Njezina međunarodna karijera započela je skandalom. Sa 19 godina je nastupila gola i odglumila orgazam u legendarnoj češkoj erotskoj drami Ekstaza (Ecstasy, 1933.), Gustava Machatýja. Ona je seks bomba, američka glumica, izumiteljica i filmska producentica podrijetlom iz Austrije - Hedy Lamarr.
Život Hedy Lamarr doima se kao da je izvađen iz neke avanturističke knjige. Lamarr, koja je rođena u Beču, udala se za bogatog austrijskog proizvođača oružja.
"Vrlo brzo sam shvatila da nikada ne bih mogla biti glumica dok sam njegova supruga… On je bio apsolutni monarh u braku… Bila sam poput lutke. Bila sam kao stvar, neki umjetnički predmet koji se mora čuvati - i biti zatočen - bez pameti, bez vlastita života ", kasnije je Lamarr napisala o svom bivšem mužu, piše Traveler Master.
Jednom ga je uspjela nagovoriti da joj dopusti da na sebe stavi sav svoj nakit kako bi zasjala na raskošnoj večeri, a nakon što je sve svoje dragocjenosti pričvrstila na tijelo - netragom je nestala.
'Majka WiFi-ja'
Kasnije se sastala s vlasnikom MGM -a u Londonu, koji ju je angažirao kao glumicu, ali neki kažu da je njezin najveći doprinos bio u razvoju sustava radijskog navođenja savezničkih torpeda u Drugom svjetskom ratu, koji se danas koristi u WiFi i Bluetooth tehnologiji.
Kako piše Cheddar News, Lamarr su prozvali "majkom WiFi-ja". Sve do 1985., kada je FCC deklasificirao vojnu uporabu njezinog otkrića, Lamarrin doprinos mnogim tehnologijama koje omogućavaju globalnu komunikaciju bio je uglavnom skriven od svijeta. Osim što je bila pionirka u tehnologiji, Lamarr je bila poznata hoivudska glumica, hvaljena zbog svoje božanske ljepote, što je pokrenulo nagađanja da je upravo to razlog zašto je njezino tehničko postignuće toliko dugo bilo nepoznato.
Rođena kao Hedwig Eva Maria Kiesler 1914. u Beču, Lamarr se vrlo rano zainteresirala za tehnologiju i izume. Već u dobi od pet godina pokazala je znatiželju za unutarnjim funkcioniranjem glazbene kutije koju je dobila na dar, pa ju je rastavila i sastavila. No, sa 16 godina prvi je put dobila malu ulogu u njemačkom filmu Geld auf der Staβe (Novac na ulici).
Pionirka u golotinji
Lamarr je katapultirana u zvjezdano nebo nakon što je objavljen film Ekstaza, koji je zapravo bio pionirski pokušaj filma u prikazivanju golotinje i seksualnosti.
"To je bio prvi nepornografski film s golotinjom u Europi u to vrijeme, i uistinu nije bio pornografski. Bio je to umjetnički film, ali istodobno se na ekranu nikada nije pojavila potpuno odjevena glumica", rekla je Marie Benedict, autorica povijesno-fikcijskog romana o Hedy Lamarr, Jedina žena u sobi (The Only Woman in the Room).
Brak s austrijskim trgovcem oružjem
Međutim, uloga carice Elisabeth u predstavi Sissi privukla je jednog od najvećih i najstrašnijih trgovaca oružjem u Austriji, Fritza Mandla. Godinu dana kasnije njih dvoje su se vjenčali, ali blaženstvo je kratko trajalo, budući da je Lamarr bila nezadovoljna svojom ulogom u braku. Svodila se uglavnom na ulogu domaćice tijekom kućnih zabava.
Ipak, upravo su zabave rasplamsale njezin plamen za inovacijama. Naime, kao proizvođač streljiva, Mandl je bio domaćin nekim od budućih igrača Osovine u Drugom svjetskom ratu. Osjetljivi razgovori vodili su se nadomak Lamarr, a ticali su se širokog raspona tema, uključujući oružje i vojne strategije.
Njihov brak postao je toksičan tako da je u brojnim prilikama pokušavala pobjeći. Godine 1937. uspjela je u dramatičnom bijegu koji je uključivao drogiranje sluškinje koja je bila jako slična njoj, uzimanje njezine uniforme i iskradanje samo s odjećom, gotovinom i nakitom. Dok je za sobom ostavljala brak, podaci koje je imala o predstojećem ratu ukorijenili su joj se u umu.
Na kraju je otišla u London, a zatim i u Ameriku nakon što je upoznala suosnivača MGM studija Louisa B. Mayera. Mlada međunarodna superzvijezda uspjela je u Hollywoodu s ulogom u blockbusteru Alžir (Algiers, 1938.).
Tehnologija 'skakanja' frekvencije
Tek kad je Lamarr upoznala "lošeg dečka glazbe", Georgea Antheila, avangardnog glazbenika, izumitelja i inspektora streljiva, počela je izrađivati plan kako bi učinila nešto korisno za rat. Shvatila je važnost radijske komunikacije i da će ona biti glavni čimbenik u borbi te su njih dvoje počeli petljati s idejama kako zaštititi torpeda od ometanja signala.
Razvili su sustav radijskog vođenja, namijenjen korištenju tehnologije "skakanja" frekvencije. Radioodašiljač i prijamnik stalno bi prebacivali na različite frekvencije kako bi se izbjeglo presretanje i smetnje. Lamarr i Antheil su dobili patent za tehnologiju 1942. godine, osam mjeseci nakon bombardiranja Pearl Harbora, ali mornarica je u početku odbacila koncept.
"Možda je jednostavno bilo preskupo, previše teoretski, previše riskantno, ali moram reći da će uvijek postojati dio mene koji će se pitati je li činjenica da je Hedy bila žena, i poznata lijepa žena, utjecala na donošenje odluka", rekla je Benedikt.
Ostali bez ikakve naknade za izum
Iako tehnologija nije primijenjena tijekom Drugog svjetskog rata, vojska će je nastaviti koristiti tijekom 1950-ih te stvoriti sonobuvu, koja je omogućavala sonarsko otkrivanje podmornica. Nažalost za Lamarr i Antheila, patent je istekao 1959. godine, tako da nisu dobili nikakav novac za korištenje njihova izuma. Američka je vojska također započela s primjenom tehnologije kako bi brodovi mogli komunicirati tijekom Kubanske raketne krize 1962. označivši je širokim spektrom promjene frekvencija (FHSS).
