Veliki glazbeni zavodnik i šarmantni romantičar Sandi Cenov svojim glasom i predivnim pjesmama uveseljava publiku već četvrt stoljeća. Vjerne publike nikada mu ne nedostaje, a Sandija prate sve generacije. Kruna njegova glazbenog uspjeha svakako će biti veliki koncert 'Oči u oči' u zagrebačkom kazalištu Gavella, kojeg priprema povodom 25 godina svoje bogate glazbene karijere, a koji će se održati 9. veljače.
Tom je prilikom poznati pjevač izdvojio malo vremena i otkrio što nam sprema.
Uskoro obilježavate četvrt stoljeća glazbenog rada. Kakav je osjećaj znati da ste toliko 'preživjeli' na domaćoj sceni, koja je katkad nemilosrdna? Jeste li uopće svjesni da je već toliko prošlo?
Uh, uh... Svaki put kad vidim tu brojku dvadeset i pet (godina karijere), pitam se kako je moguće da je već toliko godina prošlo.Ok, onaj početni uspjeh u glazbenom svijetu svatko od nas zasigurno pamti, jer ti se u jednom trenu krenu ostvarivati svi ti dječački snovi pa ne možeš ni spavati od sreće, ali taj je tren trajao godinu, dvije, a ove godine između tog doba, tog početka devedesetih i danas - ne znam kada su prije proletjele. Znam da sam sve te godine bio iskren i trudio se uvijek dati svoj maksimum, pa smatram da je to jedini pravi put kroz tu džunglu, zvanu glazbena scena, a siguran sam da i publika zna prepoznati folirante, koji ne potraju dugo.
Nakon desetog albuma prigodno nazvanog 'Deseti', objavili ste i novi singl 'Oči u oči', a upravo tako će se zvati i vaš nastup u Gavelli. Otkrijte nam pozadinu tog singla, kako je uopće nastao i otkud baš to ime?
Možda sam išao glavom kroza zid kada sam snimao taj album 'Deseti', jer su mi sa svih strana ljudi savjetovali da je vrijeme albuma prošlo svršeno vrijeme. Ali eto, koliko god to možda i bila istina, ja sam htio zaokružiti brojku na deset studijskih albuma, pa ako ih u budućnosti više i ne bude, ja ih imam barem deset. Pjesma 'Oči u oči' nastala je onako spontano, zamišljajući današnje klince, koji bjesomučno tipkaju po tipkovnicama, bez tog kontakta oči u oči, a to je zapravo tako jednostavno - kao što i ta pjesma kaže: "Reci mi dođi i ja ću ti doći..."
Sandi Cenov
Hoćete li i do Gavelle doći na svom Harleyju Davidsonu? Je li još uvijek u pogonu, čak i po ovakvim zimskim uvjetima?
Doći ću pješice do Gavelle jer živim jako blizu, a Harley Davidson je dobro utopljen i pokriven u garaži i ipak čeka bar malo toplije dane.
Uživaju li vaša djeca u vašoj glazbi? Imaju li neku omiljenu pjesmu? Jesu li ih ikada vršnjaci zadirkivali što im je tata 'onaj Sandi Cenov' ili su zbog toga glavne face među vršnjacima? :)
Definitivno su to moji najveći fanovi. Nikad ih nisam nešto poticao da slušaju moje pjesme, ali ih oni ipak znaju sve do jedne. Sve tekstove i sve melodije, pa čak i neke instrumentalne dionice. Oni su ponosni na svog tatu, ali ne na način da se, ne daj Bože, hvale tatinom poularnošću. Jako su utjecali na moj glazbeni izričaj na ova zadnja dva albuma, jer sam imao u studiju nit vodilju, a to je da se moja djeca nikad i nigdje ne moraju sramiti tatine glazbe.
Sami ste napisali tekstove za sve pjesme s albuma 'Deseti', a isto tako i za 'Oči u oči'. Dolazi li vam inspiracija odmah ili vam treba dulje vremena da napišete tekst? Što vas najviše inspirira i morate li imati neke posebne uvjete dok pišete?
I glazba i tekst dođu mi odjednom, kao da ih je neki vjetar donio. Tu mislim na osnovnu ideju, koja se onda pomalo oblikuje u gotovu pjesmu. Sve su moje autorske pjesme nekad i negdje proživljene, jer ne znam pisati napamet. Kad oblikujem pjesmu, sjetim se neke od mojih životnih situacija i samo ih opišem - onako kako je to stvarno bilo, i to je onda ono najčišće i najbolje, kad publika shvati da pjevam o nečemu što sam zaista i doživio.
Ne možemo ne primijetiti da su žene vaša česta inspiracija i tematika. Jesu li to neke konkretne Lana, Marija, Branka...? Nećemo lagati da nas ova Branka najviše zanima. :)
A sve su konkretne. I sve su to realne osobe, što se ono kaže - iz susjedstva. :) Neke su obilježile taj neki period kad su nastale srećom, a neke i tugom, razočaranjem, i tako to…
Znamo da se mnoge žene vole pretvarati, pa tako i ženski dio naše redakcije :), da je pjesma 'Malena' posvećena upravo njima. Tko je ta prava sretnica kojoj je posvećena jedna od najljepših domaćih pjesama ikad?
Pa hvala vam na tom divnom komplimentu. Pjesma 'Malena' nastala je jedne noći sa srijede na četvrtak, kada sam se cijelu tu noć mirio s činjenicom da je između mene i te "malene" sad stvarno kraj. Radi se o jednoj mojoj srednjoškolskoj ljubavi (ona to zna, naravno). Kuriozitet te pjesme je taj da je preko deset godina stajala u nekoj ladici i da sam skoro već zaboravio na nju. Da bi mi, kad sam je ipak snimio, na neki način i obilježila karijeru.
I dalje slovite za jednog od najvećih zavodnika domaće scene. Laska li vam to? Kako se vaša supruga nosi s tim, morate li se često iskupljivati cvijećem, čokoladom...? :)
Naravno da to paše mom egu i siguran sam da svi oni koji tvrde suprotno nisu u potpunosti iskreni. Ma da se ja zaista zadnjih desetak (preciznije dvanaest godina) osjećam zrelim obiteljskim čovjekom, koji ima svoju burnu povijest, ali i zrelost, koju nosi iskustvo. Kao što je ono jednom Jajo iz Prljavog kazališta rekao u pjesmi: "Najbolji su očevi stare bitange", a supruga i ja imamo jedan svoj svijet, koji je vrlo klasičan i vrlo normalan. No danas to normalno nije baš često, kako mi se čini...
Sandi Cenov slavi 25 godina svoje bogate glazbene karijere.
Uskoro ćete napuniti okruglih 50. Kada sad pogledate iza sebe, postoji li nešto što biste napravili drugačije, pametnije...?
Pa sad, mislim da stvarno ne bih ništa mijenjao. Mnogi mi kažu da sam mogao imati i uspješniju karijeru, da sam se više gurao i laktario, češće bio malo bahatiji i onako - više megalomanski raspoložen, ali siguran sam da bi u tom slučaju patio moj privatni život i da ne bih imao ovako miran san, kao što ga danas imam....
Što je za vas dobra fešta?
Dobra fešta je kad netko drugoga dana ne može pričati od grlenoga pjevanja prošle noći, a dobra fešta je i kad se dvoje ljudi na koncertu gledaju sramežljivo, pa im moje pjesme daju hrabrosti i oslobode ih da pokažu romantiku, koju bezrazložno skrivaju u sebi, pa kad vidim s bine da potkraj koncerta više i nisu tako sramežljivi. :)
Bez čega nikada ne napuštate stan?
Bez ključa od stana i auta/motora i bez nešto gotovine, da mogu platiti kavu nekom dragom licu, koje možda slučajno sretnem.
Da se na jedan dan možete zamijeniti s nekim i isprobati drugačiji život, tko bi to bio?
Auh! Valentino Rossi možda!? I pobijediti tog dana u GP utrci i dobiti onaj vijenac, te da me svi špricaju šampanjcem, a meni drago, a furam se kao ono - nemojte molim vas, hahaha!
