EMOTIVNA ISPOVIJEST /

Paola Valić Bekić za Net.hr: 'Trauma me nije uništila, ojačala me. Ovo je moj novi početak'

Nakon dva desetljeća glazbene pauze, Paola je otvorila dušu za naš portal i progovorila o novoj pjesmi i životu u Norveškoj

7.4.2026.

10:42

Irena Grgić

Joachim Engelstad

Nakon gotovo dva desetljeća tišine, Paola Valić Bekić (44) vraća se glazbi - snažnije, iskrenije i ogoljenije nego ikad prije. Novi singl 'Trauma' ne označava samo povratak na scenu, već i osobnu prekretnicu, emotivnu ispovijest i simboličan novi početak.

Između života u Norveškoj, majčinstva i svakodnevnih izazova daleko od doma, Paola je godinama stvarala u tišini, daleko od reflektora. Danas se vraća s pjesmom koja, kako sama kaže, nije nastala iz jedne situacije, već iz života. 'Trauma' donosi univerzalnu priču o boli, ali i snazi, o lomovima koji nas oblikuju i izborima koji nas definiraju.

U razgovoru za Net.hr otkriva što ju je potaknulo na povratak nakon 19 godina, kako su nastajale nove pjesme, koliko ju je život promijenio i zašto je danas, više nego ikad, spremna biti potpuno svoja.

Kako je nastala ideja za Vašu novu pjesmu "Trauma" i što Vam je bila glavna inspiracija?

Trauma je nastala u jednom dahu skupa s mladim i talentiranim glazbenikom Tonijem Grbešićem iz Širokog brijega, s kojim sviram akustične večeri u Oslu, a dogodila se kao sve naše pjesme koje pripremamo. Imam jako puno tekstova koje sam napisala otkad sam preselila u Norvešku, i kad se nađemo u studiju, naše kreativne energije se fenomenalno poklope; ja mu otprilike kažem što želim i u kojem smjeru mora ići pjesma, počnemo raditi i kreiramo zajedno. Glavna inspiracija su mi bile moje osobne traume, a nisam po tom ništa posebna, svaki čovjek ih ima, ali sam odlučila potpisati primirje s njima i pretočila sam ih u pjesmu. Vjerujem da se svatko može naći u Traumi, jer ima univerzalno značenje te snažan i emotivan tekst koji nosi cijelu pjesmu. Trauma nije nastala iz jedne situacije - nastala je iz života. Iz svega što te slomi, pa te opet natjera da ustaneš. To nije pjesma o boli, to je pjesma o preživljavanju. Jer trauma te ili uništi... ili te napravi opasno jakim. A ja sam izabrala ovo drugo.

Što za Vas osobno znači povratak glazbi nakon skoro dva desetljeća pauze?

Moram priznati da sam jako sretna jer glazba je oduvijek bila moj put. Još od mladih dana u zboru Zvjezdice gdje sam usavršila klasično i operno pjevanje, pa kasnije, kad sam premlada ušla u svijet showbusinessa i već s 20 godina jurcala po turnejama po Americi, Kanadi i Australiji... ali sad imam zrelost i iskustvo i zato znam da će ovaj novi start biti puno pametniji i mudriji. Želim raditi ono što najviše volim i osjećam, a to je glazba. Ona me čisti i puni, a pogotovo kroz nove autorske pjesme, osjećam kako otpuštam puno boli i rana koje sam skupila kroz život.

Kako biste opisali ovo novo glazbeno poglavlje u svojoj karijeri u odnosu na ranije razdoblje?

Ova nova Paola, pardon Paola V, nema 2% veze sa starom Paolom. Jedino je ostao isti neslomljivi duh koji sam uvijek imala. Pjesme su potpuno drugačije od bilo kojih mojih starih pjesama, sve su na engleskom, bit će koja i na hrvatskom, naravno... ali su životopisne, iskrene... ne bave se samo propalim ljubavima, nego mnogim sociološkim i društvenim pitanjima današnjeg svijeta. Ranije sam bila mala naivna djevojčica koja je vjerovala svima, danas sam svjesna i hrabra žena koja ima iskustvo, mudrost, al i dalje taj dječji duh i ludost koji me tjeraju naprijed, ma koliko god me život lomi. A lomi me, vjerujte mi, svaki dan.

Koliko se Vaš pristup stvaranju glazbe promijenio kroz godine i životna iskustva?

Sad pišem tekstove sama, glazbu radim s Tonijem, ne stoji mi nad glavom nikakav manager koji mi govori što ili kako moram: sama donosim odluke koje se tiču glazbe i što i kako sljedeće - naravno, uz svoj mali, ali cijenjen tim, na kojem sam neopisivo zahvalna. Želim ljudima prenijeti iskrenu i pravu Paolu, a kad imaš ljude koji ti neprestano govore kako i što moraš: izgubiš se. To više nisi ti. Radim s ljudima od povjerenja koji me prihvaćaju takvom kakva jesam. Toni, gitarist i Dario, inženjer zvuka i DJ s kojim pripremam glazbene kvizove u Oslu. Oni su kroz sve ovo postali i prijatelji, ne samo suradnici.

Pjesma "Trauma" nosi snažan emotivni naslov, je li ona osobna ispovijest ili univerzalna priča?

Ona je i jedno i drugo. I osobna i univerzalna priča, jer koliko god mislimo da je naša bol jedinstvena, istina je da svako nosi nešto svoje. Svi prolazimo kroz lomove, samo što ne vidimo tuđe bitke jer gledamo život kroz vlastite oči. I tu često upadamo u zamku, sudimo, uspoređujemo, a zapravo nemamo pojma što netko drugi nosi u sebi. Ova pjesma je moj glas, ali i ogledalo. Podsjetnik da iza svakog osmijeha može stajati borba koju ne razumijemo i da bi možda svi trebali biti nježniji jedni prema drugima kad bismo to stvarno shvatili.

Što Vas je motiviralo da se ponovno aktivirate na glazbenoj sceni upravo sada?

To se već dugo u meni kuha. Nije došlo s neba. Počelo je s TV projektom u kojem sam sudjelovala, ali sam nedugo nakon toga odselila u Norvešku i onda je sve stalo. Prošle godine sam krenula s Dariom raditi glazbene kvizove i to je bio neki triger za sve. On mi je jedan dan samo rekao: 'Ti trebaš svoj album'. I nije znao s kim ima posla. (smijeh) I da ću se ja odmah uhvatiti olovke i papira. Nedugo nakon toga sam upoznala Tonija i čim smo počeli svirati probe za akustične večeri u Oslu, ja sam ga povukla za rukav i rekla: 'Imam neke tekstove, daj da malo probamo stvorit nešto naše...' Počeli smo lani u devetom mjesecu i nisam nikome ništa htjela govoriti dok ne objavimo prvu pjesmu.

Već neko vrijeme živite i radite u Norveškoj. Kako izgleda Vaš život u Oslu? Čime vas je osvojio ovaj grad?

Život u Oslu je i lijep i težak. Lijep jer je grad divan, ali i dosadan, osim ljeti kad je potpuno lud. Međutim, paše mi taj mir koji mi je pružila Norveška. Težak, jer ne želite ni znati koliko krugova pakla prolazite kad ste daleko od svog doma, to može razumjeti samo osoba koja je napravila istu stvar. Pa da ne govorim o kulturološkim razlikama, jeziku, zimi koja ponekad nema kraja... Grad je manji od Zagreba, ali je miran i ima more. S obzirom na to da sam ja iz Rijeke, meni moj pogled iz vrta u more, sa svim mojim životinjama, ne može nitko platiti. Dani su mi prekratki za sve ono što želim, jer pored regularnog posla, imam i svoj obrt Velvet Voice, pa ponekad radim i po 16-17 sati i vječito sam premorena. A imam i sina u najzahtjevnijoj dobi, pubertetu, bez baka servisa, logistike i bilo kakve pomoći, pa onda zamislite... Veselo je, veselo. Ali, neću se žaliti. Dok je zdravlja, sve je dobro. Zahvalna sam na ovom iskustvu selidbe, jer kad čovjek prođe nešto tako, zaista te ništa više ne može slomiti. Pogotovo selidbu u Norvešku, koja je jedna od najzahtjevnijih zemalja na svijetu za integraciju stranaca.

Ondje ste sada već pet godina, planirate li u nekom trenutku povratak u Hrvatsku?

Ne, za sada... volim biti ovdje. Volim doći doma i nadam se da će me posao (glazba) u budućnosti natjerati da češće i dođem u Hrvatsku, al’ za sad, dobro mi je tu gdje jesam. Zamislite da sad bacim u vodu sav ovaj trud, tek sam savladala jezik 65%/70%, pa bila bi zbilja blesava? Ponosna sam Hrvatica i to jako rado ističem. Norvežani vole Hrvate, al’ sad mi je tu dobro i otvorile su mi se neke prilike, tako da... Jednom, sigurno, na moj Krk... U starosti... Ako me Bog nagradi da poživim. Danas nestaneš u sekundi, tako da, život je sekunda. Ne zamaram se s budućnosti, konačno sam naučila živjeti u trenutku.

Što vam najviše nedostaje iz Hrvatske? Ljudi, mentalitet, hrana, nešto drugo?

Najviše mi fali familija i prijatelji. Brat, sestra, roditelji... logično. Hrana ponekad, s vremena na vrijeme, onda natjeram svoje da mi pošalju paket s hrvatskim proizvodima pa cvilim iznad Franck kave. (smijeh) Al’ brzo obrišem suze i krenem dalje. Ne nedostaje mi mentalitet u smislu koji ljudi često romantiziraju. Ja sam taj dio života doživjela i kroz lijepe i kroz jako teške stvari. U jednom periodu bilo je puno osuda i etiketa, i to te ili slomi ili nauči da izgradiš vlastiti identitet bez potrebe za tuđim odobravanjem. Mene je naučilo ovo drugo. Danas biram mir, autentičnost i ljude koji vide suštinu, a ne etiketu.

Za kraj, pjesmom "Trauma" simbolično ste najavili svoj novi početak, možemo li uskoro očekivati cijeli album? Možete li otkriti kakav će glazbeni smjer imati?

Apsolutno je u pripremi novi album. Ide nam već početkom ljeta novi singl koji je zbilja predivan i skroz drugačiji od Traume. Ona je mračna, ali daje nadu. Dok je ovaj novi singl, na kojem sad radimo, teška pozitiva i ima snažan refren. Ne želim pričati o datumima, al’ vjerujem da nekad, iduće godine, 2027., možemo imati sve spremno. Album će biti sve samo ne očekivan. Bit će tu raznih soundova, od emotivnih, ogoljenih trenutaka do jačih, čak i rokerskih stvari. Ne želim se staviti u jednu ladicu, jer ni život nije takav. Svaka pjesma nosi svoju priču i energiju, i mislim da ćemo stvarno iznenaditi ljude. Najviše me veseli što je ovo projekt u kojem sam potpuno svoja. Do tad samo treba preživjeti. Vidite u kakvom ludom svijetu živimo, svaki dan je blagoslov. Samo da bude mira, a onda će biti i pjesama.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Otkrivamo što astronauti Artemisa 2 jedu, kako vježbaju i spavaju

Paola Valić Bekić

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.