Ida Prester: 'Živim tri života odjednom, zna biti kaotično'
Voditeljica i glazbenica Ida Prester pričala nam je kako balansira sve projekte
Zagrebačka voditeljica Ida Prester (47) žena je koja ima toliko uloga: novinarka, aktivistica, autorica tv emisije Pobjednici i podcasta Bez pardona te žena i majka. U sretnom je braku 12 godina sa srpskim poduzetnikom Ivanom Peševskim (49) s kojim ima dva sina Roka (12) i Ria (9).
U razgovoru za Net.hr Ida je ispričala kako je proslavila svoj rođendan, odala nam je koje su ju životne priče tijekom rada najviše inspirirale, kako napreduje renovacija kuće, kako balansira sve projekte i obiteljski život te sprema li uskoro novitete u glazbenim vodama.
Kako ste proslavili rođendan?
Ove godine vrlo skromno. S dvije najbolje frendice na kavi u gradu. Nikakvi tulumi i rusvaji, zaželjela sam se mira. Mir i lagani razgovori s najbližim ljudima - naučiš vrijednost toga tek u zrelim godinama.
'Guraju, padaju, dižu se i na kraju - pobjeđuju!'
Možete li nam otkriti što gledatelji mogu očekivati u drugoj sezoni serijala 'Pobjednici'?
Presretni smo reakcijama nakon prve sezone, baš su nas dirnuli komentari. Gledatelji su upoznali neke fenomenalne ljude koji su svugdje oko nas, a često ih ne primjećujemo, ne pojavljuju se na televiziji, nisu dio medijske ni "celebrity" kulture, nisu političari, pjevači, ni influenceri. To su ljudi koji usprkos svim preprekama koje im je život donio, nikad ne odustaju. Guraju, padaju, dižu se i na kraju - pobjeđuju! I u ovoj sezoni smo pronašli predivne i inspirativne heroje.
Jedan od njih je Ivan, mladić s Downovim sindromom. Na iznenađenje svoje okoline, Ivan je razvio nevjerojatan talent - tečno govori turski! Turski je savladao gledajući turske serije na televiziji, nikad nije išao na tečaj. Ivan je zaposlen u Zračnoj luci „Franjo Tuđman”, ima djevojku i živi život punim plućima.
Sven nakon teške nesreće u mladosti ostaje nepokretan. Nakon razdoblja depresije i više od 30 kilograma viška, odlučuje promijeniti život. Danas je vrhunski sportaš i prvak u tenisu za osobe s invaliditetom.
Hari je prije 12 godina stigao u Zagreb iz Nepala, bez posla, bez znanja jezika, bez ušteđevine. Danas govori hrvatski gotovo bez naglaska i radi kao šef kuhinje u restoranu u samom centru Zagreba.
Nova sezona donosi 12 takvih portreta ljudi koji su jedinstveni zbog svoje neobične životne priče i snage kojom dobivaju sve bitke.
'Takve priče nas uče da ne trpamo ljude u ladice'
U vašoj dugogodišnjoj karijeri, koja vas je životna priča običnih ljudi najviše dirnula?
Teško je izdvojiti jednu, al meni je jedna od najpotresnijih svakako priča o Hani i Nikoli. Hana i Nikola su ljubavni par još od srednje škole. Oboje su tada bili ovisnici o opijatima. Uskoro im se rodila i beba, također s heroinskom ovisnošću. Tada su donijeli odluku o potpunom zaokretu - pridružili su se strogoj komuni za liječenje ovisnosti, gdje su proveli punih 20 godina. Danas su zdravi, daleko od svih poroka, još uvijek zajedno, vode uspješnu bravarsku radionicu i roditelji su petero djece.
Takve priče pokazuju da je koji puta samo volja dovoljna da se život potpuno promijeni. A i nas uči da ne trpamo ljude u ladice i ne odbacujemo ih bez da im pružimo priliku.
'Šareno je i luckasto, mislim da će to biti jedan sretan dom'
Početkom 2023. krenuli ste renovirati staru djedovu kuću u Zagrebu, sami ste taj proces nazvali "muke po baušteli" pa kako sada, tri godine kasnije napreduje taj projekt? Što vam je još ostalo za preurediti?
Već smo pri kraju, ali baš je bilo jako iscrpljujuće. Dogodile su nam se brojne nezgode, neke od njih sam i objavila na svom Instagramu, nek se ljudi malo smiju. Nismo imali dovoljno iskustva i bacili smo se u projekt koji nas je prožvakao. Iako tu kuću zajedno obnavljamo s mojim roditeljima i bratom (svi ćemo živjeti zajedno u njoj), glavni teret ipak je na meni i mužu. Al sad smo pri kraju, pa ćemo pamtiti samo sretne dane.
Odakle crpite inspiraciju za preuređenje i možete li nam otkriti kako ste uredili pojedine prostorije u svom domu?
Kod tako velikih renovacija moraš posve ući u materiju, posvetiti se tome ozbiljno. Svaku kvaku, svaku boju, svaku policu ili šteker moraš osmisliti, izabrati i kupiti. Milijun sitnih i krupnih odluka. Kod puno rješenja smo radili kompromise, neka su bila preskupa, neka izgledaju super, al nisu kvalitetna, neka se ne mogu izvest tako kako smo zamislili.. Hrpu toga smo nažalost radili dva puta jer nije ispalo kako treba. Puno je tu izgubljenog vremena, živaca i love, al smo došli do kraja. Ono oko čega smo se moj Vani i ja složili je - želimo boje. Naš stan je prepun boja, nema ni jedan bijeli zid. Nije to za svačiji ukus, ali mi smo se našli u takvoj estetici. Šareno je, luckasto je, vrt pun voćkica i hlada za nas, klince i didu i baku...Mislim da će to biti jedan ugodan, sretan dom.
'Zažmirim na loše ocijene samo da osjećaju kuću kao sigurno mjesto'
Što vas najviše motivira u svakodnevnom roditeljstvu i kako prenosite vrijednosti na svoju djecu?
Nema važnije vrijednosti od kontakta. Priča, razgovor, dijeljenje problema, dijeljenje sreće.. s dečkima u pubertetu je to baš teško, zatvaraju se u sebe, izbjegavaju roditelje, izbjegavaju komunikaciju. Najvažnije mi je da ne zatvorim taj kanal, da mi se mogu povjeriti s problemom. Ništa nije važnije od toga, zažmirim i na loše ocijene i nered u kući. Samo da osjećaju kuću kao sigurno mjesto.
Često spominjete da vi i suprug pronalazite vrijeme za sebe kako „roditeljski sastanak ne bi postao roditeljski rastanak“. Koji su vaši savjeti za održavanje skladnog partnerskog odnosa?
Povremeni "bijeg" ili kako ga zovemo "roditeljski sastanak" bez djece je za nas dosta važan. Tek tada se opustimo. Muž je tu glavni, moram priznati, on te izlete svakih par mjeseci inicira i organizira. Meni su najviše djeca u fokusu, nakon toga posao, zaboravim na partnerski odnos. Vani je svjestan da i na našem odnosu treba raditi i njegovati ga. Imamo sreću da su moji roditelji na raspolaganju za brigu oko djece i lako nam je pobjeći na koji dan i ostaviti ih s njima. Ali nije naravno samo u tome tajna. Svaki dan se mora pružati razumijevanje i toplina, da bi dom bio dom. Ja pak inzistiram na tome, oboje se učimo kompromisima. Dom je zona bez vikanja i stresa. Koji put nije lako, ali ne odustajem.
'Sreća je stvar perspektive'
Kako usklađujete profesionalne projekte, poput glazbe i emisija, s obiteljskim obavezama?
Pa kao i svi, teškom mukom. Živim tri života odjednom: dokumentarni serijal, podcast "Bez pardona", razna vođenja konferencija i događaja, djeca, kuća u izgradnji... Zna biti baš kaotično i stresno. Ali takav je život, nema nazad, tko te pita jel možeš? Moraš. Puno sam o takvom stavu naučila upravo radeći dokumentarnu emisiju, upoznajući ljude koji su u puno izazovnijim situacijama od nas. Guraš dalje i boriš se, u invalidskim kolicima, uz sljepoću, uz razne traume i probleme. I sve to uz osmijeh i samopouzdanje. Pogledajte neku od epizoda i posramit ćete se koliko svi kukamo zbog sitnih svakodnevnih problema. Jedna naša junakinja koja je već deset godina vezana uz kolica je fenomenalno to izrekla:
"Prije mi je sve išlo na živce i čekala sam neku veliku sreću da mi se dogodi. A sada sam neopisivo sretna kad mi je mjehur prazan i znam da sam sljedećih par sati slobodna".
Stalno mi je ta njena mudrost u glavi, kad god potonem. Sreća je stvar perspektive.
Prije dvije godine objavili ste prvi samostalni album "Sad", jeste li se ponovno vratili u studio? Mogu li fanovi uskoro očekivati nove pjesme?
Dok se kuća gradi, zamrznula sam glazbene aktivnosti. Ne mogu još i to, ne stižem kosu oprat, a kamoli pjesme pisati. Čim se uselimo, vraćam se svojoj najvećoj strasti.
POGLEDAJTE VIDEO: Zamka koja krije veliku opasnost, Capak: 'Stavljaju se u proizvode kao što je hrana'