Ena Rajić (32) jedna je od onih umjetnica koje se ne mogu svesti na jednu titulu. Psihologinja po struci, satiričarka po stavu i spoken word pjesnikinja po senzibilitetu, Ena je u posljednjih nekoliko godina postala prepoznatljivo lice domaće alternativne umjetničke scene. Njezini videi, u kojima britkim humorom i poetskom snagom “secira” društvene i psihološke apsurde svakodnevice, redovito osvajaju publiku na društvenim mrežama – ali i uživo, na nastupima koji nerijetko završavaju ovacijama.

Kroz svoje projekte Ena spaja introspektivnu dubinu s beskompromisnom satirom, dok njezini nastupi podsjećaju koliko su riječi – kada su iskrene i bez filtera – moćan alat za razumijevanje i promjenu. U razgovoru za Net.hr otkriva kako je psihologija oblikovala njezin umjetnički izraz, što ju je privuklo spoken wordu i zašto vjeruje da satira nije oružje – nego ogledalo.

Ena Rajić pisanjem se bavi odmalena

Ena, opisujete se kao spoj psihologinje, satiričarke i spoken word pjesnikinje — koji je od ta tri identiteta bio prvi, a koji danas najviše definira vaš rad?

Psihologiju sam diplomirala 2018., iste godine kad sam počela izvoditi spoken word poeziju i snimati satirične skečeve. Pišem odmalena pa bi najpreciznije bilo reći da je pjesnički dio identiteta najstariji. A kako se psihologijom više ne bavim, danas me u karijernom smislu najviše definiraju satira i spoken word poezija.

Kako je vaša psihološka pozadina utjecala na način na koji pišete i interpretirate poeziju i satiru?

Intrinzični interes za ljudsku psihu i stečena psihološka znanja otpočetka su me vukli da kroz umjetničku prizmu obrađujem upravo psihološko-društvene teme. Tek s godinama odmaka počela sam uviđati kako mi je dublje razumijevanje psiholoških procesa i fenomena došlo poput kakvog katalizatora koji mi cijelo vrijeme pomaže da proniknem ispod površine ne samo vlastitih, već i tuđih iskustva, a potom ih pretočim u riječi s kojima se veliki broj ljudi može poistovijetiti.

Što vas je privuklo spoken wordu?

Spoken word žanru primarno me privukla mješavina literarnih, dramskih i glazbenih elemenata. Osim toga, u odnosu na klasičnu poeziju kojoj je svojstveno recitiranje, čitanje među zidovima vlastita doma ili knjižnice - spoken word poezija mi je zabavnija i privlačnija jer naglasak stavlja na pjesnikov performans.

U vašim nastupima često se osjeti psihološka dubina. Gledate li na spoken word i satiru kao oblik terapije — za publiku ili za sebe?

Hvala Vam na komplimentu. Biblioterapija, baš kao i pisanje, ima svoje mjesto u boljem razumijevanju sebe i svijeta u kojemu živimo. Upravo stoga, ali i zahvaljujući povratnim informacijama posjetitelja i gledatelja - spoken word umjetnost i satiru vidim kao nježnu formu kako osobne, tako i “kolektivne terapije”.

'Znam se i našaliti na vlastiti račun'

Kažete da možda znate „čitati misli“ — što najčešće otkrijete o ljudima dok ih promatrate iz publike?

To je interna šala između publike i mene. Ne radi se ni o kakvom nadnaravnom čitanju misli, već o istinskoj znatiželji za ono što je ljudsko uz sveprisutnu fascinaciju za razumijevanjem sebe i drugih. Na tragu toga, videofilmovi i nastupi uživo isprepleteni su spektrom tema koje sežu od međuljudskih odnosa preko korupcije i antiratnih motiva sve do pitanja životnog smisla. Kako su djela koja stvaramo u većoj mjeri refleksivna, životna i opisuju univerzalna ljudska iskustva - mala je vjerojatnost da se ljudi ne prepoznaju barem u jednoj strofi pjesme ili rečenici iz satiričnog skeča. Uostalom, koja je poanta umjetnosti s kojom se nitko ne može poistovjetiti?

Imate li dojam da ljudi lakše prihvaćaju istinu kad im je servirate kroz humor i poeziju nego kroz „ozbiljan“ razgovor?

Ovisi od osobe do osobe.

U svojim videima „secirate“ psihološko-društvene apsurde — koji vam je najdraži ili najapsurdniji fenomen našeg vremena?

Samodopadnost uz srodan osjećaj povlaštenosti, signaliziranje vrlina, život izvan vlastitih mogućnosti…

Kad satiru koristite kao ogledalo društva, jeste li češće vi ta koja se nasmije, ili ta koja se namršti?

Nastojim se više smijati, ali kao svaka ponekad namrštena osoba - znam se i našaliti na vlastiti račun.

'Umjetnost postoji kako bi provocirala reakciju'

Koliko je teško balansirati između duhovitosti i ozbiljnosti kad tematizirate teme poput politike, narcizma ili ljudske površnosti?

Za mene je to pitanje osobnog ukusa i takta. Nekoć sam smatrala da se ne smijemo šaliti baš sa svim temama jer je bezosjećajno i bezobrazno. Danas mislim drugačije i, suprotno trenutačno dominantnom narativu, smatram da put u bolji svijet nije cenzura govora, već još više govora.

Jeste li ikad dobili reakciju tipa: „Prepoznala sam se u tvojoj strofi – i nije mi bilo svejedno“?

Naravno, nije li to poanta? Umjetnost postoji kako bi budila osjete i provocirala reakciju, a najgora reakcija koju kao umjetnik možete dobiti indiferentnost je publike. Nisam ljubitelj larpurlartizma.

Imate li neki nastup koji vam je posebno ostao u sjećanju — onaj kad ste osjetili da „riječi stvarno djeluju“?

Zbilja je teško izdvojiti jedan, ali ako bih morala birati - to bi bio nastup u Lisinskom.

Ena smatra da granice, kad je riječ o satiri, nema

Kako izgleda vaš kreativni proces?

Jednom rječju - zabavno. Nakon što su scenarij ili tekst za spoken word pjesmu gotovi, prelaze u ruke Karla Arbanasa, redatelja, snimatelja i montažera naših videofilmova, koji je mozak operacije svakog našeg videofilma. Biramo lokacije, igramo se sa scenografijom i rekvizitima, izabiremo outfite i počinjemo snimati. Nakon toga slijedi postprodukcija videofilma, marketinške aktivnosti i novo audiovizualno djelo spremno je za oči javnosti!

Kako gledate na granice satire danas – postoji li tema o kojoj ne bi progovorili kroz humor?

Kao netko kome je sloboda izražavanja visoko na ljestvici vrijednosti, smatram da granice nema. Ili da citiram Johna Stuarta Milla koji u svojoj kultnoj knjizi O slobodi piše: "Kad bi cijelo čovječanstvo, osim jedne osobe, bilo jednog mišljenja, a samo ta jedna osoba suprotnog mišljenja, čovječanstvo ne bi imalo ništa više prava ušutkati tu jednu osobu nego što bi ona, kad bi imala vlast, imala pravo ušutkati čovječanstvo".

Za kraj, na čemu trenutačno radite – možemo li očekivati nove spoken word nastupe, knjigu?

Ove godine pokrenula sam jedan srcu drag projekt kojemu sam se posebno radovala, a koji postaje jedan od naših dugoročnih prioriteta. Radi se o membershipu “Bez filtera” - mjesečnoj pretplati za fanove koji žele otključati ekskluzivne pogodnosti i podržati naš neovisni umjetnički rad. Također, u prodaju smo službeno pustili ulaznice za prvi satirično-poetski show “Bez dlake na jeziku” u 2026. godini kojim otvaramo sezonu nastupa u zagrebačkom kazalištu KNAP. Odmah potom, 29. siječnja gostujemo u zadarskom Kazalištu lutaka u sklopu programa Večernje scene, a onda se na proljeće 19. ožujka i 21. svibnja opet vraćamo u Zagreb i to u Sax! Klub hrvatskih glazbenika. Nastupa neće nedostajati ni u ostatku godine, a nastavljamo i s produkcijom naših redovnih mjesečnih videofilmova za društvene mreže. Prošlo ljeto izdali smo drugo dopunjeno izdanje zbirke poezije “Razmrljane boje nevremena” pa će nova knjiga pričekati još neko vrijeme. 

POGLEDAJTE VIDEO: Žene preuzimaju vodeće funkcije u konzervativnim zemljama: 'Očekujem to i u Hrvatskoj'