Suzy Josipović Redžepagić (59), poduzetnica, bivša manekenka i autorica kuharice "Mama zna", svojim je kulinarskim talentom inspirirala mnoge. Majka triju kćeri, Hannan, Sarah i Tare i supruga Narcisa Redžepagića, uz kuharicu vodi i radionice kuhanja. Ova svestrana poduzetnica otkrila nam je svoje kulinarske početke, obiteljske tradicije te podijelila s nama što priprema za blagdane.
Autorica ste najprodavanije domaće kuharice posljednjih godina "Mama zna", koja uključuje čak 500 slanih recepata. Što vas je inspiriralo, kako ste izabrali recepte koje se nalaze u kuharici?
Nova "Mama zna" ima skoro 700 slanih recepata, ona prva "Mama zna" iz 2011. imala je 500 slanih recepata. Sretna sam što već ide i treće izdanje "Mama zna", a spremna je i slatka kuharica kojoj je sad jedini zadatak da s 900 recepata smanjim na nekih 300-400! To su sve recepti jela koje ja svakodnevno priređujem i radim, jednostavni, brzo se mogu spremiti, s dostupnim i lokalnim namirnicama, gradski, recepti moje mame i mojih baka, tradicionalni, ali s modernim, rekla bih – današnjim twistom. Što znači npr. nekad je u upotrebi više bila mast, danas maslac i maslinovo ulje… nekad zaprška koja je išla u skoro svaki čušpajz, danas nije potrebna.
Ljubav prema kuhanju razvili ste od majke. Koji je najvažniji savjet koji ste dobili od svoje majke o kuhanju?
Moja mama Nada je izvrsno kuhala, iako je bila poslovna žena, a ne samo domaćica. Bake su obje bile profesionalne kuharice. I tata mi super kuha i dan danas, sestra Lana isto super kuha, sve radionice radi sa mnom. Svaki savjet pamtim i danas, pokupi svu pjenu s juhe, jetrica samo kratko, luk na laganoj vatri dobro zastakli, posoli, zalijevaj patku, puricu, s vlastitim umakom, odstrani sve žilice… Ima ih. Sve što znam, znam zbog nje.
Koji je bio vaš prvi specijalitet? S koliko godina ste napravili svoje prvo jelo?
Ne sjećam se s koliko godina, nisam imala potrebe kuhati, kad su kuhale one. Mislim da sam prvo radila tatarski biftek (sjećam se mog 18. rođendana gdje sam ga servirala, a nitko nije znao što je to) pa škampe na buzaru. To su bili moji prvi specijaliteti.
Imate i kulinarske radionice. Kako birate teme za radionice?
Za prve radionice teme sam birala sama, a sada moje kćeri Tara i Hannan odlučuju što da kuham, što je najinteresantnije i njima i sudionicima. Najviše volim kuhati zagrebačku, talijansku i francusku kuhinju, mediteransku i bosansku. Ma volim sve. I slano i slatko. I ne znam volim li više kuhati ili jesti, sve volim.
Koliko osoba bude najčešće u jednoj grupi? Dolaze li više žene ili muškarci?
Dolazi više žena, oko 15-ak, to je taman za taj prostor gdje radim radionice i naravno, za sjajnu atmosferu.
Što ljudima najteže polazi za rukom? Koji su izazovi s kojima se susrećete kada radite na radionicama kuhanja?
Nisam profesorica pa da ih prozivam što znaju, a što ne. Netko dolazi na radionicu samo se podružiti jer je prekrasna energija, super atmosfera i dobro zajedničko kuhanje. Tko želi može kuhati cijelo vrijeme, tko ne želi kuhati, već samo naučiti i slušati, može samo gledati i odmarati, ali i tako uz samo pokazno kuhanje i naučiti. Različiti su nivoi znanja, netko treba osnovno, netko i ovako kuha svaki dan, ali je došao po nekoliko trikova i ideja. Najvažnije je da su kada odlaze svi prezadovoljni i sretni i da dolaze ponovo. Odlaze s punim rukama sponzora jer da njih nema, ne bi bilo ni tako dobrih radionica. Kvalitetne namirnice su iznimno bitne.
Kuhaju li vaše kćeri? Kojoj najbolje ide?
Sve više i više. Tara prednjači jer je godinu dana živjela sama u Madridu i svaki dan si je kuhala pa je i naučila, Hannan od nedavno živi s dečkom pa i ona sve više kuha, a moja najstarija kći Sarah ima sreću da njezin partner Jan voli i zna kuhati pa se ona još uvijek više bavi biznisom, što i puno više voli od kuhanja. Nikad nije imala potrebe kuhati, doći će već to, spontano… Bitno je da moji unuci vole doći kod svoje bake i kuhati sa mnom. Učim ih već od malih nogu.
Kuha li vaš suprug? Pomaže li vam i on nekada u kuhinji?
Nikada! Njega je majka naučila da samo uživa i ne ulazi u kuhinju i tako je i ostalo! Možda je tako i bolje – svaka kuhinja neka ima svog Chefa! Zato što se roštilja tiče – tu mu nema premca. Isto je i s pićem. On je zadužen za piće i zaista, najbolji je domaćin. Čaša nikad nije prazna. Tko zna – zna.
Kako izgleda vaš blagdanski stol? Koje specijalitete radite za Badnjak, a koje za Božić?
Tradicionalne uglavnom. Za Badnjak bakalar i pjenicu i na bijelo, paštetu od tune, škampe na buzaru ili punjene lignje, što žele… a za Božić patkicu/puricu s mlincima, guščju paštetu, francusku salatu, pole, domaću juhu, ugl. Ajngemahtec, domaći kruh, uštipke, salate, puno deserata…
Koji kolač najviše voli vaša obitelj? Koja slastica vašima nikad ne dosadi?
Reforma torta, souffle torta, bijela rolada, mille-feuille/kremšnite, bajaderu, linzere, vanilin kifliće, tiramisu, profiterole, palačinke…ima ih.
Iako ste vrsna kuharica, postoji li neko jelo koje vam nije uspjelo iz prve? Ako da, koje i što se dogodilo?
Ma sigurno je, svakome se dogodi, ništa strašno. Kažem uvijek, jelo ima drugačiji okus kad ga radiš s ljubavlju i strašću, ako ga radiš preko volje nikad nije tako ukusno, a i postoji mogućnost da ne uspije. Iskreno, ne sjećam se točno što nije uspjelo ali, ako ne gledaš na vrijeme zna zagorjeti, ako je prejaka vatra također, ako ne miješaš dobro. Kad kuhaš, treba biti fokusiran i skoncentriran na ono što radiš, naravno treba i znati što radiš, ali uvijek volim reći – kuhanje je igra, ali moraš znati pravila igre. Sva tvoja kreativnost, razigranost i talent mogu doći do izražaja.
Kako izgleda Božić u vašoj obitelji? Idete li na polnoćku, okuplja li se vaša obitelj za ručkom?
Blagdani su vrijeme blagostanja, mira i ljubavi. Toliko volim vrijeme blagdana, da bi željela da su svi uvijek ovako dobre volje, pomirljivi, humani i dobroćudni kao za vrijeme Badnjaka i Božića. Volim lampice i okićen grad, još više Bijeli Božić. Badnjak ujutro uvijek kuham i pripremam, a onda idem u grad. To je neka tradicija. Moji prijatelji u Bulldogu, navečer kući večera s obitelji. Božić ručak za cijelu obitelj kod mene. Od ranog jutra radi pećnica… otvaranje poklončića pred borom, ručak pa zabava, igra s mojim unucima… Štefanje lagani odmor i uglavnom, jede se ono što je ostalo od Božića.
POGLEDAJTE VIDEO: Od masaža do kuhanog graha: Splićanima nudili sve što im srce poželi. "I muzike, ića i pića"
