Jedan od najuspješnijih komičara progovorio o očinstvu, braku, ali i novom poduzetničkom uspjehu

Stand-up komičar Ivan Šarić godinama nas nasmijava britkim humorom i duhovitim dosjetkama iz svakodnevice, no iza pozornice njegova je svakodnevica ispunjena sasvim drugačijim ulogama. On je suprug, otac i poduzetnik. Uz obiteljski život i uspješnu karijeru, posljednjih se godina posvetio i razvoju brenda likera Cannella, koji je nedavno osvojio vrijedno priznanje u svijetu pića. S Ivanom smo razgovarali o očinstvu, braku, izazovima balansiranja brojnih obaveza te o tome koliko se razlikuje poduzetnička karijera od komičarske.

Vaš sin Oliver ovih je dana proslavio peti rođendan. Kako danas gledate na očinstvo u odnosu na prve godine?

Dosta toga je isto, a dosta toga se promijenilo. Mislim da je s vremenom u nekim stvarima lakše, jer više ne gledaš sve s onim početnim strahom i nesigurnošću, ali ne mogu reći da taj strah potpuno nestane. Samo se promijeni. Najljepše mi je gledati kako odrasta. Kako od bebe postaje pravi mali dečko. Divno mi je vidjeti da neke stvari koje smo mu ponovili sto puta odjednom počne raditi sam od sebe. A onda je s druge strane zabavno, i malo frustrirajuće, gledati kako neke stvari koje smo mu ponovili dvjesto puta još uvijek nikako da prestane raditi. Ali mislim da je i to dio roditeljstva. Očinstvo me natjeralo da puno bolje razumijem i vlastite roditelje, posebno svog oca. Neke stvari koje sam mu možda kao dijete zamjerao sada bolje razumijem. Uhvatim se da i sam ponavljam neke rečenice ili reakcije za koje sam nekad mislio da ih nikad neću ponavljati. Sve u svemu, očinstvo mi je istovremeno velika odgovornost, nešto jako teško i najzabavniji posao na svijetu.

Što Vas je roditeljstvo najviše naučilo o sebi?

Najviše me naučilo da djeca puno više uče gledanjem nego slušanjem. Ako želim da Oliver usvoji neku naviku, ne mogu mu samo govoriti što treba raditi. Moram to i sam raditi. U tom smislu me roditeljstvo naučilo da moram voditi primjerom. Naučilo me i konzistentnosti. Kod djece se jako brzo vidi ako jedno govoriš, drugo radiš, a treće očekuješ od njih. To je dobro ogledalo. S druge strane, roditeljstvo me opustilo oko nekih stvari. Moja žena bi vjerojatno rekla da tek sada vidim koliko mi je prije bilo stalo do mišljenja drugih ljudi. Danas mi je to puno manje važno. Jednostavno nemaš više toliko vremena za površne odnose, nepotrebne drame i stvari koje ti ne donose ništa dobro.

Kakav ste vi i Korana tim kao roditelji, gdje se najčešće slažete, a gdje se razlikujete?

Mislim da smo dobar tim, ali naravno da se razlikujemo. I mislim da je to normalno. Svatko od nas ima neke svoje vrline i neku svoju ulogu u roditeljstvu. Ja sam vjerojatno u nekim stvarima stroži, direktniji u smislu odgoja. Korana je često ta koja je mekša, nježnija i emotivno intuitivnija. Ne mislim da je jedno bolje od drugog. Mislim da djetetu trebaju oba svijeta. Najviše se slažemo oko toga da želimo da Oliver od malih nogu zna da nam može sve reći. I kada napravi nešto dobro i kada napravi nešto loše. Važno nam je da nema strah od toga da nam kaže istinu. To mi se čini kao jedna od najvažnijih stvari u odnosu roditelja i djeteta.

Ima li nešto što vas je sin naučio, a da ste to prenijeli i u druge dijelove života, pa i posao?

Prvo me naučio što stvarno znači bezuvjetna ljubav. To je nešto što ne možeš do kraja razumjeti dok ne dobiješ dijete. Naučio me i da drugačije gledam svoje djetinjstvo. Danas puno bolje razumijem što su moji roditelji radili za mene, koliko su toga žrtvovali i koliko toga vjerojatno nikada nisu ni spomenuli. Što se posla tiče, ne znam mogu li reći da sam nešto direktno prenio, ali sigurno sam postao svjesniji važnosti konzistentnosti. Kod djeteta vidiš da rezultat ne dolazi zato što si nešto jednom rekao, nego zato što to ponavljaš, pokazuješ i živiš. U poslu je slično. Nema velikog rezultata bez puno malih, ponovljenih, dosljednih odluka.

Kad smo kod posla, ovih dana Cannella je dobila veliko priznanje na London Spirits Competitionu. Koliko vam osobno znači ova medalja, s obzirom na to da dolazite iz relativno male, mikro poduzetničke priče?

Znači mi jako puno, baš zato što Cannella dolazi iz male hrvatske mikro poduzetničke priče. To nije proizvod iza kojeg stoji velika korporacija, ogroman budžet i veliki timovi. To je brend koji je krenuo iz ideje, puno testiranja, puno pokušaja i puno tvrdoglavosti.

Foto: Ivor Mažar

Cannella je na tržištu dvije godine, ali priča je počela puno ranije. Prije prve boce gotovo tri godine smo radili u tišini, testirali, mijenjali i tražili okus za koji smo osjećali da ima smisla. Nismo htjeli napraviti samo još jedan liker, nego proizvod koji ima karakter, emociju i prepoznatljivost. Zlatna medalja na London Spirits Competitionu nije samo lijepo priznanje. Važno mi je što to natjecanje ne gleda samo okus, nego i kvalitetu, odnos cijene i vrijednosti te pakiranje. Drugim riječima, ocjenjuje se cijeli proizvod i njegova tržišna relevantnost. Zato nam je ta medalja velika potvrda da Cannella ima kvalitetu, identitet i potencijal izvan lokalnog okvira. Za mali brend iz Hrvatske, koji se natječe u industriji u kojoj postoje veliki međunarodni igrači, to stvarno nije mala stvar.

Foto: Privatni album

Mijenja li ovaj uspjeh način na koji gledate na budućnost brenda, razmišljate li sada ambicioznije o inozemnim tržištima?

Ne bih rekao da nam je ova medalja potpuno promijenila pogled, ali nam je dala dodatnu potvrdu da smijemo razmišljati ambiciozno. Mi smo već prisutni na nekim inozemnim tržištima. U Njemačkoj i Sloveniji smo dosta prisutni, a postoje pomaci i u drugim zemljama. Ali zanimljivo je da i dalje želimo ostati jako fokusirani na Hrvatsku. Hrvatska je tržište s kojeg smo krenuli i tu želimo biti stvarno snažni. Inozemna tržišta su naravno zanimljiva, ali ne želimo rasti panično ni pod svaku cijenu. Želimo da se rast dogodi pametno. Cannella mora zadržati karakter mikrobrenda, jer je upravo u tome dio njezine snage. Ne želimo izgubiti osjećaj da je riječ o proizvodu koji ima priču, identitet i toplinu. Dugoročno vjerujem da Cannella može izaći šire, ali cilj nije samo iskoristiti jedan trenutak pažnje. Cilj je graditi brend koji može trajati.

Koliko je bilo izazovno paralelno graditi karijeru u stand-upu i razvijati brend? Jeste li imali trenutke sumnje?

Naravno. Mislim da u svakom ozbiljnom poslu postoji sumnja. Ako nema sumnje, možda ne radiš nešto dovoljno izazovno. Ali Oliver i ja imamo jednu rečenicu koju često ponavljamo: strah laže. I stvarno mislim da je često tako. Strah ti kaže da nećeš uspjeti, da neće biti dobro, da ćeš pogriješiti, da ćeš ispasti glup. A onda napraviš stvar i vidiš da je strah lagao. Mogao sam ne krenuti u stand-up. Mogao sam ne krenuti s Cannellom. Mogao sam odustati od puno stvari iz straha da neće uspjeti. Ali onda se ništa ne bi dogodilo. Je li izazovno? Je. Ponekad jako. Ali me i zabavlja. Da me ne zabavlja, sigurno to ne bih radio. Volim taj osjećaj da se prebacujem između različitih uloga. Svaka od njih traži drugi dio mene. Stand-up traži jednu vrstu energije, a brend, distribucija, proizvod i posao traže neku drugu. Nije uvijek jednostavno, ali mi je zanimljivo.

Uspijevate li uz sve obaveze “isključiti posao” kada ste kod kuće ili vam je to svojevrsni izazov?

Iskreno, to mi je izazov. Ne želim glumiti da sam savršeno posložio život i da u pet popodne samo ugasim posao. To kod mene često ne funkcionira tako. Pokušavam se isključiti koliko mogu, pogotovo kad sam s obitelji, ali nije uvijek jednostavno. Kada imaš više projekata i kada o tvojim odlukama ovise i drugi ljudi, teško je samo mentalno zatvoriti vrata i reći: sad me se to ne tiče. S druge strane, svjestan sam da posao ne smije pojesti sve. Zato se trudim biti prisutan kod kuće, čak i kad mi glava još uvijek radi. Neki dani su bolji, neki lošiji. To je nešto na čemu još uvijek radim.

Koliko vam partnerica Korana pomaže držati balans između posla i obitelji? Ima li ona ulogu i u poslovnim odlukama ili je to zona koja je ipak rezervirana samo za vas?

Korana mi jako pomaže u balansu, prije svega zato što me zna vratiti na zemlju. Ona jako dobro osjeti kada me posao previše povuče i kada više nisam dovoljno prisutan. Što se poslovnih odluka tiče, one su ipak primarno moja zona. Naravno, postoje stvari o kojima ću razgovarati s njom jer cijenim njezino mišljenje. Ali ne donosim svaki poslovni problem doma i ne želim da posao postane stalna tema našeg odnosa. Dio toga je i zaštita našeg privatnog prostora. Ako neku poslovnu odluku moram donijeti brzo, ili ako znam da je riječ o riziku koji ja moram preuzeti, nekad mi je bolje da to ne pretvaram u obiteljsku raspravu. Ne zato što mi njezino mišljenje nije važno, nego zato što ne želim da posao stalno ulazi u kuću.

Kad pogledate svoj privatni i poslovni život danas, imate li osjećaj da ste pronašli balans ili je to i dalje “work in progress”?

To je definitivno work in progress. Mislim da ne postoji trenutak u kojem kažeš: evo, sad sam pronašao savršen balans i tako će biti zauvijek. Nekad ga imam, nekad ga izgubim. Postoje dani kada posao ide sam od sebe i možeš stvarno uživati u privatnom dijelu života. A postoje i dani kada se sve dogodi odjednom, kada imaš hitne situacije, odluke, rokove i onda balans jednostavno nestane. Ali ne želim ni kukati. Radio sam da dođem do ovoga. Sve što se događa, i lijepo i teško, na neki način je posljedica stvari koje sam želio i gradio. Kada mi je teško, pokušam se sjetiti da danas radim puno toga što je mali Ivan prije 20 ili 30 godina sanjao da će raditi. Tako da da, balans je i dalje proces. Ali mislim da je to možda i normalno. Važno mi je samo da ne zaboravim zbog čega sve to radim.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Kada će nam prosječna plaća biti 2000 eura? 'Ako radiš kao BiH, ne možeš imati plaću kao Švicarska'