Pjevačica i poduzetnica Tatjana Matejaš Cameron (54), poznatija kao Tajči, već 32 godine živi u Americi, gdje se i dalje bavi glazbom i vodi obiteljski život. Udovica je i majka trojice sinova, Dantea (24), Evana Amadeusa (22), i Blaisa (19), a posljednjih nekoliko godina organizira posebno krstarenje Jadranom u čast pokojnom suprugu Matthewu, koji je preminuo prije sedam godina zbog karcinoma pluća.
Ove godine, pjevačica će prvi put sa sinovima provesti Božić u Zagrebu pa će zbog toga njen Božićni koncert 22.prosinca u Lisinskom biti posebno emotivan i čaroban.
U razgovoru za Net.hr otkrila je kako se nosi s gubitkom supruga, gdje pronalazi snagu za nove početke te kako izgleda njezin život u Americi.
Nedavno ste iz Amerike došli u Hrvatsku i bili na krstarenju na Jadranu. Kako je bilo krstariti ove godine? Jeste li zadovoljni? Odazvalo li se puno ljudi? Je li bilo više Hrvata ili stranaca?
Prije nekoliko godina počela sam organizirati krstarenje na Jadranu u sjećanje mom suprugu Matthewu. Bila mu je velika želja da i njegovi prijatelji dožive prekrasno iskustvo koje je njemu bilo jedno od najdražih u životu - ploviti po Jadranu, posjetiti otoke i uvale, objedovati u lokalnim restoranima, svirati i pjevati i doživjeti Hrvatsku kao "naši" ljudi. Ovog ljeta mi je bila treća godina i bilo je savršeno! Spojila se divna ekipa ljudi koji su moje goste (svi su Amerikanci) zaista dočekali s posebnim veseljem - od Katarina Line agencije, preko brodara, kapetana, hotelijera, restorana, turističkih vodiča, pa do vozača autobusa, posade na brodu i nas koji vodimo program na brodu. Ono što je posebno na mom krstarenju je to što gostima pružimo zaista jedno potpuno putovanje na kojem će doživjeti nešto smisleno i dublje, upoznati, ali i iskusiti domaće tradicije, kulturu življenja i imati vremena i prilike "susresti" se sa samim sobom.
Je li vam je nedostajala Hrvatska?
U Americi sam već 32 godine. Uvijek mi se događalo puno toga - stalno nešto kreiram, radim, putujem, bavim se s obitelji, tako da nisam imala puno vremena biti nostalgična. Naravno da mi često nedostaje obitelj, prijateljice, prijatelji, zagrebačke ulice i parkovi, ali sad češće dolazim pa je lakše.
Jeste li zadovoljni životom u Americi? Kako izgleda vaš tipičan dan ondje?
Zadovoljna sam životom, ali zadovoljstvo se ne može naći na nekoj posebnoj lokaciji. Može nam negdje više ili manje odgovarati, ali zadovoljstvo dolazi od nas samih. Ako nemamo unutarnji mir i osviještenost o tome tko smo i što nam daje smisao, ako vučemo nezadovoljstva kao teški kofer onda nam nigdje neće biti dobro.
Nemam baš tipičan dan - kao samostalna kreativna poduzetnica i glazbena umjetnica radim od doma - ili sam na turnejama. Uz puno radno vrijeme imam neke dnevne rutine koje su uvijek dio mog dana - jutarnja meditacija, šetnja s mojim psom (ili neka druga fizička aktivnost), priprema zdrave hrane (kuhanje), sviranje, pjevanje ili pisanje i učenje bez obzira je li to neki tečaj povezan s glazbom ili osobnim rastom, volim uvijek nešto novo naučiti). Ljeti, ako nisam u Hrvatskoj, bavim se svojim vrtom - to me jako opušta. Volim se naći s prijateljima, otići na neku svirku i organizirati lijepe večere kod mene u kući - nakon čega obično završimo za klavirom i s gitarama.
Kako izgleda vaš jelovnik? Pazite li na prehranu?
Uvijek sam pazila što sam jela - i prilagođavala prehranu s obzirom na zdravlje. Moj jelovnik se bazira na povrću i voću, žitaricama i ribi. Pazim na hranu koja povisuje kolesterol i sve što kod mene uzrokuje upalu. Uzimam u obzir okolnosti pod kojima funkcioniram - jelovnik se mijenja prema tome kako se ja osjećam. Trudim se slušati svoje tijelo, uočavati što mi tijelo traži i prema tomu onda prilagoditi što jedem.
Krećete li se puno, vježbate li?
Za sada se krećem dovoljno, ali uvijek se može više. Uglavnom hodam ili plešem. Najviše volim vježbanje za koncert - koreografske probe, vježbe disanja, kondicije, itd. Dobro izveden koncert u odličnoj fizičkoj kondiciji dodatna mi je motivacija da se dignem sa stolice i idem vježbati.
Uz glazbenu karijeru, poznati ste i po motivacijskim govorima. Što vas je potaknulo da krenete tim putem i pomažete drugima?
Moja glazbena karijera je uvijek bila motivirana željom da kroz glazbu nekoga inspiriram, motiviram na nešto lijepo i pozitivno. Uvijek me veselilo kad bih imala priliku složiti neki glazbeni program koji bi uključivao i priče iz života i iskustva. Mislim da se tako publika i glazbenik baš divno spoje - uloga umjetnosti i je da nas potakne da osvijestimo svoje boli, otpustimo ih, nađemo novu inspiraciju i motivaciju za radost i ljubav. Svatko od nas želi pomoći drugome - kroz svoje talente, znanja ili vještine - to nam je u prirodi. Motivacijski govori, prezentacije, koncerti s pričama, knjige koje pišem, krstarenja - kroz to ja želim pomoći nekome, da se osjeća manje samim, da vjeruje u sebe, da ne gubi nadu, da zna da posjeduje sve što mu treba da bi ostvario svoje snove, da pronađe duboki mir i sreću.
Koliko vam je vjera bitna u životu?
Vjera je uvijek bitna. Vjera u sebe, u ljubav, u život, u božansku energiju i ljubav koje smo i sami dio. Bez vjere, život bi bio jako suhoparan i tup. Bez vjere sigurno bih se često osjećala obeshrabreno i ne bih mogla ustrajati. Kad je moj suprug preminuo, osjećala sam se skroz iscrpljeno. Hodala sam u prirodi i rekla na glas: Bože, nemam više snage. U tom trenu vjetar je zapuhao i kao da me je podsjetio da ja sama ne posjedujem snagu. Moja snaga dolazi iz nepresušnog izvora božanske snage, kroz hranu koju nam plodovi zemlje daju, kroz kisik kojeg drveće stvara, kroz sunce i kišu. Bez te spoznaje, iscrpljenost bi me potpuno shrvala, a osjećaj odgovornosti da moram nositi cijeli teret sama, bi me potpuno obeshrabrio.
Kritike su neizbježne u javnom životu. Kako ih vi doživljavate? Pogode li vas ili ste naučili nositi se s njima?
Konstruktivne kritike su mi uvijek dobrodošle kao dar i prilika za rast. Komentari onih koji samo površno komentiraju moj izgled, rad, život, a da ne znaju gotovo ništa o meni, me uopće ne uznemiravaju. Ne čitam ih.
Ranije ste govorili o svojoj borbi s depresijom. Kako se danas nosite sa stresom i anksioznošću? Što biste danas savjetovali mlađoj sebi?
Svakodnevna, konstantna meditacija mi je puno pomogla da se nosim sa stresom, kao i rad na sebi uz svoju psihoterapeutkinju i coacha. (Psihoterapeut pomaže da procesuiramo nešto iz prošlosti što još nismo riješili i iscijelimo što imamo za iscijeliti, a coach pomaže da stvorimo ciljeve, mijenjamo navike, upotrebljavamo alate koji nam pomažu i pridržavamo se namjera koje si zadamo.)
Mlađoj sebi bi savjetovala da potraži pomoć psihoterapeuta i to ne bilo kojeg, nego onog koji će mi znati ponuditi efikasne i učinkovite alate i prikladnu terapiju. I da nauči uspostaviti zdrave granice.
Prošlo je sedam godina otkako ste izgubili supruga. Koja vam je uspomena s njim najdraža i što vam najviše nedostaje?
Moj suprug je jako volio naše koncerte i turneje na kojima smo uvijek bili zajedno, kao obitelj. Nedostaje mi u tim trenucima. Znam da bi bio jako ponosan da sjedi u publici na Božićnom koncertu. Nedostaje mi i da uživa u našim sinovima, u njihovim postignućima i uspjesima, ali i brižnosti za druge, požrtvovnosti i hrabrosti koje su naslijedili od njega.
Koliko vam je trebalo da nastavite dalje i prebrodite bolan gubitak supruga?
U svojoj knjizi (ne)Slomljena napisala sam "bol je tu da nas podsjeti koliko volimo i koliko smo voljeni".Ta plemenita bol ne prestaje jer je dio ljubavi. Mi samo naučimo živjeti s njom. Ne smanjuje se, nego mi rastemo oko nje pa se ona čini manjom. Trebalo mi je par mjeseci da šok od gubitka prođe. A onda sam odlučila nastaviti dalje, željela sam zbog sinova koji su tada bili još u jako ranoj dobi, obećala sam to i suprugu. Imala sam sreću da je moja mama mogla biti sa mnom prvih godinu dana nakon što je Matthew otišao, ona kao i moji prijatelji su mi pomogli da nastavim živjeti.
Jeste li danas sretni u ljubavi?
Sretna sam jer volim. Volim život, volim ljude, obožavam svoje sinove. Volim ljubav. Kroz sve izazove, naučila sam da je puno lakše živjeti iz ljubavi nego začahuriti se u patnju ili strahove. Život se događa trenutak po trenutak. Jedini život koji imamo je sada - a ne u nekoj fantastičnoj budućnosti koju čekamo ili u prošlosti za kojom žalimo. Kad zavolimo taj život - u svakom trenutku, onda živimo sretni u ljubavi. Volim glazbu kroz koju komuniciramo i ljubav i bol i radost. I sretna sam sto će nas ljubav ponovno okupiti u Lisinskom na Božićnoj čaroliji 22.prosinca.
POGLEDAJTE VIDEO: Tajči: "Na neke stvari ne možemo utjecati, trebamo se veseliti i nastaviti ga podržavati"
