noćas je poginuo u Njemačkoj, a već je jednom imao tešku prometnu nesreću. Devedesetih godina u Beču na pjevača su nasrnuli noževima, ali on se nije predao, hodao je krvav ukrug čekajući pomoć i tako sačuvao svijest i vlastiti život, piše Kurir.
Skoro ga ubili u Beču
Upravo ovu situaciju on je opisao kao jednu od najtežih u svom životu. Na pitanje je li bilo razdoblja kada je pjesma utihnula u njegovu životu i srcu, on se prisjetio ovoga događaja:
"Nije bilo takvih situacija, osim jedne, koja je mogla prekinuti, ne samo moju pjesmu, već i moj život. To se dogodilo u Beču, u vrijeme onog embarga, kada se nije moglo putovati bez stranih papira, koji su podrazumijevali da moraš imati i stan. Ja sam imao te austrijske papire i jedne večeri krenuo sam iz stana u restoran u kome sam nastupao."
"U mračnom haustoru zgrade, dočekali su me neki ljudi i počeli me ubadati nožem i udarati 'bokserima'. I ja sam, pravo da vam kažem, vidio smrt vlastitim očima. Srećom, dugo sam se bavio sportom pa sam bio okretan i brz, i kada je sve to počelo, uspio sam ostati na nogama, kretati se, tako da me nisu uspjeli onesvijestiti, jer bi onda, sigurno, do kraja završili posao."
Najveća životna želja
"Izgleda da nisu imali puno vremena, a nisu ni očekivali takav otpor pa su u jednom trenutku pobjegli. Dobio sam dva uboda nožem u leđa i jedan jak udarac 'bokserom' u lice. Nisam imao drugog izbora nego da se vratim u stan, na treći kat, da pozovem pomoć. Zgrada nije imala lift, i ja sam se, onako izranjavan i krvav, popeo gore, ni sam ne znam kako. Izbrojio sam točno sedamdeset i dvije stepenice."
"Telefonirao sam prijateljici, koja je odmah pozvala policiju i Hitnu pomoć, skinuo sa sebe kaput i sako koji su bili užasno teški, natopljeni krvlju, i šetao po stanu, da se ne bih onesvijestio, jer tko zna bih li onda preživio. Policija i hitna su brzo stigle i sve se, srećom, dobro završilo. Kasnije sam saznao da je, navodno, jedan od vlasnika lokala u Beču angažirao te ljude, dajući im neke velike novce, da bi spriječio konkurenciju da radi. To je bilo jedino iskustvo poslije kojega je bilo teško nastaviti", pričao je Šaulić.
"Još samo da dočekam da oženim sina, jer mi je danas jedina neostvarena želja da zapjevam na njegovoj svadbi i igram se s njegovom djecom. Ništa bolje i više ne bih poželio, nego kako se odvijao moj život i moja karijera i baš ništa ne bih mijenjao, jer sam ostvaren i sretan čovjek", izjavio je Šaulić u istom intervjuu.
