Mira je imala samo 23 godine kad je započela svoju glumačku karijeru, a ostvarila je brojne značajne uloge, poput onih u filmovima "Kiklop", "U raljama života", "Otac na službenom putu", "Ljepota poroka", "Za sreću je potrebno troje", "Gluvi barut" te "Cirkus Columbia".

Mira je 1986. godine upoznala srpskog redatelja Gorana Gajića s kojim je ubrzo započela vezu. Živjela je na relaciji Beograd – Zagreb. Hrvatski mediji su je početkom devedesetih godina optužili da se priklonila Srbiji i objavili su tekstove u kojima su je nazivali izdajicom.

Mira je dobila otkaz u Hrvatskom narodnom kazalištu i oduzet joj je stan koji je naslijedila od bake. Svakodnevno je dobivala prijetnje smrću te joj je život u Hrvatskoj postao nepodnošljiv.

Mira i Goran su u studenome 1991. godine otišli u Beograd, a nakon toga spakirali su kofere i svoju skromnu imovinu te se uputili u Sjedinjene Američke Države.

Mira je medijski linč doživjela 1992. godine kada je objavljen tekst u kojem su je prozvali da zbog židovskih korijena mrzi Zagreb te su, između ostalog, spomenuti i njeni odlasci kod psihijatra, a prozvali su je jer je početkom Domovinskog rata pobjegla u Beograd.

Mira se u intervjuu za Peščanik 2012. godine osvrnila na 1990-te. "Što se tiče vremena devedesetih, čini mi se, iz ove perspektive, da i nisam imala izbora nego da živim svoj život onako kako sam ga živjela. Da sam postupila nekako drukčije, to bi onda bila neka druga osoba. Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje su svaki moj djed i svaka baka bili druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: 'Jesmo li mi Talijani?', on mi je mudro odgovorio: 'Ovisi iz kojeg ugla gledamo'. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: 'Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani'. Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis Slovenac, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više-manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac. Odrasla sam, dakle, na tim užasnim pričama i u strahu od svakog nacionalizma i fašizma. To je naprosto dio mog bića", kazala je tada.

Mira je prije svoje prerane smrti napisala autobiografiju "Voli me više od svega na svijetu" u kojoj je, između ostalog, otkrila i da je više puta bila izložena pokušajima silovanja. No, nažalost, jedan ju je muškarac uspio silovati. Mira nije otkrila njegov identitet, već je istaknula da se radi o "vrlo poznatoj javnoj ličnosti iz drugog grada" te da se napad dogodio u Zagrebu.

Mira i Goran po dolasku u Ameriku najprije su se skrasili u New Yorku, a da bi preživjeli, ona je radila kao konobarica, prodavačica i prevoditeljica, a Goran je bio dostavljač, asistent montaže i montažer.

Mira je 1993. godine dobila ulogu u seriji "Babylon 5" pa su se ona i Goran vratili poslovima za koje su se školovali. Ubrzo su se preselili u Los Angeles gdje su kupili kuću na kredit. Vjenčali su se te su 1998. godine dobili sina Marka Lava.

Mira se u Hrvatsku vratila 2002. godine, kada je igrala glavnu ulogu u predstavi koju je režirao Rade Šerbedžija. Godine 2008. dobila je natrag svoj stan u Zagrebu. "Tijekom svojih nedavnih boravaka u Hrvatskoj shvatila sam da je čitav prostor toliko zagađen senzacionalizmom, vulgarnošću i primitivnim nacionalističkim diskursom koji se nije promijenio od devedesetih kad sam otišla, da sam zaključila kako tu, zapravo, više nemam što tražiti. To je tužna pomisao. Ali, nažalost, istinita. A istinu treba prihvatiti. Nemamo drugog izbora", rekla je Mira za Azru 2017. godine.