Da mi je netko rekao prije koju godinu da ću se ovoliko baviti našim zdravstvenim sustavom rekla bih mu da je lud i poslala ga liječniku da mu prepiše bolovanje. Nisam, naime, kao novinarka nikada usko bila vezana za tematiku zdravstva u Hrvata već za crnu kroniku, ali ovo što se u posljednje vrijeme događa kod nas, postalo je bogme usko povezano. Osim toga, problematiku mogu shvatiti, ako nikako drugačije, a ono barem kao pacijent.
E, sad je jedini problem što bih tog imaginarnog sugovornika mogla uputiti liječniku, ali mu ovaj ne bi propisao bolovanje. Razlog tome nije što sam mu ja kao laik i pacijent to savjetovala, već bonus koji će dobiti od Ministarstva zdravstva.
Dakle, prema novim izmjenama specijalist, između ostalog, ne može bolesniku prepisati bolovanje već će to raditi liječnik opće prakse. Ukoliko na bolovanju bude prosječno manje od 2,5 na 100 radnika, takav će liječnik za svoj svesrdni i nesebični doprinos te odgovornost biti novčano nagrađen. A kome danas novac nije dobrodošao. Pobogu, pa i ti liječnici su samo ljudi i imaju obitelji i djecu koju prehranjuju.
A da krenemo redom?
I što sad da rade oni manje sretni liječnici koji među svojim pacijentima imaju, primjerice, tri trudnice s rizičnom trudnoćom, a koje su u radnom odnosu? Što će se dogoditi ukoliko pedijatar roditelju svog malenog pacijenta preporuči bolovanje?
No, sve je to kod nas vrzino kolo iz kojeg nikako da izađemo. Jedno povlači drugo. Da bi se riješio jedan problem treba riješiti drugi, a da bi se riješio drugi, treba riješiti treći i tako unedogled. Valjda se zato i donose polovična rješenja i to, zna se, na čiju štetu.
Dakle, radnici najčešće traže bolovanje zbog psihičkih problema izazvanih mobbingom. E, kada bi se malo ozbiljnije pozabavili radničkim pravima i kada bi zlostavljani radnici imali kome prijaviti takvog posladavca (i da pri tom, dokaže li mu se krivnja, takav poslodavac bude i kažnjen) vjerujem da bi bilo i manje potreba za bolovanjima.
Zašto se primjerice ne uvede Zakon koji će obvezati poslodavca da u određenom vremenskom roku isplaćuje bonuse radnicima koji ne idu na bolovanje? Jer, ruku na srce, ima i radnika koji to zlorabe. Nije da nema.
Osim toga, ova odluka o bonusima opet otvara put mitu i korupciji. Zašto, primjerice, ja ne bih platila taj bonus svojoj liječnici da mi otvori bolovanje? Ako može država, što ne bi mogli i pacijenti?!
Tko bi uopće želio takvom doktoru?!
Bonus će iznositi 400-tinjak kuna. E, pa ja sam u stanju namaknut i 10 kuna više bude li ustrebalo i to unatoč dugogodišnjem uplaćivanju dadžbina u zdravstveni sustav. Siniša Varga, šef HZZO-a, za Večernji list je kazao kako u sezoni gripe, kad veći broj pacijenata mora na bolovanje, liječnici neće dobiti stimulacije.
Osim toga, otvori li liječnik bolovanje bez opravdanja, slijedi mu kazna od šest tisuća kuna. Sad se ja pitam tko bi normalan poželio otići liječniku koji radi pod takvim pritiskom? Jer s ovim novim najavljenim metodama doista nema ni potrebe. Za očekivati je da će nesretnik pokušati sve da vam ne otvori bolovanje kako bi izbjegao inspekcije i kazne. Stoga je pacijentima već unaprijed određena smrtna presuda.
Ali uskoro će valjda biti bolje. Evo je najavljeno kako će nam projekt za hitnu reorganizaciju i reformu zdravstvenog sustava napraviti francuska agencija. Projekt stoji 200.000 eura, a pare će nam pozajmiti Svjetska banka.
Dragi moji stručnjaci, radi uštede imam jedan savjet - nemojte plaćati Francuzima 200.000 eura da bi nam ukazali kako nam je zdravstvo u kur**. Ja ću vam na to, kao pravi ekonom i štediša, ukazati za 2.000 eura. I neću pare potrošiti na otvaranje bolovanja.
