Vedrana Rudan na svojoj stranici Rudan.info objavila je tekst i raspisala se o mladosti i starosti. Tekst koji je objavila je pod nazivom "O mladosti."
Rekla je kako je preko interneta naručila torbicu koja košta dvadeset eura, a potvrdili su joj narudžbu torbice koja košta 200. Zvala ih je, no nitko joj se ne javlja. Sad je zabrinuta što će se dogoditi kad joj poštar pozvoni na vrata i pita se hoće li je ovršiti za onih 200 eura. Kaže da je pročitala na portalu mirovina.hr da svi koji primaju mirovinu od 300 eura, a da ona spada među njih, da će dobiti šezdeset ili osamdeset eura od države. Kaže: "Ta mi je vijest uljepšala dan. Nije li to još jedan dokaz da sam ne samo stara nego i potpuno luda? Kako itko normalan može biti sretan jer mu država daje 80 eura? Normalan ne može biti sretan, star može. Nas veseli i ptičji pjev i mačje zijevanje i sto grama salatine na popustu i zvuk zvonjave mobitela iako znaš da te zove neki od razbojničkih telekoma, ne prijatelj drag ili, to bi nas ubilo, djeca. "
'Jesam li ipak ova blijeda gospođa osuta staračkim pjegama?'
Napisala je i dodala: "Gdje je naša mladost? Zašto nas je tako bešćutno zaje*ala? Nismo tražili starost, nismo je dozivali. Jesam li ja ona cura na fotografiji ili sam ja ipak ova blijeda gospođa kojoj bi lice bilo osuto staračkim pjegama da nema doktorice Vesne, doktorice Tee… Kako glasi genitiv od Tea?"
Prisjeća se da kad je imala dvadeset godina bila je sigurna da se starost događa samo drugima. Rekla bi mladima danas da sve jednom postaje nostalgija. Da je s dvadeset godina znala što je čeka u sedamdeset i nekoj možda bi si pucala u glavu, navodi.
Priznaje kako se užasava smrti i da joj što joj je bliže, život joj znači više nego ikad. Dodaje kako je još uvijek stara i perverzna.
