Poznati crnogorski glumac Žarko Laušević (58) objavio je treću knjigu pod nazivom "Sve prođe, pa i doživotna" u kojoj je detaljno opisao svoj boravak u zatvoru, ali i zlostavljanje koje je tamo doživio.
Jedna od zapamćenijih uloga Lauševića definitivno je ona u "Oficiru s ružom" gdje je odglumio s Ksenijom Pajić (57) jednu od najpoznatijih erotskih scena jugoslavenskog filma. Nakon toga je snimio još dvadesetak filmova, dok 1993. godine u Podgorici, u tučnjavi, nije ubio dvojicu i ranio jednog mladića.
Zatvor i odlazak u SAD
Zbog toga je proveo četiri godine i sedam mjeseci u zatvoru, a 1999. izašao je i napustio Crnu Goru, odselivši u SAD.
Sudski postupak se nastavio, a glumac je osuđen na još 13 godina zatvora. Ipak, srpski predsjednik Boris Tadić ga je odlučio pomilovati. Dok odluka vrijedi za Srbiju u Crnoj Gori za njim je još raspisana tjeralica.
"Sloboda više nikada ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu što misle o meni, da me svojataju, mrze i mrcvare", rekao je Laušević obraćajući se preko videolinka beogradskoj publici na predstavljanju svoje prve knjige 'Godina prođe, dan nikad'.
Seksualno zlostavljanje u zatvoru
Ipak, možda je najšokantniji dio iz knjige koji piše o seksualnom zlostavljanju u zatvor, piše Kurir.
Dio iz knjige Žarka Lauševića:
"Bilo je to prije nekih dvije i pol godine. Centralni zatvor u Beogradu. Možda najteži period mog dotadašnjeg robijanja. Ipak, jedna noć je bila drugačija. Nisam to i želio na ove stranice. Htio sam zaboraviti Bilo je to negdje oko moje slave, Đurđevdana.
Ona, ta medicinska sestra, me je, dan-dva ranije, molila za autogram... Bila je noć. Noću i sestre moraju dežurati. Ako nekom pozli.
Malo podignem 'suzni' pogled - vidim ženske klompe! Gledam zglobove iznad klompi. Polako podigoh pogled. Nisam ja imao mnogo vremena. Jesam li imao izbora? Spustila se, gurnula me i svukla mi trenirku. Ležim na hladnom betonu dok medicinska sestra kreće da me oralno nagovara.
Scena je kao u malo gorim porno-filmovima. Razmišljam, gdje li je narednik? U onim najgorim pornićima on bi sad naišao i priključio nam se. Nadam se da neće. Ne! Ne mogu.
'Ne sviđam ti se?', prošaputa. Ima lijepe, zdrave zube. 'Mom prijatelju u petici treba pomoć.'
'Bojala se da nas ne čuje narednik'
'A tebi, što tebi treba?', pita me šapatom, počeo sam sebe uvjeravati da u stvari uopće nije ružna. Kad je i posljednja obrana mog tijela pala, pristala i ustala, sjela je na mene i kao da je na nekom egzotičnom mjestu sa svim vremenom ovog svijeta, počela je lagano da se ljulja i uzdiže. Jedno vrijeme mi je s obje ruke pritiskala usta. Mislio sam da je to dodatno uzbuđuje, all sam kasnije shvatio da se bojala da nas ne čuje narednik, ili možda moj brat.
'Što to se tamo događa!' pisnu iz dubine hodnika.
'Terapija, naredniče!', odvoji se nervozno od mene."
