Vijest o smrti Mire Furlan pogodila je glumački svijet, a njezini kolege opraštaju se od nje na društvenim mrežama. Glumica je preminula od virusa Zapadnog Nila koji joj je prenio zaraženi komarac i posljednjih se mjeseci borila za život.
Rade Šerbedžija bio je prijatelj s Mirom Furlanom, zajedno su glumili, a družili su se i privatno u Hrvatskoj i Americi.
"S Mirom sam bio često u kontaktu, naravno rjeđe otkako sam se vratio iz Amerike, ali u Los Angelesu smo se često viđali i družili. Otkako se razboljela, a dugo je bolovala, nismo bili u kontaktu. Mira je bila jedna od najdivnijih glumica na području bivše države. Kad smo otvarao Ulysses teatar i spremao "Kralja Leara", moja Lenka i ja smo ju zvali, no tada je još u njoj bilo puno boli zbog nepravde koju je doživjela i nije došla. Ipak, 2002. je odigrala Medeju u Hrvatskoj i nije bilo ni jedne loše kritike, svi su bili oduševljeni.
Bila je velika i pravedna žena, važno je reći da je bila briljantna osoba i svi su je voljeli, od publike do režisera i kamere. Od ratnih užasa je pobjegla u Ameriku, a među milijunima glumica je napravila ozbiljnu karijeru i to u godinama u kojima se ženama nije lako probiti. Moram napomenuti da je sve to ostvarila uz pomoć ljubavi njezinog supruga Gorana Gajića. On joj je bio njezina najčvršća stijena uz koju se tako plaha i nježna držala u ovom okrutnom svijetu. Bila je božanstvena glumica, svi će ju pamtiti i voljeti i svima je teško zbog odlaska", rekao je Šerbedžija u jutarnjem programu RTS-a.
Od Mire se oprostila i glumica Nataša Janjić Medančić. "Nastavlja se jezivi niz odlazaka onih koji su nam obilježili život...", napisala je na svom Facebooku.
Pjevačica Ivanka Mazurkijević objavila je crno-bijelu fotografiju na kojoj pozira s Mirom te napisala: "Posebna žena. Na ovoj slici sam joj taman stigla reći kako je bila dio nečeg formativnog unutar svih mojih žena".
Vijest o smrti Mire Furlan potresla je i redateljicu Snježanu Banović.
"U nevjerici i neizmjernoj tuzi opraštamo se s velikom Mirom Furlan. Hrvatsko glumište izgubilo ju je odavno, 90-ih, velikim djelom svojom krivicom i taj gubitak nikada nije pravo nadoknadilo. Tim je veća bol svih nas kojima je nedostajala svih ovih godina. Na sceni i u drugim nezaboravnim susretima kakvih je srećom bilo pregršt, zahvalna sam joj na tome zauvijek. Kad sam je valjda prvi put vidjela na sceni HNK-a, davnih 80-ih, u Parovoj predstavi “Šteta što je kurva” gdje je strastveno igrala sestru zaljubljenu u brata (Despot), e, to je za mene bila i ostala jedna od najvećih svečanosti Glume ikada. Bila je doista svećenica svoje umjetnosti u kojoj je davala svoje veliko srce do kraja. Baš kako je to još početkom 17. st. i tražio John Ford, autor te krvave drame. Zbogom Miro, predivna, nezaboravna i nesretna Anabello!", napisala je Banović na Instagramu.
Od glumice se oprostio i voditelj Duško Ćurlić.
"U što se pretvaraju moje (naše) objave na FB? ...u riječi oproštaja, u hvatanje/potragu za nekim vremenom/trenutkom koje nam curi kroz prste... u pokušaju da sačuvamo malo onih dana kada smo mislili da je svijet/život, neko bolje i pravednije mjesto... Svakim odlaskom shvaćam sve više da su ljudi vrijeme, da je trag koji ostave u nama/našim životima ono što nas čini takvima kakvi jesmo... sa svim svojim vrlinama i manama... I nije važno jesmo li osobno poznavali te ljude ili ne... Znam samo da ulice ovog našega grada/svijeta svakim danom postaju sve praznije, da je glazba sve tiša i sve više je otkrivamo u njezinoj veličini jednostavnosti onoga što prije nismo razumjeli...
Znam... ako ste do sada izdržali čitati ovo što iskreno pišem možda vam i nije baš najjasnije. Nije niti meni... ali nekako tupo me pogodio odlazak naše Mire Furlan... ključ je u ovome “naše”... Iako možda to nije željela, postala je simbol nekih generacija, zbog svega što je živjela, zbog ponosa, zbog svega onoga što je samo ona znala kako je i što nosi u sebi... Ona i njezini najbliži... Ne, nisam je osobno poznavao, samo s pozornice i s platna... uvijek iz mraka publike...a ona je tamo sjajila nekom posebnom bojom... I što ostaje na kraju? Nakloniti se, zapljeskati... snažno, iskreno... može i u sebi... jer kad odlaze veliki, odu u tišini... čak i ulice ovoga grada/svijeta postanu, bar na trenutak, malo tiše...", napisao je Duško.
