Iako je pjevač Mate Bulić (62) miljenik naše publike te s lakoćom napuni velike koncertne dvorane, ostao je skroman i prizeman, a njegov najveći uspjeh je, kaže, njegova obitelj. Supruga Zdravka mu je veliki oslonac, a o kćerima Katji i Ani, te zetovima Kristijanu i Tomi priča u superlativu s ponosom na licu. No, bez svoje publike nije potpun i zato će joj pjevati dok ga god glasnice služe.
Kralj dijaspore u veljači će sljedeće godine turnejom "Ja sam na vas ponosan" proslaviti 40 godina glazbene karijere. Koncertni spektakl kojim će zaokružiti 11 studijskih albuma, dvije LP ploče i tri izdana singla započet će 20. veljače u Spaladium Areni u Splitu, nastavit će se 22. veljače u Osijeku te finiširati 29. veljače u Zagrebu.
NET.HR: Što vas dovodi danas u Zagreb?BULIĆ: Došao sam promovirati svoju turneju koju organizira izdavačka kuća Dallas Records. Radi se o vrlo ozbiljnom i profesionalnom timu koji također ima i jako dobru PR priču te odličnu produkciju, a to sve nabrojeno jest i moj cilj također. Ne idem za financijskim benefitima niti me to zanima, već turneju organiziram jer želim da se zna za Matu Bulića da je živ, da radi i da je zdrav.
NET.HR: Jeste li uzbuđeni zbog turneje?BULIĆ: Smatram da je dar od Boga kad nestane trema. Nju ne osjećam već nekih 15 godina. Nestala je odjednom, kao da ju je netko gumicom izbrisao. No, pozitivna trema je svakako dobrodošla, jer ako je nema, znači da s čovjekom nešto nije u redu. Cijelim svojim bićem vodim računa o onome što slijedi. Dakle, moram se dobro pripremiti psihički, fizički, orkestralno i svakako da bi ta turneja, na koju sam stvarno ponosan, što i sam njen naziv govori, bude uspješna. Toj je moj glavni cilj.
NET.HR: Što publika može očekivati?BULIĆ: Može očekivati jednog Matu Bulića na kojeg su navikli. Nastupit ću s velikim bendom, a i dosta pjesama smo prearanžirali. Jako dobro smo to i tematski i žanrovski složili, tako da sam uvjeren kako će svi koji dođu biti zadovoljni. Dat ću sve od sebe kao i svaki put jer znam da ti ljudi ne dolaze na moje koncerte zato što sam zgodan, jer po tome mi nitko ne bi došao, već dolaze radi te neke moje energije koja iz mene buja, a ja je prenosim na njih. Publika mi potom, na svoj način, uzvraća kada pjeva i veseli se sa mnom i to je nešto što mi daje jedan poseban adrenalin.
NET.HR: Odakle crpite svu tu silnu energiju za svoje nastupe?BULIĆ: Glavni pokretač i izvor moje energije su obitelj i prijatelji. Sretan sam prvo jer me zdravlje služi, a drugo zato što su mi moji unuci smisao života. Moje kćeri su moj ponos i akademski su građani. Katja je odvjetnica, a Ana je menadžerica u Lufthansi, jedan mi je zet arhitekt, a drugi doktor ekonomije. Budući da sam djecu izveo na pravi put, supruzi sam rekao "hoću sada ovu turneju dobro i ozbiljno odraditi te staviti točku na 'i' na kraju karijere".
Promo
NET.HR: Znači li to da je ova turneja ujedno i vaša posljednja? Godine 2014. rekli ste da idete u mirovinu kada vam se mlađa kći Katja uda. Imala je svadbu u srpnju prošle godine, a vi još nastupate.
BULIĆ: Nisam decidirano rekao da se povlačim. Privremeno nisam nastupao, na žalost, zbog zdravstvenog problema koji je, hvala Bogu, otklonjen. Pjevanje me je vraćalo sto puta u životu kada sam imao padove. Stoga sam donio odluku da se i nakon bolesti vratim glazbi. Ne idem na nekakve vrhove jer me to uopće ne zanima. Nastupat ću sve dok me god moja publika bude htjela slušati, također i dok budem imao energiju i dok mi to bude pričinjavalo zadovoljstvo.
NET.HR: Potkraj prošle godine dijagnosticiran vam je karcinom bubrega. Vi sada živite bez jednog bubrega. Jeste li se u potpunosti oporavili?
BULIĆ: Jesam, oporavio sam se. No, ispričat ću vam pričicu jer želim da ljudi koji ovo čitaju shvate da je prevencija zadatak svih nas jer samo redovnim odlaskom kod liječnika možete na vrijeme saznati ako imate zdravstvenih problema. Karcinom je kod mene otkriven sasvim slučajno i sama Božja providnost, ovo neka shvati kako god tko hoće, me poslala na taj rutinski pregled. Bio sam na skeniranju torakalnog, grudnog dijela tijela, a doktorici se sasvim slučajno aparat pomaknuo na donji abdomen i ona se najednom trznula. Nalaze smo supruga i ja dobili u čekaonici. Sjećam se da mi je doktorica rekla "gospodine Buliću, vi zbog ovog zbog čega ste došli ste super, ali imate jedan drugi problem, a to je karcinom bubrega". Zdravka je bila izvan sebe, a ja sam samo pitao što moram dalje napraviti.
Objasnila mi je da je tumor u čahuri te da je velik tri sa tri centimetra, a kako je bio blizu krvnih žila, rekla je da se moram požuriti s operacijom. Moj prijatelj doktor Bogdanović obradio je odmah medicinske pripreme nalaza itd., a operativni dio odradio je jedan moj drugi prijatelj, doktor Nikola Zebić, koji se svim silama borio da zadrži bubreg. No, bio je jako blizu krvnih žila i moja je želja bila da se odstrani. Ostao sam u bolnici deset dana. Nakon dva, tri tjedna rehabilitacije, javno sam se oglasio o tematici kako preventivni pregledi spašavaju živote. Mislim da je dužnost svakog pacijenta, osobito javnih osoba koje žele o tome govoriti, da osvijesti ljude o važnosti redovnog odlaska liječniku. Odmah nakon mog apela javile su mi se tri osobe koje su, na sreću, karcinom otkrile na vrijeme.
NET.HR: Kako ste se osjećali kada ste saznali strašnu dijagnozu? Kako je vaša obitelj reagirala?BULIĆ: Već sam spomenuo da je moja supruga bila izvan sebe. Moje kćeri je to jako pogodilo. Ja sam bio prisebniji, mada mi nikako nije bilo drago čuti tako nešto, ali pokušao sam biti pribran jer su me kroz cijeli život udarale i bure i oluje pa sam na neki način shvatio da je to moj životni put, odnosno križ koji moram nositi. Hvala dragom Bogu da se sve to dobro završilo. Sjećam se jednog trenutka kada smo svi bili na obiteljskom ručku i razgovarali smo o tome kako i na koji način to što prije riješiti. S moje lijeve strane sjedila je starija kći Ana koja mi je rodila dvojicu unuka, Ivana i Mateja. U jednom trenutku, Matej je prošao iza njezinih leđa, provukao je glavu između naslonjača stolice i nje te me je promatrao bez riječi oko minutu i pol. Tada su mi suze navrle na oči i rekao sam si: "Moram se boriti do kraja radi moje obitelji". Upozoren sam s Božje strane i dobio sam drugu šansu, pa stoga opet šaljem apel: 'dragi ljudi, idite redovito na preglede'. Osobno idem svako malo, ne čekam da prođe šest mjeseci ili godinu dana kada mi je zakazan sistematski. Strogo se pridržavam uputa liječnika, pa u skladu s time izbjegavam "četiri bijele smrti": sol, bijeli šećer, mast i bijelo brašno. Radi toga svega sam danas živ i zdrav.
Promo
NET.HR: Kada ste se vratili glazbi nakon operacije?BULIĆ: Operiran sam 8. svibnja, a već 1. lipnja sam održao koncert u Metkoviću. Doktor mi je savjetovao mirovanje tri tjedna nakon zahvata. Osjećao sam da mogu nastupiti u Metkoviću, pa sam to i napravio. Ta moja uporna optimistična energija koju imam cijeli život i koja me uvijek vodi ka cilju me je na neki način uvjerila da ja to mogu. Nikada nisam više radio kao poslije operacije. No, ne iz razloga da sam sebi nešto dokažem, već da pokažem ljudima da i nakon kobne dijagnoze poput raka ima nade. Naravno, uz uvjet da se pridržavaju uputa svog liječnika.
NET.HR: Što je ključna stvar vaših pjesama, je li to emocija?BULIĆ: Smatram da imam tu jednu nit koja povezuje mene i ljude. To je čisto stvar odgoja, jer morate biti normalni, s obje noge stajati čvrsto na zemlji, razumni te shvatiti pjevanje kao i svaki drugi posao. Kada siđem s pozornice, ja sam isti kao i bilo tko iz publike, pa se tako i ponašam. Volim pričati s narodom svaki dan, javljati im se, piti s njima kavu i slično jer oni su moja publika i da nema njih, ne bi bilo ni Mate Bulića. Sve te komponente i karakteristike koje sam vam nabrojio skupljaju se u meni da bi na koncu stvorile tu jednu emociju, tj. nit koju prenosim sa sebe na publiku. Mi se samo pogledamo i počnemo pjevati zajedno.
NET.HR: Zovu vas Kraljem dijaspore. Laska li vam to?BULIĆ: Vaš kolega novinar Petar Grubišić, koji je najviše pratio moje nastupe u iseljeništvu, dao je jednom članku naslov "On je stvarno kralj dijaspore. Rekao sam mu da mi je neugodno da me tako naziva, no on je odgovorio kako je iz niza mojih nastupa uvidio kako kotiram među ljudima te kako me oni vole. "Pjevale su i veće zvijezde od tebe, no jednostavno za njih je Mate zakon i točka", kazao mi je. No, ponavljam ja sam isti kao netko iz moje publike i tako živim. Pjesma je moj stil života, radost i najbolji lijek, a najljepše se osjećam kada je podijelim s narodom, kada zapjevamo zajedno.
NET.HR: Koja je razlika između publike u dijaspori i u Hrvatskoj?BULIĆ: Hrvatska je jedna od veselijih nacija koja zaista uživa u pjesmi i koja je percipira kao nešto dobro i lijepo. Najsretniji sam čovjek kad dođem na pozornicu. Tada dva i pol, ponekad i tri sata uživam sa svojim ljudima. A što se publike tiče, čini mi se da nekako to sve najemotivnije doživljavaju Hrvati u Australiji, a nešto manje oni u Kanadi i Americi, a još nešto mrvicu manje iseljenici u Europi, a na četvrtom mjestu je Hrvatska. Ali sve ih krasi jedna zajednička stvar, a to je da su veseli i opušteni te da pjevaju sa mnom od početka koncerta pa sve do kraja što mi daje dodatnu energiju tijekom nastupa.
Iskoristio bih ovu priliku kako bih ukazao na jednu divnu humanitarnu priču. Naime, moji Blatničani i ja svake godine prvog ponedjeljka u kolovozu organiziramo "Blatničke note dobrote". Na tom velikom koncertu zajedno se nađe rodbina koja doputuje iz inozemstva i sastaju se stari prijatelji koji se dugo nisu vidjeli. Ovim putem pozivam vas iz redakcije Neta kao jednog renomiranog i poznatog portala da se uvjerite u tu ogromnu pozitivnu energiju koja nastane kada 3000 ljudi sjedi za stolom te jede i pije, a samo par koraka dalje pored pozornice pjeva oko 22.000 veseljaka. Na festival dolaze svi najeminentniji hrvatski izvođači i zato ću reći: prestiž je pjevati u Blatnici!
NET.HR: Kad smo već kod teme vašeg rodnog kraja, koji ste napustili prije 38 godina, mislite li se ikada iz Frankfurta vratiti u Blatnicu?BULIĆ: Ja se sigurno tamo neću vratiti jer sam odlučio živjeti gdje je moja obitelj, a oni su u Frankfurtu i jako sam ponosan na njih. Moja inspiracija u životu, moje sve su oni. Ja sam jako sretan čovjek!
