Ivanka Mazurkijević se pridružila poznatim osobama koje su podigle svoj glas u jeku trenutnih društveno-političkih zbivanja u zemlji.
Na Facebooku je napisala dugačak tekst u kojem je nabrojala sve što joj smeta, a osvrnula se na nastalu situaciju oko Ivice Đikića te Hrvoja Hribara.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
"Ovo sa Đikićem i HAVCOM i sa SuperSuperom nam govori što? Gledala sam godišnjicu Matice Hrvatske? Intelektualci, profesori moji, suradnici Havca, profesori, predavači, nastavnici ... svi vi što ste dugo i u noć učili, predavali NE možete više gledati sebe u ogledalo, tolerirati to šutnjom.
Glasno u svojim sredinama reagirajte, tražite očitovanja od svojih Dekana. Sad nije trenutak za biti komfornist, kukavica ... jer svi ćete letjeti ... možda već i letite. Svi smo mi lezbe, pederi, Đikić, Hribar! Ako ne možemo na ulice neka barem u vašim sredinama u kojima živite i radite postoji reakcija, pismena, usmena, facebookova, bilo kakva ... vjerujem
Zašto ja nisam Rumunjka? Zašto?
Mislimo da možemo odustati od svoje države? Zašto to mislimo? Drugdje ćemo biti gosti i možda nam to bude ok jer smo i ovdje ograničeno i na posudbu. No, u ovom trenutku ovo smo proglasili svojim domom i svojim jezikom te dajte na pokušamo živjeti u kakvo-takvo normalnoj sredini u kojoj postoje osnovne vrijednosti, ako tako hoćete "uglavnom kršćanske" koje promoviraju ljubav, pravednost, iskrenost i brigu za ljude manjinske i slabe. Pa otkud ovaj užas? Kakve su to uniforme, gdje su majke? Zar zbilja mislite svoju djecu obući i zelene NATO balerinke i poslati ih da ih osakate i ubiju za kapitalističke mastodonte koje zabole ona stvar za Vas? Jeste se toliko nagutali voska sa umjetnih jabuka da Vam mozak ne može odaslati poruku.
To ne mogu dozvoliti! To ne smijemo tolerirati. Ima nas više! Nećete me zavaditi sa susjedom na temelju starih jama. Svi su ubijali. Svi su pogriješili. I mi sad griješimo što djelujemo mlako. I mi sad radimo "stanje" jer ne reagiramo prije nego padne prva žrtva. A pale su prve žrtve. Moja generacija zna da prešućivanje nepravdi ne vodi do pravde nego do žestokog sranja. Još od onog prije nismo sve ljude našli, ni od onog prije, ni onog prije. A sad sudjelujemo direktno u nastanku novog.
Ako sam Vas sad iznervirala. Oprostite mi. Ja sam opet glupa. Zašto ja nisam Rumunjka danas?
