Antu Vlašića Casha brojni pamte po pjesmama u kojima je gorljivo kritizirao nauk Crkve. No, mnogi ga pamte i po tome što je otvoreno priznao da je tada bio premlad za donošenje ikakvih zaključaka: "Ne mogu se načuditi kakve sam pjesme nekada pisao. Otkud meni pravo da sa 17 godina, vođen nekakvim nezrelim aktivizmom, kritiziram Crkvu? Kada danas razmišljam o toj pjesmi, mislim da ona predstavlja moja neka glupa kratkovidna nezrela pubertetska uvjerenja, ali i loš pokušaj afirmacije u društvu koje voli kritiku. Naravno da Crkva ima svojih propusta, mana i rana, ali je ne može kritizirati onaj koji je u potpunom neznanju i grijehu", objašnjava te navodi kako je jedini koji može kritizirati Crkvu sam Isus. Jedan je od onih koji tvrdi kako svako obraćenje počinje padom na potpuno dno. Na jednom od susreta s mladima otkrio je da mu slava nakon obraćenja nije ništa značila: "Sve što radiš bez Boga, mora završiti loše. Mladost sam izgubio po kafićima. Zanimljivo je - kad sam se obratio, postao sam i uspješan. To mi nije ništa predstavljalo nakon obraćenja. Lijepo je da čime god da se baviš da štima, da donosi novce i da sve funkcionira, ali to ništa ne možeš bez Boga. Kad se obratiš, onda želiš samo mir. Meni je Isus nakon obraćenja dao slobodu od želje za uspjehom. Nemam potrebu da me itko od vas zna ili da itko od vas smatra da sam zanimljiv. Nekad sam vapio za time da budem najzabavniji i tako je i nastala moja karijera. Sad znam da me Isus voli i da sam njemu najzabavniji i to mi je dovoljno. Samo da su njemu dobre moje fore, to mi je dovoljno".

Njegova prezimenjakinja, jedna od najboljih hrvatskih sportašica, izvanredna Blanka Vlašić proživljavala je puno toga iza zatvorenih vrata. Na Mladifestu u Međugorju odlučila je progovoriti o svom obraćenju, koje se dogodilo gotovo paralelno s obraćenjem njezina brata: "Nas dvoje nismo mjesec dana razgovarali zbog jednog nesporazuma i za to se vrijeme kod njega dogodilo obraćenje. Brat mi je pričao o svom obraćenju i o Bogu. Krenuli smo prema autima i tamo, na tom pustom parkiralištu, za vrijeme njegova monologa dogodilo se moje obraćenje. To je bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život. I mene cijelu iz korijena. Prisjetila sam se u tom trenutku Boga, svog Spasitelja. Bog mi se smilovao. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam prvi put u crkvu na misu, ispovjedila se i pričestila. I to je bila moja prva misa nakon toliko godina" kroz suze je priznala Blanka.

Simonu Gotovac, odnosno Simonu Mijoković od pakla droge, alkohola i prostitucije spasio je, nitko drugi nego njezin bivši suprug - Ante Gotovac. Za Večernji list otkrila je kako je izgledao njezin susret s paterom Zvjezdanom Linićem, kog kojega ju je i doveo Gotovac: "Živjela sam u ponoru grijeha, u drogi i kokainu, u bulimiji, u prostituciji i nemoralu, u okultizmu, išla vračarima i moj život doista je bio život u tami. Doslovno sam služila tijelu, svijetu i đavlu. Kad sam došla k pateru Zvjezdanu u Tabor i prvi put se ispovjedila, tada je došlo olakšanje i moje prvo „da, Gospodine, evo me dolazim vršiti volju tvoju!“. Uvijek kažem kako je obraćenje proces koji traje cijeli život, ali moje prvotno obraćenje bilo je kad sam se životno ispovjedila kod patera Zvjezdana Linića", priznala je Simona, danas sretno udana žena i majka četvero djece - Gabrijele, Jošue, Amalije i Zvjezdane.

Pater Zvjezdan Linić nije promijenio samo Simonu. Kod njega je na duhovne seminare išla i pjevačica Sanja Doležal. Naime, Sanja je sa samo 25 godina, na vrhuncu slave kao pjevačica Novih fosila, osjetila da postoji neki veći smisao od onog kojeg je tada živjela. Za Večernji list progovorila je o svojoj vjeri: "Nekad sam jača, nekad slabija... Ali znam da postoji smisao. Vjera mi pomaže u svemu, sigurno me održava na nogama i nakon gubitka mojeg životnog partnera i najboljeg prijatelja, mojeg supruga. Nije lako, ali u vjeri imam utjehu i nadu".

"Crkva je servis duše", barem ako pitate poznatog TV voditelja, Roberta Knjaza koji tvrdi kako mu je Bog pomogao kada je to najmanje zaslužio. "Crkva je kao neki servis za dušu. Primjerice, kad se auto pokvari ili kompjuter slijedi panika i u roku pola sata ćeš naći nekoga da ti to popravi. Dok dušu i karakter svi često zanemarujemo. Dakle, meni crkva služi kao neki korektiv koji me podsjeti kakav bi zapravo trebao biti", dodaje. Prije 22 godine, Knjaz je izgubio svoju kćerkicu Antoniju, koja je preminula od karcinoma. O najtežim trenucima u životu Knjaz je progovorio u velikom intervjuu za Jutarnji list: "Tješio sam se da moramo biti zahvalni i na te dvije i pol godine koliko je bila s nama, i da čovjek nikad ne zna - veće i dublje Božje planove. Ali nije lako nositi se s takvim gubitkom. Optimist sam cijeli život i to me spašava, ali teško si je protumačiti zašto nevino dijete mora umrijeti", priznao je tada otvoreno.

Željko Pervan slovi kao jedan od najduhovitijih, a sada možda i najduhovnijih Hrvata. Za portal Bitno.net priznao je kako mu se Novi zavjet toliko izlizao da ga je morao lijepiti selotejpom. Otkrio je i zbog čega se puno ljudi boji govoriti o vjeri: ''Vjerojatno nemaju dovoljno čvrstu vjeru. Ja bih umro od žalosti kada bih zatajio Krista. Ali treba razlikovati dvije stvari. Oni koji šute kad ih se pita o njemu na taj način ga taje, ali šutjeti kad te nitko nije pitao je OK jer nisu svi pozvani na to".

Na spomen Doris Dragović mnogi zamisle onu prekrasnu damu u dugoj bijeloj haljini. No, rijetki pamte intervju koji je Doris dala za Radio Dalmaciju u kojem je progovorila o svom odnosu s Bogom: "Crkva mi znači sve. Sve sam svoje stavila na tu kartu i dozvolila Bogu da mi pomaže i da me vodi. On nije tašt i skrušeno čeka negdje ispred naših vrata da mu ih otvorimo i pustimo ga u naše živote. Molitva mi puno znači u svakodnevnom životu. Podsjeća me na to odakle sam došla i gdje idem te tko sam sada".

Na jednim od susreta mladih i pjevač Jasmin Stavros svjedočio je kako je od malih nogu bio okružen različitim grijesima i porocima: "Zamisli dijete od dvanaest godina svira u baru, a u 12 sati nastupa striptizeta koja se skida. A ja idem u peti razred osnovne škole. Zamisli koji je to šok za mene, za moj mozak, za sve što sam ja. I tako je bilo dvije godine. Svaki dan". Stavros, pravim imenom Milo Vasić, tvrdi kako mu je vjera pomogla prebroditi brojne teške trenutke: "Hrvatima je vjera puno pomogla, uostalom, naši su vojnici odlazili u rat s vjerom u Boga. Ne gledam televiziju, uopće je nemam u kući. Čitam literaturu vjerskog karaktera i u razmišljanju provodim dane". Iako ga možemo zamisliti samo na pozornici, Stavros zapravo preko zime živi u Kupeć Dolu, a preko ljeta u svojoj kući u Prigradici na Korčuli.

Pjevačica Nina Badrić često je ime u emisijama duhovnog karaktera. Za HKR je priznala kako Međugorje smatra svetim mjestom te kako Djevica Marija igra najveću ulogu u njezinom životu: "Svaki čovjek bi trebao pronaći vremena i ‘pobjeći‘ u Međugorje. Godinama odlazim tamo, ali mogu reći da me tek ovaj put dotaknulo u punini, do kraja, do kosti. Mislim da me baš posebno gura i vodi svojim putevima koliko god ja pokušavala ići svojim putevima i svojim stazama uvijek me Marija sačeka". Nina je, otkrila pak kako uopće nije tražila vjeru, nego je vjera našlla nju: "Vjera je dar kojeg sam dobila prije nekih petnaestak godina. Shvatila sam da Isus nije zezancija, neki lik iz crtića ili filmova što gledamo, nego zaista da postoji i da ćemo negdje odgovarati za svoje postupke te da ćemo biti pitani što smo u životu radili. Mogu reći da je pokucao na vrata moga srca, bila sam mu važna i zaista mogu reći da je Isus mene prvi našao. Ja nisam njega tražila, tražio je On mene. Hvala Bogu da se to dogodilo. Od toga dana hodam drugačije kroz život, drugačije gledam na ljude i drugačije gledam na sve križeve i na sve radosti koje mi se događaju. Velike uspjehe više ne primam s euforijom, nego sa zahvalnošću i poniznošću. Isto tako kada mi se dogode i loše stvari u životu to gledam kao priliku da se još više i čvršće uvučem pod taj križ i da ga nekako s radošću pokušam nositi".

Alan Hržica žario je i palio hrvatskim diskotekama početkom 2000-tih. Zasigurno se sjećate njegovih hitova "Kako bi nam dobro bilo", "Da ukradu te" i "Violine". No, puno je veću slavu stekao na duhovnoj glazbenoj sceni. Dobitnik je glazbene nagrade Porin za album "Kamenita vrata live", snimljen 2014. godine na koncertu koji je održan ispod samih Kamenitih vrata. Upravo je taj koncert pokrenuo lavinu sličnih duhovnih koncerata po cijeloj Hrvatskoj. U jednim od svojih svjedočanstava priznao je kako se dugo borio i s depresijom: "Bilo je to ratno vrijeme, 1993. i 1994. godina, u Zagrebu je bilo jako puno droge na cesti, dosta prijatelja je završilo u Cenacolu i drugim zajednicama za odvikavanje. Zagrizao sam u alkohol, u drogu i poslije 22. godine sam upao u krizu, depresiju, strahove... Posjetio sam psihijatre, dali su mi tablete, bio sam polusvjestan, pospan, usporen, nesposoban za bilo što. Zavapio sam - 'Bože, ili život ili smrt, ovo nema smisla'".

Marin Ivanović Stole, zagrebački reper i autor monodrame "Stara škole kreka – iz tame u svjetlost” jedan je od onih koji je i posjetio zajednicu Cenacolo. Doris Pinčić otkrio je kako je prošao kroz sve moguće komune i terapije, ali da nije bio doista izliječen dok nije otišao u Cenacolo: "Shvatio sam da mi samo Bog može pomoći, da nema drugog načina. Iskreno sam molio Boga i otišao sam u Cenacolo. Jako mi se svidjelo ono što je majka Elvira rekla – Cenacolo ne liječi drogu nego uzroke zbog kojih se drogiramo. To mi je bilo izvrsno. Nema svatko snagu živjeti čistoću i nema svatko dar spoznati koliko je to važno. Mediji nam nameću izopačenost i nema više onih tradicionalnih vrijednosti. A čistoća je jedna od tih istinskih vrijednosti. Volio bih da sam snažniji i ustrajniji u tome, ali trudim se biti bolji”, priznao je reper.

Pobjednik čak dva domaća reality showa već godinama je daleko svjetla pozornica, potpuno posvećen svojoj vjeri. Upravo je Rafo bio jedan od ljudi koji su se vrlo rano odvojili od crkve, dosegnuo vrhunce slave te potom pao na dno. S tog dna ponovno ga je u visine vinula upravo vjera, a na pozornici smo ga posljednji put mogli vidjeti na duhovnom koncertu "Progledaj srcem", na kojem je, između ostalog, upravo s Antom Cashom izveo pjesmu "Jerihonske zidine". Na pitanje o povratku na glazbenu scenu, redovno odgovara: "Sve je moguće. Ako me Bog pozove, rado ću se odazvati, ali zasad imam druge prioritete".

I dok su Simona Mijoković i Sanja Doležal išle pateru Zvjezdanu, Marija Husar otišla je poznatom Zlatku Sudcu. Taj susret svojedobno je opisala ovako: "Otišla sam na seminar vrlo cinično i kritično da vidim što se meni može dogoditi. Uporno govorim da sam doživjela puninu božje ljubavi, onu iskrenu duboku ljubav koju ti ne može pružiti ni roditelj ni dečko ni cura ni muž. Punina ljubavi, božje ljubavi ,da te voli baš takvu kakva jesi', rekla je Marija Husar Rimac, a isprva ju u tome nije podržavala niti rođena sestra, također glazbenica - Ivana Husar Mlinac: "Gledala sam ju kao nekog vanzemaljca i govorila sam joj, vrati se ti, nisi moja sestra, vrati se. Ono što me najvise irtitiralo je to što je bila sretna za mene i za moj ukus je bila presretna, ali nakon nekog vremena mi se počelo sviđati jer to nije bila gluma', priznala je Ivana.

Tony Cetinski sve je češće ime i na duhovnoj glazbenoj sceni. Poznati glazbenik priznaje kako su ga kroz život vodile jedino vjera i ljubav. Pravu je ljubav upoznao, izgleda, tek u trećem braku, a vjera ga je spasila od pakla poroka: "Neke situacije su me svakako obilježile i ostat će mi cijeli život urezane u sjećanju. Shvatiš da nisi ti taj koji možeš išta planirati nego se samo moraš znati nositi sa svim što život donosi", priznao je Tony.