1. ''Država me sada drži na oku jer sam iz nasilne obitelji. Gdje je bila kad su me zlostavljali?". Mae West, kći Freda i Rosemary West, više puta je govorila koliko su zločini njezinih roditelja utjecali na njezin život. Između 1967. i 1987. Fred i Rosemary West ubili su najmanje 12 mladih žena, nagađa se i do 20 - uključujući Fredovu bivšu suprugu, Renu West, i dvoje njihove djece. Par je čak pokopao nekoliko žena ispod zajedničkog doma u Gloucestershireu u Engleskoj. Zbog postupaka svojih roditelja, Mae West osjeća da ne može raditi s djecom, objašnjavajući: "Radi se o samozaštiti - ako bi se bilo što dogodilo djetetu o kojem brinem, ako padne i ozlijedi se, bila bih kriva zbog mog podrijekla." Također je razgovarala o svojim problemima kada je započela novi život drugdje, nakon što se pokušala preseliti u Australiju: "Nisu me pustili u zemlju zbog onoga što su moji roditelji učinili." Diskriminacija se proteže čak i na njezina supruga. "Prijavio se da postane policajac. Ali nije prošao; sigurna sam da je to zato što je u braku sa mnom." Mae navodi da ju je kao dijete maltretirao otac i silovao ujak; također kaže da joj je otac silovao sestru. Osvrćući se na svoje djetinjstvo, Mae je shvatila da su se ona i njezina sestra, kao i većina mladih djevojaka, igrale s odjećom koju su našle u kući. One to nisu znali, ali odjeća je pripadala žrtvama njihova oca. Smatra da je licemjerno da policija pokazuje zabrinutost za njezinu obitelj sada, kada su nas u prošlosti "vlasti ignorirale dok su nas roditelji seksualno i fizički zlostavljali kao djecu. Sada kao odrasle, govore: 'Vi ste iz nasilne obitelji Morat ćemo te držati na oku." Mae je često posjećivala majku u zatvoru, unatoč tome što je učinila, jer je vjerovala da je pravi krivac njezin otac. Ali misli da je njezina majka njome manipulirala: "Počela me grliti i držati za ruku kad sam je posjetila. Nikada mi prije nije iskazivala nikakvu naklonost. Potpisivala je sva svoja pisma s "Volim te kao i uvijek, mama', ali nikad mi prije nije rekla da me voli." Mae je ubrzo shvatila da njezina majka nikada neće odgovoriti ni na jedno njezino pitanje niti preuzeti bilo kakvu odgovornost. Zapravo, postala je "prilično osorna i umišljena u zatvoru, tvrdeći da moja sestra Louise ne bi bila dobar roditelj, zanemarujući činjenicu da su ona i tata bili odgovorni za njeno nasilno i seksualno zlostavljanje." Srećom, Mae je bila kod terapeuta i ostala je usredotočena na budućnost. Sretno je udana, ima odraslu kćer i malog sina. Ona nastavlja sa svojim životom, ali je još uvijek proganja prošlost: "Ne mogu podnijeti da me stjeraju u kut u hodniku ili sobi. Uvijek sam na oprezu oko toga što se može dogoditi." Također, kako kaže, ima problema s emocionalnim povezivanjem s ljudima. "Ugasila sam svoje osjećaje kada me ujak zlostavljao. Učinila sam to da se zaštitim. Ja sam praktična. Vrlo sam dobra u pomaganju ako nekoj od mojih sestara treba popraviti perilicu, ali ako se javi plačući, ne znam što da kažem ili učinim", zaključuje.