Ono što izaziva divljenje jest to što sve te stanice, organi i krvne žile zajedno funkcioniraju u nevjerojatnoj harmoniji koja nas održava živim. Naše srce ne kuca ako mu to ne kažu naš mozak i živčani sustav. Preko našeg oka – najvažnijeg od pet osjetila – primamo više od 90 posto informacija. A prvi put za X-Lab jedan od vodećih hrvatskih endokrinologa i dijabetologa te autor više od 50 znanstvenih radova otkriva kako je zdravlje oka ogledalo zdravlja čitavog organizma: "Ovo nije puka izreka, nego postoje ozbiljni projekti koji razvijaju sofisticiranu tehnologiju koja će moći pregledom očne pozadine predvidjeti rizik od razvoja dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti".
Cijeli sustav toliko je isprepleten da je jedino ispravno brinuti se o svojem zdravlju na holistički način. Zato, prvi put u Hrvatskoj, vodeći oftalmolozi, neurolozi, endokrinolozi, psihijatri, reumatolozi, otorinolaringolozi, estetski kirurzi, obiteljski liječnici, farmaceuti i inženjeri okupljeni u X Labu – expert research hubu JGL-a – analiziraju najnovija istraživanja i, primjenjujući holistički pristup, analiziraju kako se kvalitetno brinuti za zdravlje očiju i zašto je to važno za zdravlje našeg cijelog tijela.
Kako su kosti povezane s očima? Što povezuje žlijezde s očima? Jesu li oči zaista ogledalo duše? Kako su povezani uho, grlo, nos i oči? I zašto bismo na sve to trebali obratiti pozornost? Na ova pitanja odgovara dr. sc. Ivan Kruljac, koji otkriva zaključke najnovijih istraživanja koji pokazuju kako suvišak inzulina – stanje kojeg većina ljudi nije svjesna – može uzrokovati slabljenje vida i bolesti očiju!
Što je, zapravo, ljudski organizam?
Ljudski organizam je savršen sustav koji često uspoređujemo sa strojem ili računalom, no sve sličnosti nestaju kada ga promatramo na molekularnoj razini. Službeno, ljudski organizam dijelimo na deset organskih sustava: koštani, mišićni, živčani, endokrini (hormonski), srčano-žilni, limfatički, dišni, probavni, mokraćni i reproduktivni sustav. Pojedini organski sustavi poput koštanog i srčano-žilnog doista funkcioniraju kao mehanički strojevi, a njihova se funkcija često može i nadomjestiti umjetnim dijelom ili uređajem.
Primjerice, rutinski ugrađujemo posebne cijevi umjesto krvnih žila, implantiramo umjetni kuk kada se hrskavica na ljudskom kuku potrošila, ugrađujemo umjetni srčani zalistak koji je uništen ili koristimo srčani stimulator (pacemaker) kako bismo potaknuli rad srca koje kuca presporo. Sustave poput dišnog i probavnog poznajemo veoma dobro, iako nedovoljno da bismo učinkovito zamijenili njihovu funkciju kod čovjeka koji normalno šeta ulicom.
No, pomaka na tom polju također ima, pa dišni sustav možemo nadomjestiti respiratorom ili strojem za izvantjelesnu cirkulaciju (ECMO), a rad želuca možemo ubrzati želučanim stimulatorom (pacemakerom). Dva organska sustava najmanje poznajemo: živčani i endokrini. Informatičkim rječnikom, ta dva sustava možemo nazvati procesorom ljudskog organizma. Naime, oni su zaslužni za određivanje ritma cijelog organizma, usklađivanje rada i međusobnu komunikaciju svih organa u ljudskom organizmu.
Kako organi komuniciraju jedni s drugima?
Deset organskih sustava čini 78 organa koji u idealnom slučaju međusobno funkcioniraju u savršenom skladu. Taj sklad osigurava dobra komunikacija svih organa koju osiguravaju upravo živčani i endokrini sustav. Primjerice, hrana koju pojedemo dolazi u organe dvanaesnik i tanko crijevo te u stijenki crijeva potiče lučenje hormona koji zovemo GLP-1 (engl. glucagone-like peptide 1).
Taj hormon potom krvotokom odlazi u gušteraču, gdje potiče lučenje inzulina, cilj kojega je "pospremiti" šećere koje smo pojeli u mišićne stanice. Isti hormon, GLP-1, krvotokom odlazi u dio mozga koji zovemo hipotalamus, gdje pojačava osjećaj sitosti. Tako naš mozak zna koliko smo hrane pojeli i kada trebamo završiti s obrokom. Kod nekih se ljudi GLP-1 u crijevu luči oslabljeno i narušava ovu komunikaciju, a brojni znanstvenici vjeruju da je to i jedan od važnih uzroka pretilosti.
Drugi komunikacijski sustav u organizmu jest živčani sustav, koji se sastoji od voljnog i autonomnog živčanog sustava. Pomoću voljnog živčanog sustava naš mozak komunicira sa skeletnim mišićima pomoću "debelih" živaca te tako možemo dohvatiti šalicu kave ako to želimo. S druge strane, "tanki" živci autonomnog živčanog sustava prožimaju većinu unutarnjih organa i pomoću tog sustava naš mozak može povećati srčanu frekvenciju i krvni tlak kako bismo se mogli adekvatno boriti ili bježati kad uočimo opasnost, a uz pomoć istog živčanog sustava opuštamo se kada opasnost prođe.
FOTO: X-LAB
Kako su povezani um i 78 organa?
No, postoji i treći način komunikacije mozga i ostatka organizma, koji je puno suptilniji i za koji se vjeruje da je izuzetno važan za cjelokupno zdravlje organizma. Naime, i sam mozak koristi endokrini sustav za komunikaciju s ostatkom organizma. Mozak i žlijezde ne komuniciraju izravno, nego pomoću dva posrednika, odnosno dva zasebna organa. Glasnik mozga u toj je komunikaciji hipotalamus, koji je smješten na bazi lubanje i fizički je neodvojivi dio samog mozga. Odmah ispod hipotalamusa nalazi se glasnik endokrinološkog sustava: hipofiza.
Primjer ove komunikacije također ćemo dati na stresnoj situaciji. Prethodno smo opisali kako ćemo se pomoću voljnog živčanog sustava boriti ili bježati, autonomni živčani sustav osigurat će sigurnu dopremu kisika i hrane u mišiće tako što će povećati srčanu frekvenciju i krvni tlak. No, hranu za mišiće treba dopremiti iz rezervi u jetri i masnom tkivu, a taj dio osigurat će endokrinološki sustav. Kada uočimo stresnu situaciju, naš mozak šalje živčane impulse u hipotalamus, u kojem posebna živčana vlakna oslobađaju ACTH-Releasing Hormone, koji ulazi u poseban mali krvotok čiji je cilj ima dopremiti taj hormon u hipofizu. ACTH-Releasing Hormone u hipofizi potiče lučenje hormona ACTH koji ulazi u veliki krvotok i odlazi u nadbubrežnu žlijezdu, gdje potiče lučenje kortizola. Kortizol potom djeluje na jetru i masno tkivo, gdje mobilizira šećer i masti koji ulaze u krv kako bi bili na raspolaganju mišićima tijekom povećane potrebe za energijom.
Upravo je os hipotalamus-hipofiza-ciljne žlijezde osnova cijelog endokrinološkog sustava, a hipofiza na sličan način regulira rad štitnjače, nadbubrežnih i spolnih žlijezda te regulira rast organizma u djetinjstvu i stvaranje majčina mlijeka nakon poroda. Glavni problem u normalnom funkcioniranju ove osi javlja se ako smo pod stalnim psihičkim stresom jer se tada kortizol stalno pojačano luči i ima štetne učinke na imunološki sustav i inzulinsku osjetljivost. Možemo, dakle, zaključiti da bismo poznatu poslovicu mogli i preformulirati: "u zdravom duhu zdravo tijelo".
Briga o zdravlju živčanog i endokrinološkog sustava znači stoga brigu o zdravlju čitavog organizma i osnova je holističke brige o zdravlju. Naime, nemoguće je očuvati zdravlje ostalih organa u tijelu ako živčani i endokrinološki sustav ne funkcioniraju dobro.
Je li naše cjelokupno zdravlje određeno genima ili životnim stilom?
Što možemo učiniti da osiguramo zdravlje naših procesora? Polovica zdravlja svakako je u kvalitetnim genima koje smo dobili naslijeđem, a druga polovica u stilu života i navikama. Na gene, naravno, ne možemo utjecati, no druga polovica je u potpunosti u našim rukama. Iako zvuči veoma "ofucano", ali prehrana, tjelesna aktivnost i razna kroničnog stresa osnova su zdravlja živčanog i endokrinološkog sustava, pa tako i zdravlja svih drugih organa i organizma u cjelini. Ovdje ne planiram pisati o zdravoj prehrani, jer ne postoji jedinstvena definicija zdrave prehrane koja bi ostvarila pozitivne učinke kod svih osoba, no želim skrenuti pozornost na problem koji zovemo inzulinska rezistencija, a koji se može kontrolirati posebnim režimom prehrane. Kronični stres, premalo tjelesne aktivnosti i prehrana bogata ugljikohidratima čiji kalorijski unos premašuje potrebe organizma uzrokuju promjene u inzulinskim receptorima, zbog kojih normalna koncentracija inzulina više nema dovoljno dobar učinak.
Glavna je svrha inzulina da otvori kanale za šećer na membrani mišićne stanice kako bi šećer mogao proći iz krvi u stanicu i kako bi stanica mogla od šećera dobiti energiju. Zbog inzulinske rezistencije koja se javlja na mišićnim stanicama, gušterača mora lučiti višestruko veće količine inzulina kako bi održala razinu šećera u krvi normalnom. S druge strane, većina ostalih stanica u organizmu dobro je osjetljiva na inzulin i na tim stanicama bilježimo višestruko jači učinak inzulina.
Pojačan učinak inzulina na druga tkiva uzrokuje cijeli niz drugih poremećaja i bolesti, poput debljine, bolesti masne jetre, visokog tlaka, suženja krvnih žila, smanjene koncentracije spolnih hormona i nekih zloćudnih bolesti. Kada se gušterača umori i više ne može lučiti toliko inzulina, razina šećera u krvi počinjen rasti i tada kažemo da osoba ima šećernu bolest tipa 2. Čak trećina odraslih ljudi ima inzulinsku rezistenciju, a da toga nije ni svjesna. Nije moguće govoriti o holističkom pristupu liječenju bilo koje bolesti bez procjene postojanja inzulinske rezistencije.
Šta sve uzrokuje bolest očiju?
Inzulin je glavni hormon kad govorimo o zdravlju očiju. Poveznice s drugim hormonima također postoje, no one su prilično tipične i povezane sa samom bolešću pojedine žlijezde. Ovdje prije svega mislim na štitnjaču i na Gravesovu bolest, autoimunu bolest koja uzrokuje prebrzi rad štitnjače. Protutijela koja uzrokuju samu bolest ponekad se mogu vezati za masno tkivo u očnim šupljinama i izazvati upalu masnog tkiva. Zbog upale i otoka masnog tkiva očne se jabučice mogu ispupčiti, a to se stanje zove egzoftalmus.
No, kada govorimo o čestim očnim bolestima poput katarakte, glaukoma i retinopatije, čiji uzroci nisu poznati, trebamo uzeti u obzir potencijalno štetan učinak inzulina. Znamo da inzulin ima štetan učinak na unutarnju stijenku arterija i kapilara, gdje potiče stvaranje blage upale i potiče nakupljanje masnoća u krvne žile.
Već prisutne nakupine masti u krvnim žilama inzulin čini nestabilnim i sklonijim pucanju, nakon čega može doći i do potpunog začepljenja krvne žile. To se događa u svim krvnim žilama u organizmu, zbog čega ljudi s visokom koncentracijom inzulina imaju veći rizik od srčanog ili moždanog udara. No, ovaj se proces događa i u sitnim kapilarama mrežnice oka, zbog čega se u njima stvaraju proširenja (aneurizme) i sitna začepljenja. Te su kapilare izuzetno osjetljive i zbog ovog procesa pucaju, dolazi do pojave sitnih krvarenja i razvoja upale i ožiljaka, a s vremenom i do rasta novih kapilara koje zaklanjaju očne stanice i zbog toga osoba slabije vidi.
Ovo stanje zove se retinopatija i do prije nekoliko se godina mislilo da do nje dolazi samo kod osoba sa šećernom bolešću i da je glavni krivac za ova oštećenja visoka razina šećera u krvi. U posljednje vrijeme znamo da retinopatija može nastati i kod osoba koje nemaju šećernu bolest, no u pravilu su pretili, imaju povišen krvni tlak i masnoće u krvi. Iako povišen krvni tlak i masnoće u krvi, naravno, doprinose pucanju kapilara, postoji opravdanja sumnja da je upravo suvišak inzulina kod tih pacijenata glavni krivac za nastanak retinopatije. Poveznica suviška inzulina i nastanka katarakte i glaukoma je nešto nejasnija, no u novijim istraživanjima postoje neupitni dokazi o njihovoj povezanosti.
Kakav životni stil može riješiti problem suviška inzulina?
Kako spustiti prekomjernu koncentraciju inzulina u krvi i time spriječiti brojne komplikacije inzulinske rezistencije? Odgovor se krije u prehrani, odnosno u glavnom izvoru energije za naš organizam. Na inzulinsku rezistenciju ne moramo nužno gledati kao bolest, no ona je svakako pokazatelj "metaboličke različitosti". Osobe s inzulinskom rezistencijom ne mogu dovoljno učinkovito dobivati energiju iz ugljikohidrata (šećera) jer inzulin u njihovu organizmu ne može dovoljno dobro otvoriti kanale za glukozu na mišićnim stanicama i zbog toga imaju "nuspojave" previsoke koncentracije inzulina i povećan rizik za obolijevanje od šećerne bolesti tipa 2 i drugih bolesti.
Ako ovi, metabolički drukčiji ljudi koriste masti kao glavni izvor energije, uz posljedično drastično smanjenje unosa ugljikohidrata, potreba za inzulinom se vrlo brzo smanjuje i beta-stanice u gušterači prestaju lučiti suvišak inzulina. Prehrana koja podrazumijeva masti kao glavni izvor energije naziva se low-carb-high-fat prehrana (LCHF). Ova prehrana podrazumijeva izostavljanje klasičnog kruha, krumpira, riže, tjestenine, šećera i slatkiša, sokova i većine voća iz prehrane. Ove namirnice zamjenjujemo s puno maslinova ulja, sjemenki i orašastih plodova, slastica od bademova brašna i tamne čokolade, povrća i svježeg bobičastog voća.
Prakticiranjem LCHF prehrane s manje od 100 g ugljikohidrata dnevno (u početnom razdoblju i manje od 50 g) resetiramo metabolizam, nakon čega pada koncentracija inzulina, pa se vrlo brzo se osjećamo "lakši", bolje se koncentriramo i imamo više energije, a dugoročno čuvamo sve organe, uključujući i oči.
Kako se brinuti o zdravlju očiju na holistički način?
Zdravlje očiju ogledalo je zdravlja čitavog organizma. To nije puka izreka, nego postoje ozbiljni projekti koji razvijaju sofisticiranu tehnologiju koja će moći pregledom očne pozadine predvidjeti rizik od razvoja dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Osobe koje imaju problema s kataraktom, povišenim očnim tlakom i promjenama očne pozadine svakako trebaju pristupiti holistički rješavanju problema s očima. Samo jednim vađenjem krvi kojim izmjerimo HOMA indeks možemo postaviti dijagnozu inzulinske rezistencije i tako započeti holistički mijenjati zdravlje očiju i cijelog organizma.
Ako je HOMA indeks povišen (>2), nemojte biti zabrinuti: to ne znači da ste bolesni, nego da ste samo metabolički drukčiji. U tom slučaju, promjena izvora energije (LCHF prehrana) može imati dramatične učinke na vaše zdravlje i kvalitetu života. Naravno da se trebamo truditi odbaciti što više štetnih navika (pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola) i prihvatiti one dobre (tjelovježba, vježbe meditacije i autogeni trening). Možemo, dakle, zaključiti kako pravilna prehrana, zdrave životne navike i pogled na život kroz "ružičaste naočale" čuvaju živčani i endokrinološki sustav, glavne procesore našeg organizma na kojima počiva i zdravlje cijelog organizma.
Stručnjaci otkrivaju kako spriječiti svaku drugu bolest oka
Vodeći stručnjaci X-Laba, expert research huba JGL-a analiziraju za vas najnovija istraživanja i, primjenjujući holistički pristup otkrivaju kako se kvalitetno brinuti za zdravlje očiju i zašto je to važno za naše cijelo tijelo. Vodeći oftalmolozi, neurolozi, endokrinolozi, psihijatri, reumatolozi, nutricionisti, otorinolaringolozi, estetski kirurzi, obiteljski liječnici, farmaceuti i inženjeri donose što nam sve mogu otkriti suhe oči i koje simptome ne treba zanemariti, kako su oči povezane s imunitetom i kako imati svjež i bistar pogled svaki dan.
Pročitaj više OVDJE!
Ekskluzivni dossier 'Superhrana za oči': Poznata nutricionistica otkriva 80 činjenica koje nam mogu poboljšati vid i produljiti život
Ono što jedemo može imati značajan utjecaj na ono što vidimo. Prema procjeni stručnjaka Harvard Medical School, određeni vitamini i minerali u hrani mogu imati ulogu u prevenciji dvaju najčešćih problema s vidom – katarakte ili očne mrene i makularne degeneracije, stanja koje uzrokuje sljepilo. Jedna od vodećih hrvatskih nutricionistica, koja je za X Lab analizirala znanstvene studije, upozorava: "Istina je, oči su izuzetno osjetljive na naše životne navike, i na prehranu, te čak stare prije ostatka tijela. Zato problemi s vidom ne ukazuju na to da su nas zahvatile samo tegobe oka, nego mogu ukazivati i na mnoge druge zdravstvene probleme u organizmu." Što je superhrana za oči? Kako pravilnom prehranom poboljšati zdravlje cijelog tijela, a pogotovo oči, i možemo li na taj način nadmudriti čak i genetske predispozicije? Na ova pitanja odgovara Sandra Krstev Barać, osnivačica nutricionističke klinike Funkcionalna medicina, koja upozorava na još jednu važnu vezu: "Poboljšanje zdravlja crijeva može povoljno utjecati na zdravlje očiju, što još jednom dokazuje da je sve u našem tijelu povezano". Pročitaj više OVDJE!
ISTRAŽUJEMO: Neotkriveni sindromi na oku djeteta imaju nepopravljive posljedice na razvoj vida, evo što poduzeti
Iako za razvoj djetetova vida najviše možemo učiniti u najranijoj dobi, elektrofiziološka su ispitivanja pokazala da se čak i do 20. godine života oblikuju neuronske veze i optimizira se vidni put. Vrlo je važno prevenirati nastanak kratkovidnosti kod djece, što postaje sve veći problem djece školske dobi. Kako pravodobno reagirati na prve simptome koji upućuju na probleme s vidom kod djece, za X-Lab JGL-a objašnjava ugledna oftamologinja, doc. dr. med. Manca Tekavčič Pompe, voditeljica Odjela za pedijatriju Klinike za očne bolesti UKC-a Ljubljana.
Pročitaj više OVDJE!
COVID-19 I OČI: Liječnik otkriva koje su sve bolesti češće zbog koronavirusa i kako se zaštititi!
‘Ozbiljne posljedice na zdravlje očiju možemo očekivati i zbog neodlaska na preglede ili neredovitih pregleda, uzrokovanih ili djelomičnim zatvaranjem i ograničenjima opterećenih zdravstvenih ustanova ili razumljivim strahom od dolaska u bolnice tijekom svih valova pandemije. Iako je velik broj oftalmoloških odjela i klinika odlično funkcionirao tijekom pandemije, posljedice već možemo uočiti kod naših pacijenata koji boluju od kroničnih očnih bolesti poput glaukoma, dijabetičke retinopatije ili senilne makularne degeneracije. Kod manjeg broja njih bolest se, nažalost, pogoršala’, upozorava za X-Lab JGL-a prof. dr. sc. Antonio Sesar, pročelnik Katedre za oftalmologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Pročitaj više OVDJE!
GAMING SPECIJAL: Liječnica, inženjer i popularna Twitcherica otkrivaju kako e-sportaši mogu poboljšati zdravlje oka i igrati još bolje
U ovom trenutku na svijetu ima više od 3,2 milijarde gejmera i više od pola milijarde pasioniranih pratitelja e-sporta, a na Twitchu, najpopularnijoj platformi za streaming videoigara, više je od 7 milijuna streamera! Prema izvještaju The State of Online Gaming 2021, gejmeri koji igraju povremeno svaki tjedan provedu osam i pol sati ispred ekrana, a oni profesionalni, e-sportaši, vježbaju znatno više: prosječno vrijeme igranja, osobito pred turnire, iznosi pet do deset sati dnevno! Kako i povremeni gejmeri i profesionalni e-sportaši mogu zadržati zdravlje očiju i ostvarivati još bolje rezultate i unatoč plavom svjetlu? Prvi put u Hrvatskoj, samo u X-Labu JGL-a, ekspertnom research hubu za zdravlje očiju, na ova pitanja odgovara tim stručnjaka: jedna od vodećih zagrebačkih oftalmologinja i sudska vještakinja za oftalmologiju dr. sc. Liana Ritz Mutevelić, prof. dr. Dubravko Babić iz Laboratorija za primijenjenu optiku FER-a, te jedna od naših najboljih gejmerica i twitcherica Anita Mandić ZEFYxo.
Pročitaj više OVDJE!
OČI I KOSTI: Poznati reumatolog tumači što nam sve mogu otkriti suhe oči i koje simptome ne treba zanemariti!
Ne treba zanemarivati simptome i znakove na očima jer su neke od najučestalijih upalnih reumatskih bolesti povezane upravo s bolestima očiju. Tijelo je cjelina - simptomi i znakovi na bilo kojem organu mogu upućivati na bolest nekog drugog organa, pa tako i oči otkrivaju ili pomažu u otkrivanju nekih koštanih bolesti. Koje su bolesti povezane uz symptom suhog oka za X Lab JGL-a analizira dr. Šime Mijić, vodeći hrvatski fizijatar reumatolog i član Američkog društva za reumatologiju.
Pročitaj više OVDJE!
Ako se slabovidnost djece otkrije na vrijeme, uspješnost liječenja veća je od 90 posto. Liječnica otkriva kako prepoznati simptom
Najčešći simptomi koji ukazuju na moguće probleme s vidom kod djece su približavanje predmeta, primjerice knjige, igračke ili mobitela, očima, sjedenje preblizu televizora kako bi bolje vidjeli, škiljenje, očigledan pogled 'ukrivo' , neprirodan položaj glave (namještanje) kako bi vidjeli predmet, pretjerano trljanje očiju, pretjerano suzenje očiju, pretjerana osjetljivost na svjetlost, crvenilo, čest umor i glavobolje, pretjerano treptanje. ‘Ako se slabovidnost kod djece otkrije na vrijeme, moguće ju je u više od 90 posto slučajeva izliječiti. Slabovidnost ograničava dijete u čitanju i učenju, a poslije u izboru škole i zanimanja te tako ima trajan utjecaj na budući život pojedinca, a predstavlja i značajan socioekonomski problem’, ističe dr. Dunja Šmidt, specijalistkinja dječje oftalmologije u Klinici za očne bolesti Sveti Duh za X-Lab – expert research hubu JGL-a.
Pročitaj više OVDJE!
Utjecajni psihijatar tumači je li oko doista ogledalo duše i zašto se važno brinuti o zdravlju oči
Čak 90 posto informacija iz naše okoline primit ćemo preko očiju, a istodobno će oči ljudima u našoj okolini otkriti mnogo o nama. Oči prenose nevjerojatnu količinu kompleksnih društvenih i emocionalnih informacija. Prema istraživanjima koja istražuju vezu očiju, neurološkog i psihološkog sustava, utvrđeno je da način na koji gledamo može otkriti neke segmente naše ličnosti, kao i da oči mogu otkriti naše trenutno mentalno stanje. Je li oko doista ogledalo duše analizira prof. dr. Darko Marčinko. Predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
Pročitaj više OVDJE!
Prilog je napravljen u skladu s najvišim profesionalnim standardima u produkciji native tima Net.hr i JGL-a, u suradnji s agencijom za premium sadržaj i tehnologiju 01 Content&Technology – C3 Croatia.
