuću u kojoj su bili 1947. godine, putem potvrda s datumom." Samo bi želio da može pitati oca o ubojstvima: "Želio bih čuti zašto je to učinio iz njegovih vlastitih usta. Zašto si postao najgori mogući mizoginik i mizantrop? Zašto toliko nasumičnih ubojstava? Zašto si mučio i maltretirao malu djecu? Reci mi osobno, koji su bili okidači zbog kojih si toliko mrzio svog bližnjeg?"

10. Vlastita majka mu podmetnula ubojstvo: 'Pomoglo je kada me na suđenju pogledala i sadistički se nasmiješila: Adamu Kearnsu je 2010. podmetnuto slanje uvredljivih tekstualnih poruka. Rođeni Novozelanđanin ubrzo je shvatio da mu je vlastita majka Helen Milner, koja je bila u zatvoru zbog ubojstva svog drugog muža, Phila Nisbeta, podmetnula toliko gadne poruke da je Kearns zatvoren na 18 dana. Kearns je bio shrvan: "Najteže je bilo to što mi nitko nije vjerovao. Mislim, oni su me samo pogledali i rekli 'Ti si lud, samo si zloban i zloban prema njoj'." Nakon što je izašao iz zatvora, Kearns je želio da njegova majka plati za svoje zločine. Kearns je naglasio da ovo nije normalna situacija: "Nijedan sin ne bi želio dati sve od sebe da mu majku strpaju u zatvor zbog nečega ovako ozbiljnog." No, svaka ljubav koju je osjećao prema svojoj majci nestala je na suđenju: "Svakako je bilo lakše kada me, mislim, pogledala na sudu i uputila mi se zlobni, sadistički osmijeh. Ne smatram je više svojom majkom." Kearns ne želi imati ništa sa svojom majkom, čak i ako ona izađe iz zatvora. Prema njegovom mišljenju, "Ona mora odslužiti kaznu ili, znate, zauzvrat umrijeti tamo, što je vjerojatno najbolja opcija da budem iskren, za sve." Kasnije je Kearns pokrenuo građansku parnicu protiv svoje majke, a Milner je naloženo da mu isplati 55.000 dolara.

11. 'Nije mi dao u sobu. Sada sam sigurna da je tamo držao 13-godišnju djevojčicu'. Bobbie-Louise Bellfield najstarije je dijete Levija Bellfielda, serijskog ubojice nazvanog "Ubojica s autobusne stanice". Bio je odgovoran za ubojstvo tri žene i napad na još jednu na području Londona između 2001. i 2004. godine. Bobbie-Louise se prisjetila teškog djetinjstva i zlostavljanja koje je njezina majka pretrpjela od Levija, koji ju je silovao i tukao: "Prebio je mamu više puta - vidjela sam da se to dogodilo. Osjećala sam se uplašeno i šokirano. Bilo je loše. Nije to bilo samo nekoliko šamara. Bilo je daleko strašnije." Ostale kćeri Levija Bellfielda, Jessica, Hannah i Jaynie, također se sjećaju zlostavljanja njihovog oca, koji je inzistirao na tome da ga kćeri zovu Levi . Nakon što su on i njegova supruga prekinuli, Levi je uhodio obitelj. Jessica se prisjetila: "Jednom je Levi došao i razbio nam prozore, a mi smo svi zajedno sjedili u spavaćoj sobi pokušavajući utješiti jedno drugo. Sjećam se da su zastori u spavaćoj sobi mojih sestara bili zapaljeni. Drugi put je bacio boju na naša vrata. Pokušao je pobjeći, ali je ugazio boju tako da smo mogli vidjeti njegove otiske kako se spuštaju do kraja ceste", kaće Bobbie-Louise se prisjetila dana kada je nestala 13-godišnja učenica Milly Dowler, a njezin se otac počeo ponašati vrlo čudno: "Nikad ne bi vikao na mene. Ali te je noći vikao na mene da izađem iz sobe. Bila sam na rubu. Uplašila sam se, razmišljajući: 'Zašto bi to učinio?'" Kasnije, kada su bili u stanu Levijeve djevojke, odbio je pustiti Bobbie-Louise u svoju spavaću sobu. "Bilo je nešto unutra što je skrivao, bilo je očito. U to vrijeme nisam mislila da drži Milly unutra. Sada to mislim." Prisjetila se i očevog ponašanja prema mladim ženama: "Uvijek je trubio djevojčicama koje su hodale ulicom. Očigledno su bile u (školskim) uniformama. Vikao bi 'Oi! Oi!' i takve stvari." Jessica se prisjeća teškog vremena koje je obitelj proživjela kada je njihov otac uhićen: Ljudi bi nam prilazili i vikali nam u lice "ubojica", kao da smo mi krivi. Hannah su u školi pretukla trojica dječaka koji su je zaključali u ormar, imala je masnice ispod oka i natečen nos. Kad god smo se žalili učiteljima, mi smo bili ti koji su bili izvođeni iz razreda, a ne ljudi koji su to učinili", kaže. Bobbie-Louise više nema ljubavi prema ocu. Neće ga posjetiti u zatvoru i rekla je: "Nadam se da trune u paklu. Znam da zvuči grubo, ali stvarno to mislim činim. Ne želim ga više nikada vidjeti."

12. Da joj je otac serijski ubojica saznala je na vijestima, kao 13-godišnjakinja: Elisha Rose imala je četiri mjeseca 1984. godine kada je njezin otac, Lindsay Robert Rose, koji nije živio s obitelji, započeo desetljetni krvavi pohod u blizini Sydneya u Australiji. Rose je nastavio i ubio još petoro ljudi. Nije imala pojma tko je zapravo njezin otac sve dok nije imala skoro 13 godina i došla kući iz škole a dočekala ju je policija: "Instinktivno sam znala da nešto nije u redu. Nisam znala koliko će se moj život nepovratno promijeniti u sljedećih nekoliko minuta. " Elisha je bila užasnuta kada je "saznala da joj je otac optužen za ubojstvo dok je klečala na na prostirci u dnevnoj sobi, gledajući vijesti." Ona i njezina majka stavljene su u zaštitu svjedoka. Zločini njezina oca imali su trajan utjecaj na Elishu. "Postupci mog oca stvorili su užasnu traumu, gubitak i tugu njihovim obiteljima, a to će biti međugeneracijska trauma za te obitelji." Elisha je upisala pravo i kazneno pravosuđe. "Život se nastavio unatoč preokretima", rekla je, "osim što sam svuda sa sobom nosila tajnu - moj otac je ubio petoro ljudi." Ali Elisha je često osjećala da se bori: "Što sam teže pokušavala razumjeti očeve postupke i razumjeti svoj život, to je zagonetka postajala složenija i zamršenija." Ispunjenje je pronašla radeći s raznim dobrotvornim organizacijama, ali očevi zločini ostavili su neizbrisiv trag u njezinu životu.