Josipa Pavičić je u svojoj rubrici "Sasvim opušteno" u emisiji In Magazin ugostila legendarnog Miroslava Ćiru Blaževića.
Proslavljeni izbornik Vatrenih otvorio je dušu i iskreno progovorio o svojem djetinjstvu, odnosu s majkom i ocem alkoholičarom, značaju vjere u njegovu životu te odnosu s unucima.
"Kako mi je otac nažalost bio alkoholičar, u ono vrijeme kad sam ja kao 18-godišnjak bio travnička zvijezda u nogometu on hoće sa mnom zamezit, i spremio je mezu pa kaže: 'Hajde s tatom svojim', a ja mu kažem: 'Tata, u inat neću nikad kap alkohola popit', a on meni: 'Sine moj, nikad od tebe čovjeka." I od tada ja nisam nikad popio alkohol, ali baš ni kap", prisjetio se Ćiro.
Miroslav Ćiro Blažević svoj je nadimak dobio kao dijete u Travniku. Njegov je otac vodio Hrvatski dom gdje je jednog dana došao jedan čovjek koji je odigrao predstavu s lutkom koji je šuškavo govorio. Lutak se zvao Ćiro. Ostalo je povijest.
Prisjetio se Ćiro i trenutka kada se prvi put suprotstavio svom ocu.
"Gledajte što znači majka svetica. Ja imam 13 godina, i kažem: 'Bože daj mi brzo te godine kad ću biti jači od njega', jer ja majku obožavam, a on bude pijan, pa razbije tanjur, dovede joj hrpu pijanaca, a ja sve to vidim, kužim i samo kažem da dođem na svoje. Ja sad imam 18 godina, odem na Jahorinu u flanelskoj košulji, nemam pulover, i prvak sam Jugoslavije u daljinskom trčanju. Ja sam moćan, on napravi novi cirkus, ja ga uhvatim za rukav i kažem: 'Tata, dosta je, nećeš ti moju mamu više maltretirati.' On kaže: 'Braco, brojim ti do tri', jer on broji do tri, a ako ne pustiš naj**o si. I on broji, nema ga kao miš, vidim mu u očima koncentraciju kako sam jak, jer i on je u godinama moćnim. Ta majka, ta svetica, ode tamo gdje stoje drva, uzme jedno i mene pukne po leđima: 'Sram te bilo, ti ćeš tatu dirat'. Ja kažem: 'Mama oprosti, eto ti ga", prisjetio se kroz smijeh.
Prisjetio se i da se potpuno slomio kada je otkrio da mu je ocu dijagnosticirana ciroza jetre.
"Kakav je god, on je moj otac i već sam odrastao momak, imam 28 godina, dobijem vijest iz Travnika da ima cirozu i bogami se rasplačem. Ja svome sinu kažem: 'Sine, dobio sam najgoru bolest na svijetu, tvoj otac ima po treći put rak', on ne plače. Ali različiti smo i to čovjek mora znati, a ne preko sebe osuđivati nekog tko je rođen da bude drugačiji", govori.
Svima bi htio poručiti kako je potrebno u mladosti malo više misliti o starosti.
"Ovo nije nimalo simpatično što ću reći, ali želio bih upozoriti mlade ljude dok su još mladi da misle na starost. Ja sam biće koje je najvitalnije godine prošlo u siromaštvu, prošao sam emigraciju, gladan bio, smrznut bio, i shvatio sam nešto što stalno propagiram i počinjem biti antipatičan zbog toga, ali ja ću i dalje istinu govoriti. Svi kažu zdravlje, a Ćiro Blažević kaže - da zdravlje, ali i najzdraviji čovjek bez novca je gotova bolest. Mene Bog kao da je čuo pa mi dade rak prostate, a ja i dalje propagiram novac, pa mi dade melanom, pa sad treći put mi opet dade rak. Ja mislim da bi bilo vrijeme da vičem: 'Bože, najvažnija je vjera', ali ja ne mogu lagat ni Bogu", iskren je Ćiro.
'Kad ja dođem gore voditi anđele, gotovi su đavoli'
Trener svih trenera progovorio je i o ulozi vjere u svome životu.
"Jadni su oni koji ne vjeruju. Ja čak vjerujem da su u zadnjoj utakmici gore anđeli izgubili protiv đavola, a kad ja dođem gore voditi anđele, gotovi su đavoli. Šta mi je bilo da ovo kažem. Ja sam bio dobar trener i to je samo što sam znao", govori skromno po mnogima i najbolji trener, pa ipak priznaje: "Danas mogu reći bez srama, da sam bio najbolji trener, jer sam cijeli svoj život tome posvetio i nikad se ništa nije slučajno napravilo."
Ponovio je kako se ne boji smrti i kako zna da će i gore napraviti nogometnu ekipu.
"I tako s humorom čekam taj trenutak, ali logično je da čovjek u ovoj dobi razmišlja o tome, sretan sam da mi je najveći problem kome ću što ostaviti. Meni je moj tata ostavio kredit, a ja sam ipak uspio napraviti jedno malo bogatstvo i nešto ću svojoj djeci i unucima ostaviti, a to je jedan lijep dojam", zaključio je.
Jednom je prilikom Ćiro izjavio i kako nikada ne bi volio biti zatvoren u vrtiću punom djece, na što ga je podsjetila i Josipa koju je zanimalo je li možda u međuvremenu promijenio mišljenje.
"Nije, za to moraš imati veliku toleranciju, veliku spretnost i čestitam onima koji se bave djecom, to je najteže, moraš imati razumijevanja za njegove gluposti", kaže.
'Imao sam ispunjen život i odlazim spokojan'
Miroslav Ćiro Blažević otvoreno je progovorio i o svojoj borbi s karcinomom.
"Ja sam Bogu zahvalan što još nije dopustio da budem potpuno sijed. Ljudi su sijedi već sa 40 godina, a ja imam 87 i nisam još sijed. Davno sam morao biti sijed jer sam takvih poteškoća i nepravdi u životu imao tako da je to sve ipak u genetici. Ali mislim da ću za mjesec dana, ako budem živ, biti potpuno sijed, jer ova terapija koju uzimam će se pobrinuti za to i strašno sam znatiželjan kakav ću biti. Ne bih želio da itko žali za mnom, imao sam ispunjen život i odlazim spokojan. Što je to divno! To je takav jedan privilegij i zato svima poručujem da budu dobri. To je recipročno, jer ja uistinu volim ljude, ne pravim razliku između ovog ili onog, dapače, lakše poklanjam svoje vrijeme onima koji su neznačajni, nego onima koji su jako značajni, iako imam tu dozu kurtoazije prema svakome. Nitko ne može reći da se Ćiro pravi važan, to je jedna konstatacija koju ja zaista ne zaslužujem", poručio je slavni izbornik.
