Stankica Stojanović (40), pobjednica treće sezone RTL-ova showa "Gospodin Savršeni", odlučila se na veliku životnu promjenu. Iako je modni dizajn njena velika strast i time se godinama uspješno bavi, posljednjih nekoliko godina obilježila su teška iskustva zbog neadekvatnih filera koji su ostavili posljedice, ne samo na fizičkom, već i na psihičkom planu. Upravo ti izazovi potaknuli su je da krene potpuno novim putem. Upisala je edukaciju iz Gestalt psihoterapije, s namjerom da jednog dana profesionalno pomogne drugima.

Stankica nam je otkrila kako je došla do te odluke, što je sve proživjela na tom putu, čime se točno želi baviti te koliko joj je danas važno mentalno zdravlje.

Na društvenim mrežama ste objavili da ste upisali edukaciju iz psihoterapije. Kako ste se odlučili na taj korak? Jeste li dugo o tome razmišljali?

Kada sam upisivala svoj prvi fakultet, željela sam da to bude psihologija i psihoterapija, ali život me tada odveo u drugom smjeru. Danas mi je drago što se to nije dogodilo tada, već sada, kad sam zrelija, kad imam iskustvo, i kad razumijem stvari dublje nego prije.  Ova odluka nije došla preko noći. To je priča koja je rasla godinama, tiho, iz potrebe da razumijem i sebe i svijet oko sebe na dublji način. Sad kad sam konačno na tom putu, osjećam da se nešto zaokružilo, kao da sam se vratila onome što me oduvijek čekalo.

Foto: Instagram

Ima li ova odluka veze i s vašim osobnim iskustvom nakon problema s filerima? Je li to bio trenutak kada ste počeli dublje razmišljati o mentalnom zdravlju?

Apsolutno. To iskustvo je bilo jedna velika trauma i prekretnica u mom životu. Ne samo fizička, već duboka psihološka. Kada se dogodi naružavanje lica, to ne pogađa samo površinu, to dira u sam identitet, u psihu, u sistem vrijednosti. Morala sam se suočiti s bolom, sa strahom, s pogledima, s komentarima, s ljudima koji su mi to napravili i koji su me, čak i nakon svega, nastavili diskriminirati i psihički maltretirati.

To je bilo razdoblje konstantnog suočavanja, ali i učenja. Morala sam, htjela ne htjela, baviti se sobom dublje nego ikad prije. Da idem na psihoterapije, da razumijem šta se u meni događa, da spasim ono što se još moglo spasiti, psihu. I kad sam se već otvorila prema tom procesu, shvatila sam da želim još dublje ući u to. Da razumijem kako čovjek uopće funkcionira, što ga pokreće, što ga ruši, a što ga ponovo gradi. Iz te potrebe se rodila odluka da upišem edukaciju iz psihoterapije. Nije to došlo iz radoznalosti, već iz iskustva koje me ogolilo do kraja i natjeralo da u svemu tražim smisao, ljudskost i istinu.

BRAVO /

Novo poglavlje! Stankica iz 'Gospodina Savršenog' upisala psihoterapiju: 'Kod nas žene često gledaju kao da imamo rok trajanja'

Koliko je bitno mentalno zdravlje? Mislite li da se u našem društvu još uvijek premalo govori o toj temi?

Mentalno zdravlje je temelj svega, ali ga često uzimamo zdravo za gotovo, sve dok se ne sruši. Nažalost, kod nas još uvijek postoji sram, stigma, predrasude. Ljudi se lakše odluče na fizičku promjenu nego na unutrašnju. A zapravo, promjena koja mijenja život uvijek počinje iznutra. Zato želim o tome govoriti javno, bez patetike, bez srama, jer ako to može potaknuti makar jednu osobu da potraži pomoć, onda sve ima smisla.

Foto: Instagram

Vi ste dizajnerica. Planirate li izaći iz svijeta mode nakon položene edukacije psihoterapije i potpuno se posvetiti toj branši?

Ne, nikako. Moda je moj jezik. Ono što se možda promijenilo je način na koji je sada doživljavam. Moda i psihoterapija se bave istim stvarima, identitetom, autentičnošću, samopouzdanjem, načinom na koji se predstavljamo svijetu. Ne želim birati između njih. Želim da se nadopunjuju, da ono što stvaram izvana bude u skladu s onim što osjećam iznutra.

Imate li već ideju u kojem pravcu biste voljeli usmjeriti svoj psihoterapeutski rad? Neka specifična tema, problematika ili skupina klijenata?

Najviše me zanimaju teme identiteta, samopouzdanja i odnosa koje gradimo prema sebi, drugima i svijetu. Posebno me dotiče pitanje autentičnosti jer mislim da većina naših unutrašnjih borbi počinje onog trenutka kad se udaljimo od sebe. Kada počnemo živjeti slike, a ne istinu. Kroz sve što sam prošla, naučila sam koliko su ljudi složeni, koliko iza svake maske stoji neki mehanizam preživljavanja, a iza svake “hladnoće” potreba da se bude voljen.

Upravo zato me psihoterapija privlači: ona ne osuđuje, nego razumije. Ne popravlja čovjeka, već ga uči da vidi sebe. Ako jednog dana kroz svoj rad budem mogla pomoći ljudima da vrate kontakt sa sobom, da prepoznaju gdje ih boli i da taj prostor počnu njegovati, to će za mene biti smisao svega. Ne želim se baviti “problemima”, već ljudima. Njihovim istinama, slojevima, tišinama jer vjerujem da se pravo iscjeljenje ne događa u terapijskoj sobi, ono počinje onog trenutka kad se čovjek prvi put pogleda i kaže: "Dobro, spreman sam razumijeti".

POGLEDAJTE VIDEO: 'Pamtit ćemo ga cijeloga života...' Bili smo pred Skenderijom, Sarajevo je plakalo za Halidom