U nevjerojatnom šoku, s neprestanom bolju koja ne jenjava, 66-godišnja dizajnerica i pjevačica Matija Vuica hrabro obavlja sve obaveze, sastanke i dogovore, pripremajući se za predstojeći vikend kada će posjetiti Metković, gdje se nalazi grob njezinog prerano preminulog životnog partnera, glazbenika Jurice Popovića, koji je imao 65 godina, piše Gloria.
Ovaj par Metkovčana, koji su se preselili u Zagreb 80-ih godina iz svog rodnog grada, dijeli ljubavnu priču koja traje već punih 45 godina, od vremena srednje škole. Njihova međusobna posvećenost i ljubav, dodatno učvršćena kroz poslovnu suradnju u bendovima Trotakt projekt i Gracia, omogućila im je uspješno zajedničko putovanje kroz glazbu i modu.
Čak i kada je u studenom kompozitor, aranžer, producent i pisac - čiji opus se proteže kroz 13 albuma - obolio od visoke temperature koja se nije mogla sniziti, nisu ni pomišljali da će se život njih dvoje tako brzo i neočekivano završiti.
"Jure je od djetinjstva znao imati tako visoke temperature, no nikad ovako dugo. Bila sam uz njega u našem stanu. Temperatura ga je iscrpljivala. Morao se odmarati pa je bio nesretan kad nije mogao odgovoriti nekom od svojih brojnih pratitelja na društvenim mrežama. Posljednju je objavu stavio 8. prosinca, a uz isječak iz spota napisao je svoje stihove "Ne žalim više ni zbog čega, prešao sam davno preko svega...". I premda mnogi upravo iz te objave te u stihovima drugih pjesama pokušavaju iščitati naznake da je znao da se približava kraj, to nije točno. Njegove pjesme zasigurno nisu značile nikakav oproštaj od života, pogotovo ne zbog bolesti. Ponavljam, Jure nije bio bolestan" kazala je Vuica, dodajući da umjetnici takve stihove pišu najčešće u trećem razdoblju svog života.
Glazbene pjesme imaju univerzalnu privlačnost, iako mnogi vjeruju da su posebno značajne jer odražavaju mnoge promjene koje doživljavamo u određenim razdobljima života, bilo zbog životnog iskustva ili starijeg doba. Tako da, iako su "Skalini života" i "Ljubavi moja", zajedno s drugim pjesmama s posljednjeg albuma "Preslagivanje", možda imale duboko značenje, to ne znači nužno da je netko slutio kraj.
Jurica Popović sve je više gubio snagu zbog konstantno visoke temperature, što je natjeralo Matiju da donese odluku da ne preuzima nikakve poslove dok mu se stanje ne poboljša. Unatoč tome, željela je završiti prethodno preuzete narudžbe, uključujući vjenčanicu i drugu haljinu za našu atletičarku Sandru Perković, kao i haljine za brojne uzvanike na svadbi.
Prioritet joj je bio da Sandra, s kojom je odmah stvorila vezu i postala prijateljica, ima priliku isprobati toalete kako bi njezine suradnice mogle pravovremeno dovršiti raskošne haljine, pa je sve ubrzavala.
"Kao da sam znala da ću biti u stisci s vremenom. I uistinu, Jure je morao u bolnicu. Tih 14 dana provela sam uz njega, spavajući na fotelji uz njegov krevet. Nismo se odvajali. Bio je pokretan, pričali smo, porukama se dopisivao s prijateljima. Svakodnevno je pratio vijesti, posebno one o Dinamu jer je bio zaljubljenik u taj klub. Baš kao i u nogomet koji je rekreativno igrao odmalena, a nikada nije propuštao zaigrati za Humane zvijezde Hrvatske", kazala je dizajnerica, dodajući da je svako malo Jure govorio da želi iz bolnice doma.
Posebno za Božić, koji im je bio najdraži i najvažniji blagdan. Međutim, kako ga je temperatura oslabila, počeli su problemi s disanjem koji su se pogoršavali. Morali su ga premjestiti na odjel intenzivne njege, gdje Matija nije imala mogućnost biti uz njega. On se sam odjenuo, uzeo svoje stvari i prebačen je na drugi odjel, dok je Matija otišla kući. To je bila prva - i posljednja - noć u bolnici koju nije provela pokraj svog životnog partnera.
"Rano ujutro 28. prosinca pozvali su me iz bolnice i odjurila sam tamo. Čekao me. U te tri naše posljednje minute rekla sam mu sve što sam mislila da je važno. Još se osjećam kao da su nam ukrali taj zadnji dan. Ta jedna noć i njemu i meni puno bi značila. Jedino što imamo je zajedničko vrijeme. I to nam je oduzeto", s tugom je rekla Matija, kojoj su u organizaciji ispraćaja i sprovoda pomogli rođaci i zajednički prijatelji.
Matija se odmah nakon sprovoda vratila u Zagreb kako bi zajedno s Hrvatskim društvom skladatelja organizirala komemoraciju, okupljanje za ljude koji su bili najvažniji njenom partneru. Međutim, dvorana je bila premala da primi sve one koji su došli izraziti počast ovom dobrom duhu estrade, čovjeku koji je, uz proučavanje alternativne medicine i duhovnosti, diskretno, gospodski, bez zadrške i nametanja, pomagao svima. Njegova prisutnost bila je iscjeliteljska, a cijeli život posvetio je tome da učini svijet boljim, potičući ljude da budu bolji.
"Kako sad u ovim godinama, nakon toliko desetljeća, živjeti sama", zapitala se. "Čini mi se kao da sam u nekom međuprostoru, a znam da se moram suočiti sa stvarnošću. Ali kako, ne znam... Kad te netko drži za ruku 45 godina, treba iznova, u nekoj drugoj dimenziji opet pronaći tu ruku. No, još nemam snage za to, treba to korak po korak. Tako kažu. A ti su koraci tako spori, beskonačni, ne nazirem im kraj", kazala je Vuica.
POGLEDAJTE VIDEO: Stanova ni za lijek, a apartmana sve više. Može li novi Zakon o turizmu tome stati na kraj?
